Ne pusim nista evo vec 48 dana. Tako sam odlucio nakon sedmodnevnog pirovanja u dimu.... dnevno sam pusio 5-6 komada u troclanoj ekipi. Jutro svane,mota se,podne dodje mota se....popodne nam padne na pamet da prosetamo do jednog izvora izvan grada,usput se naravno przi ono sto smo zamotali. Uvece,prije grada,nadimimo se pa udri po pivu,vodki ili sta god ko pije. Ja popijem flasu piva i kraj,alkohol drzim na minimumu. Ako ne bi otisli u grad,onda igramo Fifu,i przimo barem jos 3 komada.... smijali bi se ko konji, i svadjali jeli neko nesto rekao....naravno da smo svi bili rasijani i niko nije pridavao znacaja tome o cemu se prica,i da li se prica uopste. Svako je bio u svom svijetu,a ja sam jednom za sebe rekao da sam " balon koji lebdi "
Sada ne pusim,svojom voljom,iako imam jos jednu veliku teglu,punu do vrha.... Postim,ne idem u Crkvu,ali postim. Ponekad kazem i Oce nas... Svako jutro u 7 i 30 budjenje,na poslu sam do 8 i 10 ( namjerno kasnim) . Spavam kao janje,nekih 6 i po do 7 sati. Ne pada mi na pamet da zapalim,niti osjecam potrebu. Ponekad sanjam da pusim,sta vise, sinoc sam sanjao da przim dzoks smotan u rizli sa ukusom cokolade
I ranije sam pravio pauze,tj redovno sam ih upraznjavao. Iz dva puta sam pravio i visegodisnje " odmore" od vutre, a svaki povratak "njoj" je bio i povratak zeljenom osjecaju,kao da duvate drugi ili trci put
Prvi mi nije bio nista spektakularan. Planiram da pauziram barem do kraja jula, i odgovorno tvrdim da nikakve krize nema,bilo fizicke ili psihicke prirode. Raspolozenje mi je normalno,tj na stand by sam. Ako neko isprica nesto smijesno,smijem se,ako se povede neka intelektualna rasprava rado uzmem ucesca.... nemam oscilacija ni u cemu,svaki segment moje licnosti je nepromijenjen. Ono sto mene opterecuje,u tolikoj mjeri da moram pomisliti da sam opsjednut je growing.... iscekati ne mogu da se dokopam nekog brend sjemena,i da pocne nova outdoor sezona