Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Dnevnik
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Nikolica" data-source="post: 118555" data-attributes="member: 10861"><p>Pa...</p><p></p><p>Inspirisan jučerašnjim danom reših da otvorim temu na ovom forumu, ali rekoh glupo će biti da posle toga tema izumre, a otvori se novih 5 u istom fazonu... Tako reših da otvorim temu u kojoj će se ljudi moći nadovezivati i postavljati nove zanimljivosti.</p><p></p><p>"Čudan dan"</p><p></p><p>Juče popodne ubila neka kiša. Nema ljudi na ulicama, svi se razbežali na svoju stranu, a ja gde ću, šta da radim, rekoh daj da se čujem sa ortaćima pa da zablejimo negde. Nađemo se nas trojica kod ortaka i kao da smotamo neku travicu iz kraja da se isčiliramo malo. Napravismo dve fine pljugice i ispurnjamo jednu, onako fino se odužila pošto je lepo bila smotana. Pošto ortak žurio negde za već nekih pola čuke, rešismo da zapalimo i drugi, međutim kaže jedan drugar da bi bilo dobro kada bi mu pomogli da izvuče itison iz kuhinje da ga odnese na pranje. Svi smo dobri drugari tu, i jednostavno mora da se izađe u susret da se reši svaki eventualni problem. Uđosmo mi tako u kuhinju, kad sam video onu gomilu nameštaja (jako teškog i kabastog), odmah mi se slošilo. Rekoh, ovde nam neće pomoći još ovoliko ljudi, jer sve je nekako skučeno, usko, puno stvari, jednostavno mnogo teško da se završi posao. Još poče da voznjika onako baš fino ona buksnaja od malopre, pa poče neka blaža paranojica, ali iskustvo kaže da mora da se iskulira i da se krene brže bolje na posao.</p><p></p><p>Krenusmo mi tako, ma odmah problemi, peripetije... Sve smeta, sve teško, i nekako prođe neko vreme da skratim priču, izborismo se mi nekako sa itisonom i svim onim stvarima, pomogli čoveku, a na satu prošlo 15 minuta. Tako da smo imali vremena sa drugarom koji žuri da ispušimo i onaj drugi džoint što smo smotali. Izvrtimo ga, iskuliramo se malo, ja vidim da sam već počeo da haluciniram. Učukava me čoveče na sve strane, sabija me onako na levo pa na desno, dok sedim nekako mi se vrti kao da sam pijan. Ali potpuno opušten fazon, nisam dozvolio da se prepustim nekom lošem osećaju i da bez veze napravim sebi komplikacije. Tako se mi rastali, napolju duva jak vetar, baš smara. I ja odem poslom da završim nešto u gradu. Čekam u nekom redu za nešto, i sve oko mene postaje klasična video igrica. Gubim predstavu o prostoru i sebi, i sve se dešava nekako mnogo čudno. Svi zvuci koje čujem postaju drastično izrazitiji. Ne znam kako da vam objasnim, ali kao da čujem 10 puta bolje i uspevam da se skoncentrišem na svaki zvuk pored mene. A inače je tišina, gde se čuje tek kad progovori neko ili pomeri stolicu ili već tako nešto. Imao sam utisak da su svi provalili da sam se napušio kao zmaj. A i kako da ne pomisle, kad su mi oči pukle samo tako. Sve se tako odigrava jako brzo, ne znam, bez ikakvih problema, čak šta više sve što sam imao da završim tog dana, završio sam lagano bez problema. Seo na bas, došao kući, jeo i legao da odspavam. Kad sam legao nekako sam osetio jak puls u vratnom delu koji nije mogao da se ublaži. Ubrzo sam zaspao i super spavao cele noći.</p><p></p><p>Sve u svemu, jako čudan dan za mene. Nisam bio loše istripovan, bilo mi je jako dobro, samo malo čudno. Video sam stvari nekako drugim očima tako da mi je sve bilo dosta zanimljivo, a dan ostao u jako pozitivnom sećanju. To je još jedna avantura u nizu mojih koje sam imao od kad konzumiram gandžicu.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Nikolica, post: 118555, member: 10861"] Pa... Inspirisan jučerašnjim danom reših da otvorim temu na ovom forumu, ali rekoh glupo će biti da posle toga tema izumre, a otvori se novih 5 u istom fazonu... Tako reših da otvorim temu u kojoj će se ljudi moći nadovezivati i postavljati nove zanimljivosti. "Čudan dan" Juče popodne ubila neka kiša. Nema ljudi na ulicama, svi se razbežali na svoju stranu, a ja gde ću, šta da radim, rekoh daj da se čujem sa ortaćima pa da zablejimo negde. Nađemo se nas trojica kod ortaka i kao da smotamo neku travicu iz kraja da se isčiliramo malo. Napravismo dve fine pljugice i ispurnjamo jednu, onako fino se odužila pošto je lepo bila smotana. Pošto ortak žurio negde za već nekih pola čuke, rešismo da zapalimo i drugi, međutim kaže jedan drugar da bi bilo dobro kada bi mu pomogli da izvuče itison iz kuhinje da ga odnese na pranje. Svi smo dobri drugari tu, i jednostavno mora da se izađe u susret da se reši svaki eventualni problem. Uđosmo mi tako u kuhinju, kad sam video onu gomilu nameštaja (jako teškog i kabastog), odmah mi se slošilo. Rekoh, ovde nam neće pomoći još ovoliko ljudi, jer sve je nekako skučeno, usko, puno stvari, jednostavno mnogo teško da se završi posao. Još poče da voznjika onako baš fino ona buksnaja od malopre, pa poče neka blaža paranojica, ali iskustvo kaže da mora da se iskulira i da se krene brže bolje na posao. Krenusmo mi tako, ma odmah problemi, peripetije... Sve smeta, sve teško, i nekako prođe neko vreme da skratim priču, izborismo se mi nekako sa itisonom i svim onim stvarima, pomogli čoveku, a na satu prošlo 15 minuta. Tako da smo imali vremena sa drugarom koji žuri da ispušimo i onaj drugi džoint što smo smotali. Izvrtimo ga, iskuliramo se malo, ja vidim da sam već počeo da haluciniram. Učukava me čoveče na sve strane, sabija me onako na levo pa na desno, dok sedim nekako mi se vrti kao da sam pijan. Ali potpuno opušten fazon, nisam dozvolio da se prepustim nekom lošem osećaju i da bez veze napravim sebi komplikacije. Tako se mi rastali, napolju duva jak vetar, baš smara. I ja odem poslom da završim nešto u gradu. Čekam u nekom redu za nešto, i sve oko mene postaje klasična video igrica. Gubim predstavu o prostoru i sebi, i sve se dešava nekako mnogo čudno. Svi zvuci koje čujem postaju drastično izrazitiji. Ne znam kako da vam objasnim, ali kao da čujem 10 puta bolje i uspevam da se skoncentrišem na svaki zvuk pored mene. A inače je tišina, gde se čuje tek kad progovori neko ili pomeri stolicu ili već tako nešto. Imao sam utisak da su svi provalili da sam se napušio kao zmaj. A i kako da ne pomisle, kad su mi oči pukle samo tako. Sve se tako odigrava jako brzo, ne znam, bez ikakvih problema, čak šta više sve što sam imao da završim tog dana, završio sam lagano bez problema. Seo na bas, došao kući, jeo i legao da odspavam. Kad sam legao nekako sam osetio jak puls u vratnom delu koji nije mogao da se ublaži. Ubrzo sam zaspao i super spavao cele noći. Sve u svemu, jako čudan dan za mene. Nisam bio loše istripovan, bilo mi je jako dobro, samo malo čudno. Video sam stvari nekako drugim očima tako da mi je sve bilo dosta zanimljivo, a dan ostao u jako pozitivnom sećanju. To je još jedna avantura u nizu mojih koje sam imao od kad konzumiram gandžicu. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Dnevnik
Top
Bottom