Veza prestanak pušenja - brak je malo bez veze. Mislim, O.K. je prestati pušiti, ali ako je ti smeta iz bilo kojih razloga. Ako se prestaje s pušenjem samo zato što ti bračni drug ima drugačije stavove, onda je glupo. Ako se ne upoznate pre braka ko je kakav i šta voli, onda će i mnoge druge stvari da idu u braku naopako. E sad, druga je stvar ako ti je jedini cilj u životu da se odvališ svaki dan od pušenja i da zajebeš sve ostalo, onda bolje čovek da živi sam. Jer, čak i u društvu ljudi koji isto tako razmišljaju, pre ili kasnije dođe do lomova, do sukoba interesa i sl.
Znam mnoge ljude koji su u braku i koji redovno ili tu i tamo zajedno duvaju. Znam i ljude gde jedan duva (najčešće muškarac, zapravo isključivo je tako), dok druga strana ne prigovara (ili se bar tako čini u javnosti). A znam čak i nekoliko parova koji su počeli pušiti tek od kad su u braku, negde u svojim kasnim dvadesetim ili tridesetim.
Ali, kod trave je jedna od najboljih stvari da možeš prestati na vreme. Majka marihuana ti sama kaže kad je dosta, kad ti to više ne prija. Možda se nekima od vas čini da je to nemoguće, ali stvarno je tako. Ja sam s aktivnim pušenjem prestao pre 9 godina. Možda bi se to desilo i nešto ranije, ali me je više puta zeznulo ono "drugarsko ubeđivanje", kao, "ajde, šta ti je, nemoj tu da nam se foliraš". Svako ko vam kaže da ste ovakvi ili onakvi ako ne želite da pušite (privremeno ili za stalno) nije vam dobar drug i nije shvatio suštinu Vu.
Ja sam prestao na način za koji nisam verovao da je moguće da se meni dogodi. Naime, nekih godinu i kusur dana pre prestanka sam pušio isključivo ultra jake sative sa izraženim tripoznim dejstvom. Kruna svega je bila jedna meksička landrace (moja pretpostavka Guerrero) koju sam pušio svakodnevno nekih 6 meseci i imao neverovatne psiho doživljaje s njom, ali je uz to išlo i dosta zajebancija u mozgu koje sam trpeo zarad užitka. I stalno sam mislio da će me upravo te zajebancije naterati da prestanem da pušim. To bi se svakako i dogodilo da su se nastavile, ali vremenom sam ih prevladao. Samo, onda je nestalo i tripoznih efekata. Nekako sam se osećao kao da sam došao do zida, da posle toga nema više Vu koja bi mi bila po meri. Moguće da me vodila neka vrsta sujete, ali osetio sam to kao signal da prestanem. Malo sam bio i smoren, u to vreme sam bukvalno živeo 24h non-stop na high intensity (mnogi koji su znali mene i moje društvo u to vreme mislili su da smo hronično na EX-u, ali je to bio samo dobro balansiran mix Vu i alkohola). Sigurno je sve to uticalo da prestanem. Jedino što sam sledeće 2-3 godine proveo u teškom alkoholisanju. Ne bih da bacam drvlje i kamenje na alkohol (jer, verovali ili ne, ima alc. i svojih dobrih strana), ali ja sam živi primer koliko je lakše prestati s Vu nego s alkoholom, s kojim se bukvalno borim, pa ajd da ne kažem svih 20 godina otkako konstantno šikam, ali barem nekih 15.
Od prestanka aktivnog pušenja pa naovamo, dunem nekoliko puta godišnje, kad naleti nešto stvarno izuzetno ili nešto novo, kad je neka fina situacija s društvom ili kad želim da sam kući slušam muziku. I sad mi nekako više prijaju indike. Štagaznam, valjda to ide s godinama.
Neki od vas se sigurno pitaju "koj moj se onda ovaj pojavljuje na ovom forumu kad praktično i ne puši". E, odgovor možete naći u mom signature-u.