Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Da ne predstavljam sad posebno G.Plečka,vjerujem da je većina upoznata sa njegovim likom. Tekstovi koje objavljuje na Fb bih kopirao ovdje ako nije protiv pravila. Molim članove da se suzdržavaju kritika i negativnih komentara,kome je zanimljivo neka čita,kome nije neka preskoči... Hvala.
Kontroverzni patopsiholog Boris Sidis programirao je podsvijest svog sina u najranijoj dobi i tako stvorio najmlađeg studenta matematike na Harvardu i - tragičnu ličnost
PREKO STO GODINA NIJE RAZJAŠNJEN MISTERIJ MANIPULACIJE KOJOM JE 8-GODIŠNJAK POTPUNO SVLADAO 10 STRANIH JEZIKA
Nevjerojatna moć podsvjesti se najbolje vidi iz gotovo nepoznatog ali mitskog primjera Williama Jamesa Sidisa (1898-1944), čovjeka koji je upisao matematiku na Harvardu s 11 godina, predavao tri kolegija matematike na teksaškom sveučilištu sa 17 godina, govorio 40 jezika i navodno imao u povijesti nezabilježen kvocijent inteligencije između 250 i 300 što treba uzeti s rezervom jer je jedini izvor te tvrdnje njegova sestra koja ju je iznijela nakon njegove smrti u 46-oj godini života, od krvarenja u mozgu.
Iza svega po mišljenju upućenih stoji opsesija njegova oca, Židova izbjeglog iz Ukrajine, o potrebi programiranja djece u najranijoj dobi kako bi razvila gotovo nadnaravne sposobnosti. On i njegova supruga su oštro kritizirani od strane struke što ih očito nije spriječilo da eksperiment sa aktivacijom intelektualnih potencijala u preranoj dobi provedu na vlastitom sinu koji je ime dobio po očevu bliskom prijatelju i poznatom filozofu Williamu Jamesu. Sa stanovišta razvojne psihologije, ono što su propovjedali Sidisovi bilo je svetogrđe i nedopustivo poigravanje s nezrelom psihom djeteta. Godina rođenja malog Billya se podudara s godinom izlaska kapitalnog djela Borisa Sidisa „Psihologija sugestije“ a neki izvori tvrde da Kongresna biblioteka ima i danas spise koji se još detaljnije bave načinima manipulacije koju je provodio Sidis.
Malo je kontroverzi, teorija zavjere, laži i prikrivanja kao u priči o Sidisima i njihovoj mentalnoj tehnologiji. Naime, cijela je priča toliko fantastična da u nju nije lako povjerovati.
Boris Sidis je autor i više drugih knjiga, kao psihijatar se bavio tzv. abnormalnom psihologijom, ma što to značilo, i hipnozom a iz njegovih se spisa može samo naslutiti kako je otvorio vrata podsvjesnom programiranju djeteta koje je s dvije godine čitalo New York Times a nije se uspjelo upisati na studij s 9 godina jer su ga sva sveučilišta smatrala – djetetom. Kao najmlađi student u povijesti Harvarda je to postao s 11 godina.
Do 16-e godine je dosegao sve akademske stupnjeve ali je ujedno pokazivao da taj silni napredak ima svoju cijenu. Počeo je govoriti da će cijeli život provesti kao usamljenik i u celibatu a pomalo je došao u sukob sa zakonom, zbog sudjelovanja u javnim protestima koje su američke vlasti doživljavele ljevičarskima pa je čak u jednom trenutku osuđen na godinu i pola zatvora. Neposredni su razlog bili prvosvibanjski protesti koji su završili nasiljem. Njegov je otac izbjegao sinovo utamničenje prebacivanjem u jedan sanatorij na istočnoj obali SAD dok je mladi Billy sve više čeznuo za svakodnevnom životnim radostima.
Prema svemu sudeći, posve je odustao od karijere znanstvenika i sve više pokazivao interes za ekscentrične ispade te počeo raditi kao automehaničar, prodavač u trgovini, čak i uske krugove zainteresiranih podučavati alternativnu povijest SAD. Bio je radikalni pacifist i skupljač neobičnih predmeta. S vremenom se udaljio od roditelja a godinama su ga progonili strahovi da će ga sustići zavorska kazna iz Bostona. Pomalo se razvio u tragičnu i izgubljenu osobu.
Da je u pitanju vrlo ozbiljna priča može se razabrati i iz njegove biografije koju je napisala Amy Wallace.
Već je opće poznata činjenica da su tajne službe i vlade eksperimentirale s raznim tehnikama sugestije u svrhu političke manipulacije i „pranja mozga“, od zloglasnog MK Ultra projekta do humanijih pokušaja kojima se pokušava ubrzati učenje stranih jezika i pojačati razne sposobnosti. U Europi je pionir tzv. sugestologije Bugarin dr Georgi Lozanov a i hipnozu su istraživale desetine istraživača. Prvobitni je zaključak bio da pod takovim oblikom sugestije osoba ne bi nikada učinila ono što ne bi i pri punoj svijesti no najnoviji podaci koji su iscurili iz ne-baš-tako poznatih institucija govore da oko 7% osoba možemo privoliti na ama baš sve, bez obzira na njihove moralne stavove. Vrata prema „mandžurijskom kandidatu“ su otvorena.
Ono što zbunjuje jest to da nije poznato da je netko postigao ovako nevjerojatan učinak na podsvijest kao Boris Sidis na svog sina iako treba uvijek ponoviti da je rizik od ovakove manipulacije u vrlo ranoj dobi vrlo visok. Mada je svima jasno da se znanja koja posjeduje čovječanstvo gomilaju takovom brzinom da je pitanje vremena kada će se s učenjem krenuti u što mlađoj dobi. Nevjerojatno brza izmjena informacija koju je donio Internet vjerojatno već kondicionira ljudske mozgove na daleko veće izazove nego ih uopće možemo zamisliti.
Dakako, još od pionirskih studija Achtenbergove i dokaza koje daju Schultz, Jacobson, Murphy, Dispenza, Lipton i Dossey ali i neki davnašnji mistici poput Phineasa Quimbya, jasno je da je potencijalni utjecaj na bolesti putem podsvjesti i sugestije – golem. Istraživanja u tom smjeru donekle usporava orijentiranost farmacije i moderne medicine prema molekularnoj biologiji i potcjenjivanje dosega naše vlastite svijesti. Da su oni teško zamislivi dokazuje i ovdje opisani slučaj Williama Jamesa Sidisa.
Slika 1.: William James Sidis – čovjek koji je upisao studij matematike na Harvardu s 11 godina, postao sveučilišni profesor sa 17 i navodno tečno govorio 40 jezika te čak izmislio vlastiti kojeg je nazvao Vendergood.
Slika 2.: Boris Sidis – psihijatar koji je manipulacijom sa podsviješću svog sina u najranijoj dobi kod njega izazvao toliko brz razvoj da je s dvije godine čitao New York Times
Slika 3.: Zvuci Prirode poput šuma valova, vodopada i vjetra mogu djelovati smirujuće i povećati sugestibilnost kod ljudi a tako i brzinu prihvaćanja novih informacija
.
Liječnik i jogi Swami Sivananda je tvrdio da čak 30% pacijenata koji pate od neuroza i psihoza boluje zbog poremećaja tajanstvene životne energije k u n d a l i n i
DUHOVNOST, DEPRESIJA I LUDILO
U svojoj knjizi „Iskustvo kundalini“ neuropsihijatar dr Lee Sanella iznosi fascinantna religijska iskustva 18 svojih pacijenata, dio kojih se javlja spontano a dio kroz molitvu i bogoslužje.
No ta sila ima i naličje kojeg smo rijetko svjesni – strahove, depresiju a u najgorem slučaju i psihozu.
Sanella koristi istočnjački termin koji se odnosi na hipotetičku vitalnu energiju koja se kroz dvije nasuprotne spirale penje središnjim kanalom kičme, od najdonjeg energetskog centra tzv. čakre koja se nalazi u perineumu do najgornjeg koji je smješten na vrhu tjemena. Ukupno postoji 7 čakri i one se nalaze na spiritualnom putu aspiranta te se kroz praksu aktiviraju u smjeru postizanja stanja Prosvjetljenja. Danas se većina autora slaže da opisi „viših stanja svijesti“ kako ih opisuju sveci poput Male Terezije iz Lisieuxa, Maria Valtorta, Padre Pio iz Rotonde, Emiliene Tardiff i drugi jako nalikuju onima iz orijentalnih učenja, od sikizma do zenbudizma. Ukratko: autentična se iskustva podudaraju u osnovnim crtama.
Ono što nas ovdje zanima jest da li u korijenu vrlo raširenih psihičkih tegoba današnjice možda barem djelomično leži poremećaj tajanstvene životne energije koju nalazimo pod različitim imenima u čak 85 tradicija na svih šest kontinenata.
U praksi ali i teoriji sam sretao različite manifestacije kundalini koje dolaze u nizu raznih doživljaja i uvida različite snage. Evo jednog pozitivnog primjera „centriranja“ živčanog sustava s posljedicom ozdravljujućeg i snažnog uvida u smisao življenja što i jest svrha duhovnih disciplina ali i psihoterapije:
No, k u n d a l i n i ne otvara uvijek vidike tako suptilno već ima i tamno naličje koje dolazi do izražaja ili kod krivo upravljenog duhovnog napora (primjerice, kada osoba preko neupućenog iscjelitelja „regulira čakre“ što je apsurd kao kada bismo tvrdili da čekićem razbijamo atome, op.a.) ili jake emocionalne životne krize, razočaranja ili duboke tuge. Kao okidač kod nekih labilnijih osoba se pojavljuju i tzv. lake droge.
Da je u pitanju opasnost od „vitalne energije“ još je davno naglasio čuveni Swami Satyananda koji je tvrdio da se u „duševnim bolnicama nalazi barem jedna petina pacijenata kojima ne mogu pomoći lijekovi već samo ciljane vježbe disanja i položaji tijela koji vraćaju silu kundalini u centralni kanal kralješnice...“.
Swami Narayanananda je mentalne poremećaje definirao kao „parcijalno podizanje kundalini“ a upozoravao je da takav fenomen postoji u svim religijama a krije se pod stručnim nazivom „religijske neuroze“.
Posebno je zanimljiva priča indijskog liječnika koji je doktorirao na Freudovoj psihoanalizi, dr B.S. Goela koji se ujedno okušao u duhovnoj praksi koja je uključivala kundalini. Kada sam ga sreo u Haryani, rekao mi je da je „prošao sedam godina neizrecive patnje, strahova i samoubilačke depresije dok nije postigao stabilno stanje unutarnjeg blaženstva i kako nema dovoljno riječi kojima bi mogao upozoriti one koji se poigravaju raznoraznim psihotehnikama i olako uzimaju emocionalne stresove kojima su podvrgnuti...“. Tijelo sve pamti ali i um, dodao je.
Uslijed snažnog djelovanja vanjskih faktora, prije svega egzistencijalnih strahova, u današnje vrijeme smo izloženiji nekontroliranoj aktivaciji vitalne sile kundalini čiji učinci mogu biti pogubni. Zato jednostavne formule samopomoći i pozitivnog načina mišljenja često nisu dostatne jer intenzitet depresije može biti toliko snažan da nam onemogućava primjenu bilo čega sustavnog što zahtijeva napor s naše strane. Zato postoji set programa tehnika disanja, vježbe, relaksacije i deprogramiranja kojime iz našeg sustava uklanjamo stres prije no što se on kumulira do razine kada prelazi u bolest i kada postaje moguće jedino blokiranje simptoma ali ne i uklanjanje uzroka.
Priča o kundalini na dobar način ilustrira da funkcionalno ljudsko tijelo mora biti u psihičkoj, energetskoj i fizičkoj ravnoteži da bismo postigli osnovni životni cilj – sreću.
Slika 1.: Prvi liječnik i jogi koji je upozorio na vezu između dešresije i mentalnih bolesti i sile kundalini je bio Swami Sivananda iz Rishikesha
Slika 2.: Simboličan prikaz spirala (ida i pingala) kundalini i čakri
Slika 3.: Mala Terezija iz Liseuxa opisuje duhovne doživljaje i iskušenja koja neodoljivo podsjećaju na iskustva koja se vežu uz kundalini
Znanost potvrdila utjecaj stresa na pojavu i širenje raznih vrsta karcinoma i drugih bolesti
SMANJIVANJE STRESA I NJEGOVA ELIMINACIJA NIZOM METODA MOŽE ODGODITI POJAVLJIVANJE NAJTEŽIH BOLESTI
Čovjek je projekcija Svemira, kako kažu stari narodi. Makrokozmos se ogleda u mikrokozmosu. Glavni zakon Svemira jest – entropija. Od stanja većeg reda stalno se kreće prema stanju povećanog nereda. Ako to primjenimo na čovjeka govorimo o procesu starenja. Kako vrijeme odmiče, ljudski organizam zapada u sve veći nered, degeneriraju se procesi koji ga održavaju zdravim i on neumitno kliže prema bolesti, nemoći i, konačno, smrti.
Mogu li psihički procesi utjecati na ubrzavanje ili usporavanje takove entropije u ljudskom tijelu pogotovo kod raznih bolesti poput karcinoma ali i težih mentalnih oboljenja?
Znanost je pronašla dokaz da se nešto takvo definitivno odvija u tijelu, pod utjecajem psihičkog stresa ili njegova izostanka.
Nedavno je grupa istraživača otkrila da proces signalizacije u stanicama, poznat pod kraticom JNK a koji se javlja kod emocionalnog i fizičkog stresa utječe na neke gene da mutiraju u druge oblike koji potiču nastajanje raka u organizmu!
Također, nivoi povećanog epinefrina i adrenalina potaknuti stresom uzrokuju širenje i metastaziranje raka jajnika. Istovremeno, visoke razine tih hormona aktiviraju enzim FAK koji sprečava ljudsko tijelo da uništava stanice tog tipa karcinoma. To je nepobitno dokazao A.K. Sood sa suradnicima i objavio u prestižnom Journal of Clinical Investigation.
Istovremeno je G. Kulik pokazao da jedan drugi enzim, BAD, koji inače izaziva smrt stanica raka dojke i prostate prestaje djelovati u nazočnosti povećane koncentracije adrenalina. Koji nastaje, pučki rečeno, uzrujavanjem i pobuđenim negativnim osjećajima.
G.C. Sprehn opširnom statističkom analizom dokazuje da oženjene osobe koje obole od raka, ako se u tom trenutku rastanu od partnera, preživljavaju osjetno kraće od onih koje su već bila rastavljene, udovci ili se nikada nisu ženili. Uloga emocionalnog stresa je u ovakovim okolnostima više nego jasna.
Psihosomatski uzroci najtežih fizičkih i mentalnih bolesti kako ih tumači holistička medicina očita su činjenica.
Kroz povijest su to dokazali i dr Johannes Schultz ciljanim autosugestijama u sklopu autogenog treninga a još bolje dr Edmund Jacobson koji je razvio metodu progresivne relaksacije da bi pomogao povratnicima s fronte u Korejskom ratu koji su uprkos mladim godinama pokazivali znatna oštećenja kardiovaskularnog sustava. Rezultati su bili evidentni, pacijenti su se kroz proces postupnog otklanjanja kumuliranog stresa posve oporavljali. Neka sličnost postoji i sa istočnjačkom, tzv. Nidra jogom samo što se autosugestija kod ove tehnike ne naziva tako već sankalpa.
Spektakularni uspjeh je ostvario australski psihijatar Ainslie Meares kada je pacijenta oboljelog od terminalnog sarkoma višesatnim dnevnim seansama psihoterapije – potpuno ozdravio. Taj je primjer našao svoje mjesto u prestižnoj medicinskoj literaturi. Osim samog Freuda koji se bavio tzv. ratnim neurozama golemu ulogu djelovanja na podsvjest je uočio i Eldon Taylor koji je slične učinke postizao prikrivenim, subliminalnim porukama. Bili su to počeci kada se još nije znalo da je bitan ritam ulaska poruka u čovječju svijest kao ni niz drugih bitnih detalja ako se želi postići maksimalni efekt.Bolje spriječiti nego liječiti je vrlo značajni princip s kojim se slažu i školska i komplementarna medicina.
Preventivno djelovanje protiv očekivanih i neočekivanih stresova bi trebalo postati rutinska praksa svakog čovjeka, u obliku relaksacije, meditacije, kontemplacije ili pozitivnih subliminalnih poruka.
Slika 1.: Atomi oko kojih se vrte elektroni u definiraniom putanjama neodoljivo podsjećaju na sunca i galaktike što neki vide kao vezu između makrosvijeta i mikrosvijeta
Slika 2.: Anil K. Sood je dokazao vezu između hormona stresa i metastaziranja raka jajnika
Slika 3.: Edmund Jacobson je progresivnom relaksacijom čudesno oporavio ratne veterane
Niz slučajeva karcinoma, autoimunih bolesti, psihičkih oboljenja i dijabetesa pokazuje da se neumitno može odgađati vrlo dugo
LJUDSKI UM IMA MOĆ REORGANIZIRANJA KOJIM UTJEČE NA ORGANIZAM I ONDA KADA SE SITUACIJA ČINI BEZNADNOM
Prije devet godina se kod mene pojavila 50-godišnja žena s dijagnozom invazivnog karcinoma dojke i nejasnim nalazima jetre. Nakon operativnog zahvata podvrgnuta je kemoterapiji za vrijeme koje sam kod nje primjenio nesvjesnu sugestiju sa izuzetnim efektom. Uopće nije imala nikakve prateće pojave što je dalo naslutiti da loše prognoze onkologa obzirom na tip tumora nisu nužno i njena sudbina.
Već sam u toj fazi primjetio koliko osobna povijest može igrati ulogu u pojavljivanju težih bolesti u kasnijem razdoblju života. Žena je prošla niz emocionalnih potresa koji su počeli već u ranom dobu i rezultirali udaljavanjem od majke. Tek ću kasnije kroz koncept „humanog holograma“ dr Robina Kellya shvatiti da postoji mehanizam nesvjesnog samokažnjavanja kroz bolest. Dakle, poželjno je osvješćivanje prošlih situacija koje su imale jak emocionalni naboj i tako deblokadom strukturalnog stresa u neuralnom sustavu, kako je takove složene poremećaje zvao Maharishi, eventualno poboljšati status bolesnika.
Pacijentici su ustanovljene multiple metastaze na jetri koje se moglo odstraniti samo djelomično kirurški pa je prognoza u tom trenutku bila godinu dana preživljavanja. No, već nakon treće kemoterapije su se metastaze iznenada povukle i zavladalo je trogodišnje zatišje u kom periodu je pacijentica prakticirala različite vježbe opuštanja, autosugestije, subliminalne sugestije i alkalnu dijetu. Sugerirao sam joj i uzimanje lanenog ulja kao pomoćne terapije.
Pet godina nakon prvobitne dijagnoze došlo je do novog recidiva, ovaj puta na drugoj lokaciji tako da je relativno kratka medicinska terapija ponovo dovela do remisije i kupila joj nove tri godine bez ikakvih zdravstvenih problema.
Jasno je da je medicina artikulirala cilj istraživanja raka – akutnu bolest pretvoriti u kroničnu i time znatno produljiti život oboljelima. Sve se manje vjeruje u mogućnost potpunog i trajnog izlječenja pogotovo kada znamo da su zabilježeni slučajevi pojavljivanja metastaza i 30 godina nakon uspješnog uklanjanja primarnog tumora.
Da se nešto slično događa s ovdje opisanom pacijenticom pokazuje činjenica da joj se u devetoj godini suživota s tumorom ponovo pojavila regionalna metastaza koja je posve uklonjena i CT je pokazao da nema traga bolesti ni na drugim organima.
Ovo me iskustvo naučilo da se statistički duga preživljavanja čak i više dekada, kada je rak u pitanju, mogu potaknuti i djelovanjem na podsvijest oboljelog i to na dva načina – psihoneuroimunološkim putevima na obrambene mehanizme što je klinički jasno pokazao i dr Joe Dispenza kod niskorizičnog raka prostate te uklanjanjem posljedica nesvjesnih trauma iz rane mladosti.
Sve je izvjesnije a to zgodno ilustriraju i autori kao spomenuti Kelly i Althea Hawk da je psihološkim utjecajem moguće aktivirati i „isključivati“ neke gene koji „život znače“.
To uzdrmava fatalističke pristupe kao koncept karme, sudbine i genetičke uvjetovanosti.
Još se živo sjećam rasprava na svjetskom skupu Basler Psi Tage s temom tzv. psihogene smrti kada je među stručnjacima došlo do oštre podjele oko toga da li mogu legende o indijanskim i polinezijskim vračevima koji su mogli izazvati vlastitu smrt po želji biti stvarne.
Prije sedam godina mi se za pomoć obratio srednjovječni čovjek s dijagnozom Non Hodgkina i vrlo lošom prognozom šestomjesečnog preživljavanja. Tada mi je rekao: "Ne smijem umrijeti dok mi se kćer ne skući." Porukama ispod praga čujnosti sam podržao taj njegov stav. Živio je još sedam godina i dočekao ono za što je živio.
To me uvjerilo da unutar našeg mozga postoje strukture koje je moguće programirati. Ne znam da li Indijanci umiru kada to odluče ali stručna literatura bilježi dovoljan broj primjera kada se, recimo, inoperabilni karcinom iznenada zaustavi u napredovanju ili ljudi kojima se potpuno operativno ukloni želudac i dio unutarnjih organa i kada je statistička šansa preživljavanja od tri godine svega 0,2%, požive i dvadeset godina nakon zahvata. Obzirom na raširenost malignih stanica gotovo je nemoguće da organizam isključivo na nivou tjelesnih procesa može prevladati ovakovu situaciju. Psiha kao pokretač zaspalih obrambenih mehanizama mora igrati presudnu ulogu.
Oduvijek je stručnjake zanimalo gdje ljudi najmanje umiru od raka i kardiovaskularnih bolesti. Osamdesetih godina prošlog stoljeća je grupa istraživača došla do iznenađujućih otkrića. Najmanje su od karcinoma umirali američki Mormoni, u svega 4% slučajeva je rak bio uzrok smrtnosti! U tom je saznanju ležala potencijalna nova teza o obiteljskoj stabilnosti i mirnom životu posvećenom Bogu, kakav su tada još vodili Mormoni, kao najboljem sredstvu za prevenciju od najgoreg. Mormoni vjeruju u osobni odnos s Bogom a tada su kod njih složeni međuljudski odnosi, skandali, razvodi, miješanje u politiku i poroci još bili nepoznati. U kasnijim će se godinama i to promijeniti.
Uz njih je u tim vremenima niska smrtnost od raka zabilježena u manjim zonama kao dolina Hunza u Pakistanu, na manjem dijelu Kavkaza, oko grada Vilcabambe i jednom uskom pojasu u južnoj Kaliforniji.
Od kardiovaskularnih su bolesti najmanje umirali beduini i armenski Židovi što se tumačilo prije svega genetikom i načinom prehrane.
Slika 1.: Althea S. Hawk je jedan od najpoznatijih zagovornika utjecaja mislima na gene i DNK
Slika 2.: Mnogi tvrde da pripadnici plemena Hunza iz istoimene doline u Pakistanu ne umiru od raka jer žive mirnim životom bez stresa i u skladu s prirodom oko sebe
Slika 3.: Nekadašnja su istraživanja pokazala da samo 4% Mormona umire od karcinoma. Danas je taj broj osjetno veći.
Depresija i strah su najveći neprijatelji fizičkog i mentalnog zdravlja, kvalitete života i međuljudskih odnosa. Nove spoznaje donose nove načine rješenja tih problema
POTISNUTE TRAUME RANOG DJETINJSTVA MOGU BITI PRAVI UZROK EMOCIONALNIH, DRUŠTVENIH I NEUSPJEHA U KARIJERI
Za razliku od frojdovske, bihevioralne ili jungovske psihoanalize najnoviji pristupi se oslanjaju na fizičke pokazatelje često vidljive u krvnoj slici kao i efekte subliminalnih poruka na oslobađanje trauma iz podsvijesti koje mogu uništavati život pojedinaca desetljećima.
Kako tijelo pamti traume iz doba kada još nismo bili u cjelosti svjesni svijeta oko sebe, grupa je istraživača pretpostavila da i na fizičkoj razini ostaje sjećanje na ono što u konačnici donosi strah i depresiju. U praksi sam vidio da se koristeći upravo tom činjenicom može razlučiti izvire li neki iznenadni poremećaj u odnosu među ljudima iz najranije faze razvoja ili je rezultat samo aktualnih okolnosti. Opširno istraživanje na grupi 30-godišnjaka s jako izraženim depresivnim simptomima pokazalo je nešto neočekivano. Neki faktori u krvi onih koji su traumatizirani u djetinjstvu su se pokazali znatno višima od onih kod promatranih pacijenata za koje se znalo da ih je potresao neki šok u kasnijem razdoblju. Primjerice, CRP (C-reaktivni protein), koji može biti povišen kod osoba s povišenim rizikom od srčanog udara, upalnog procesa ali i karcinoma bio je osjetno viši kod depresivaca za koje se znalo da su žrtve, ponekad nehotičnog, zlostavljanja u ranom djetinjstvu. Promjene su uočene i kod nekih drugih vrijednosti a to je tim istraživača navelo na zaključak da bi se to moglo objasniti kao oblik nesvjesne autodestrukcije.
Fizička ekspresija depresivnih i stanja straha je iznimno često manifestirana na poremećaju rada štitnjače kao neke vrste prve linije obrane.
U relativno novo vrijeme primjetio sam da se zaista neke promjene u krvnoj slici povezane s funkcijama imuniteta javljaju kod osoba koje nemaju dijagnosticiranu nikakvu fizičku bolest pa bi to mogao ipak biti znak autoagresivnosti kod osoba korijenovi čije depresije i strahova leže u traumama iz rane mladosti.
Slika 1.: Dr Robin Kelly je jedan od prvih autora koji su ukazali na moguću vezu između promjena u krvnoj slici i potisnutih trauma djetinjstva koje izazivaju strahove i depresiju
Slika 2.: More je najsnažniji simbol Kolektivnog nesvjesnog prema Jungu a Sunce predstavlja najdublji arhetip u ljudskoj svijesti
Slika 3.: Iako je Freudova škola psihoanalize poticala evociranje potisnutih trauma u procesu aktivnog tretmana od toga se odustalo kada su neki pacijenti na suočavanje s potisnutim sadržajima reagirali preburno.
Prema nekim novijim shvaćanjima potpuna suspenzija životnih funkcija će biti ključna za daleka svemirska putovanja ali i spoznaju „paralelnih svjetova“
DOK DUBOKO SMRZAVANJE KAO METODA HIBERNACIJE NA VIŠE GODINA JOŠ NIJE OTKRIVENA, POSTOJE BROJNI DOKAZI O MISTICIMA KOJI SU IMALI TAKOVU MOĆ
Prvi dio
Medicinski gledano čovjek umire kada mu temperatura tijela padne ispod +28 stupnjeva, no postoje u stručnoj literaturi opisani slučajevi osoba koje su se nakon utapanja u ledenoj vodi ispod koje su ležale i pola sata – potpuno oporavile!
Postoje nebrojene legende o mudracima Istoka koji su tehnikama disanja i meditacije smanjili fizičke funkcije do te mjere da mogu živjeti desetine pa i stotine godina u takovom stanju. Ima ih navodno na Himalajama ali i drugim dijelovima Indije, gorju Altaj, diljem Kine, Japana, Tajlanda. Nedavno su senzaciju izazvale dvije mumije iz Burjatije, 200 godina stara čudesno očuvana tijela mongolskih lama za koje su budisti tvrdili da su zapravo – još živi! Dakako da je priča dočekana s podsmjehom.
Godinama sam istraživao fenomen hibernacije ponešto nalik na one u životinja u zimskom snu. No, još radikalnije. Lame i jogiji najvišeg ranga su mi potvrdili isto: da se postigne gotovo potpuno gašenje tjelesnih funkcija potrebno je postići potpunu obustavu disanja, što se zove k e v a l a k h u m b a k a.
Prvi čovjek kojeg sam osobno sreo a kojem je to pošlo za rukom na 21 dan nakon postizanja stanja nirvikalpa samadhija bio je Swami Narayanananda. Uz njega sam u tim godinama sreo i Kumara Swamija koji je, prema tvrdnjama više svjedoka, u tanku za vodu na plantaži Tapovan na dnu prosjedio čitavih dva sata. I Geshe Rabten, tibetanski lama, mi je potvrdio da je takova sposobnost predanih pojedinaca stvarna i moguća je suspenzija svih funkcija na za naše pojmove fantastičan vremenski period.
Najuvjerljivija je svakako priča objavljena u prestižnom britanskom medicinskom časopisu „The Lancet“ a autor je dr. J. Vakil. U Mumbaiju je sredinom veljače 1950. godine u betonski lijes dimenzija 1,5 X 2,4 metra hermetički na 56 sati zatvoren sadhu, Sri Ramdasji. Pustinjak nakon isteka tog vremena nije pušten iz lijesa već je on do vrha napunjen vodom i zapečačen na još sedam sati! Nakon eksperimenta praćenog od brojnih i kvalificiranih svjedoka sadhu je izašao iz betonske zamke živ i zdrav.
Svi se autori slažu da je od znanstveno samo posredno dokazanih najutemeljenija priča o fakiru Haridasu kojeg je provjeri podvrgnuo sam Maharadža od Lahorea, uz nazočnost nekoliko britanskih liječnika, dvadesetih godina 19. stoljeća. Fakir je imao prerezanu bazu jezika i mogao je izvesti tzv. k e c a r i m u d r u i saviti jezik tako da je zatvorio prolaz između grla i nosa a za pokus se spremao rigoroznim jednomjesečnim čišćenjem koje je podrazumijevalo „trljanje“ organizma sa čak 27 metara tanke tkanine koju je progutao. Zatim su mu voskom začepili nosnice i uši, zamotali ga u svilenu tkaninu, položili u lijes i zakopali u dva metra dubok grob koji su 24 sata dnevno nadzirali maharadžini vojnici.
Izgledao je kao mrtvac, kako piše Sir Charels Wade koji je stajao blizu kada je fakir izvađen iz kovčega u kojem je zakopan i odmotan iz tkanine u koju je bio zamotan. Nakon jednog sata masiranja Haridas se vratio u normalno stanje. Bio je klinički mrtav čitavih 40 dana.
Nedvojbeno je najuvjerljivije istraživanje objavljeno u kolovozu 1973. godine, u časopisu „American Heart Journal“. U kubičnu rupu promjera 1,5 metra na osam je dana zakopan šezdesetogodišnjak Yogi Satyamurti a bio je spojen na medicinske instrumente izvan svog privremenog groba. Njegov je EKG (elektrokardiogram koji mjeri aktivnost srca, op.a.) prvih 29 sati bio normalan, no zamijećeno je da mu se puls penje na čak 250 otkucaja. Odjednom je linija EKG-a postala potpuno ravna! Jogijevo je srce prestalo kucati. Pokus nije prekidan jer su neka druga mjerenja dala naslutiti da nije mrtav u punom smislu te riječi. Nakon više od šest dana za vrijeme kojih srce ispitanika nije pokazivalo nikakove aktivnosti, na ekranu su se prvo pojavili slabašni impulsi. U roku od sat vremena to su postali normalni otkucaji srca. Jogi je otkopan a tri liječnika koji su nadgledali ovu demonstraciju objavila su znanstveni rad o neobjašnjivoj sposobnosti mistika da suspendira rad srca pa tako i cirkulaciju svede na minimum u teško shvatljivo dugom periodu.
I nepomično sjedenje u meditaciji koje može trajati i više mjeseci a da praktikant ne uzima hranu niti pokazuje znakove života u istočnjačkoj tradiciji ima ime – a j a g a r v r i t t i.
Slika 1.: Nedavno je u 92-oj godini umro Bob Ettinger, otac kriogenike, metode smrzavanja umrlih osoba u tekućem dušiku, na temperaturama nižim od -130 stupnjeva a u nadi da će ih znanost nakon kojeg stoljeća – vratiti u život. Iako stručnjaci misle da je to nemoguće, neistiniti spin da je tako zamrznut Walt Disney (umro u 65-oj godini od raka jetre) privukao je stotinjak osoba koje su zamrznute u posebnim tankovima po cijeni od 30,000 dolara.
Slika 2.: Jedan od najvećih mitova Indije se odnosi na Herakhan Babu, mistika za kojeg tvrde da je 1922. godine „pred velikim brojem ljudi nestao u bljesku svjetlosti i otišao u paralelni svijet“.
Slika 3.: Lutajući pustinjaci, sadhui, često su nakon desetljeća rigorozne duhovne prakse obdareni teško razumljivom moći kontroliranog gašenja fizičkih i mentalnih funkcija
Kriptobioza je stanje u kojem su metabolički procesi gotovo potpuno zaustavljeni. Postoje indicije da su neki ljudi uspjeli ući u takovo na stanje na više od 100 godina
POSTOJI BESMRTNA MEDUZA I ORGANIZAM KOJI MOŽE 10 DANA PREŽIVJETI NA -272 STUPNJA. ŠTO JE SLIČNO PRIRODA DALA ČOVJEKU?
Drugi dio
Ogranizmić na osam nožica, vodeni medvjedić (lat. Hypsibius dujardini) pravo je čudo Prirode. Izdrži šest puta veći pritisak nego je na najdubljem dnu mora, živi u najvrućijim izvorima i najhladnijim krajevima, može izdržati bez vode 10 godina a prema jednom istraživaču jedan je uzorak oživio nakon čak 120 godina autohibernacije, stanja potpune suspenzije životnih funkcija. Preživljava 1000 puta jaču radijaciju od bilo koje druge životinje a čak je 10 dana preživio izloženost temperaturi blizu apsolutne nule, -272 stupnja, u vanjskom Svemiru u pokusu u sklopu misije FOTON M3, 2007. godine. Ne može ga usmriti niti potpuni vakum.
Za razliku od legendi o žabama koje su isplazile žive iz sadrenih blokova starih nekoliko stotina godina, priča o vodenom medvjediću je znanstveno provjerena.
No, vratimo se ljudima koji su voljno suspendirali životne funkcije. Za razliku od prošlog nastavka u kojemu smo se bavili znanstveno provjerenim slučajevima ovog ćemo se puta baviti na Istoku prihvaćenim spisima i legendama koje su toliko fantastične da ipak pobuđuju sumnju.
U današnje vrijeme najpopularnije vjerovanje u postojanje sveca koji meditira pod zemljom, jest ono vezano uz Jnaneshwari Maharaja, koji je u gradiću Alandi, u današnjoj saveznoj državi Maharashtri, živio pred sedam stoljeća. Preveo je Bhagavad Gitu na marathi, jezik lokalnog stanovništva a već je u 21-oj godini zapao u stanje j e e v a n samadhija, pa su ga zazidali u podzemnu špilju. Legenda govori da je mnogo godina kasnije jedan drugi svetac, Eknath Maharaj, imao san u kojemu ga je Jnaneshwari zamolio da pronađe i otvori špilju, kako bi ga oslobodio korijenja drveća koje je prodrlo u njegovo skrovište i zarobilo ga. Eknath Maharaj je špilju otkrio, otvorio i vrat jogija oslobodio korijenova koji su ga potpuno omotali. U krilu Jnaneshwarija je pronašao rukopis koji je iznio na svjetlo dana dok je špilju ponovo zazidao. Danas se na istom mjestu nalazi malo svetište koje dnevno posjećuju tisuće ljudi, vjerujući da još uvijek živi jogi čuje njihove molitve i može im svojom nadnaravnom intervencijom pomoći. Bilo je čak pokušaja da se vlast uvjeri kako bi bilo dobro u potrazi za fantastično starim svečevim tijelom prekopati okolno zemljište. To je naišlo na ogorčeni otpor stanovnika ovog kraja pa se od neobičnog arheološkog iskapanja odustalo.
Prije dva stoljeća se zbio događaj na koji se pozivaju gotovo svi autori koji se danas bave ovim fenomenom. Na periferiji Amritsara, glavnog grada Punjaba, radnici su, kopajući kanal, slučajno probili zid jedne očito zaboravljene grobnice. Nije bilo kraja iznenađenju kada su unutra našli mladog jogija kako sjedi u karakterističnom položaju s prekriženim nogama i odjeven u sasvim izblijedjeli dhoti. Činilo se da je tijelo mumificirano, pa su ga iznijeli na dnevno svjetlo. U tom se trenutku dogodilo nešto sasvim neočekivano. Sasušena se koža na tijelu čovjeka iskopana iz groba odjednom počela mijenjati. Da bi ubrzo zatim razgovarao s onima koji su ga otkopali. Rekao je da mu je ime Ramaswami a u grobu je boravio više od 100 godina! Nevjerojatnu je priču istražio Arjun Singh, koji je u to vrijeme smatran pouzdanim izvorom informacijama.
Jesu li ovo samo mitovi iza kojih stoji mašta ili nagovještaj da će iskustva drevnih jednog dana otkriti sasvim neslućene moći ljudskog tijela i uma neophodne na putu u udaljene svemirske lokacije?
Slika 1.: Mikroorganizam vodeni medvjedić je gotovo neuništiv produkt evolucije i najbolji primjer kriptobioze
Slika 2.: Najstariji poznati primjer nekog živućeg drva jest 4000 godina staro drvo tise u Engleskoj
Slika 3.: Indijski asket Prahlad Jani je u kontroliranim laboratorijskim uvjetima dokazao da može preživjeti čitavih mjesec dana sa samo 100 mililitara vode
Depresija nije nedostatak motivacije nego nemoć da se ona vidi i kada je na dohvat ruke. Deprogramiranje podsvijesti je jedino rješenje
DEPRESIJA GODINAMA MOŽE BITI NEZAMJETNI UZROČNIK NEUSPJEHA U ŽIVOTU
Zaboravljeni incident nakon ulaska Nijemaca u Zagreb 1941. godine na dramatičan način pokazuje moć preduvjerenja. Naime, netko je po gradu proširio priču da su Nijemci zatrovali vodovod pa su desetine Zagrepčana dolazile u bolnicu u Rockeffelerovoj ulici s grčevima u želucu i crijevima. Neki čak nisu vodu ni pili! Kako je voda bila posve normalna liječnici su problem rješavali na vrlo originalni način – pred svakim bi pacijentom jednostavno popili čašu vode iz slavine! Grčevi bi trenutno prestajali.
Masovne su histerije i teško shvatljivi trendovi opširno istraživani i postoje dva načina gledanja na to. Prvi je snažna sugestija koja preko podsvijesti pojedinca pokrene niz reakcija koje se ne mogu kontrolirati. Drugi je da se radi o efektu nalik onome tzv. morfogenetskih polja Ruperta Sheldrakea. Najteže je naučio voziti bicikl onaj koji ga je naučio voziti prvi. Kod 100.000-og je to već bilo vrlo lako jer na neki način ljudi lakše prihvaćaju ono što je prije njih prihvatio što veći broj drugih jedinki. Tako nastaju trendovi. I negativni, dakako. To podrazumijeva nešto nezgodno. Što je više osoba depresivno ostalima je sve lakše u depresiju zapadati.
Dio istraživača vjeruje da prvo vanjske okolnosti stvore jezgru osoba koje zbog niza loših životnih iskustava zapadaju u depresiju a onda se ta tendencija iz kolektivne svijesti sve lakše preslikava na nove pojedince. Što je sredina sklonija depresiji i bezvoljnost i nemoć su veći brže će rasti broj osoba koje će patiti od depresije i pratećih pojava kao što je na primjer, nesanica. Čini se da na neki način to važi i za druge bolesti.
Kada je u pitanju depresija, ako nije u pitanju endogeni genetski oblik, imam s time značajan broj pozitivnih iskustava. Prvi problem s kojime sam se sreo bilo je pitanje proširenja svijesti koje kod osoba vodi do boljeg uvida u stvarne razmjere njenih nedaća koje apsolutno nikada nisu takve kakvima ih ona doživljava. Podsvjesne verbalne sugestije su davala vrlo dobre rezultate ali kada sam im dodao riječi koje su bile važne i zbog njihova zvuka, učinci su bili osjetno bolji.
Jer kod zapadnjačkog pristupa riječi opisuju stvari/situacije a istočnjačkog one to j e s u. Zato stare tradicije definiraju riječi na četiri razna nivoa i pratećih moći.
Postavlja se pitanje zašto se onda taj problem ne rješava na pokretnoj traci. C.G. Jung je shvatio da nam Kolektivno nesvjesno neprekidno govori ono bitno i kako postići ozdravljenje, najčešće kroz snove. Ali ne izravno nego u s i m b o l i m a. Za njihovo tumačenje je potreban svojevrsni ključ koji terapeut eventualno može shvatiti kroz upornu analizu. Jer se kod ljudi on razlikuje. Primjerice, svi likovi u snovima koji su istog spola kao sanjač su on sam, razni slojevi njegove osobnosti. Svi likovi suprotnog spola predstavljaju onaj tamni, skriveni dio njegove osobe. Shvati li on š t o znači ono što mu oni govore, riješiti će se psihičkih tegoba. No, to nije lako.
Alternativa je deprogramiranje podsvjesne sudbine na spomenuti način. Što također nije lako jer i to treba prilagoditi pojedincu.
S vremenom sam shvatio da vrlo važnu ulogu igra i biokemija, pa su razine dopamina i serotonina presudne za dobro raspoloženje kao i osjećaj sreće i ispunjenosti. Da bi u živčanom sustavu to nastalo potrebni su prekursori koje sugeriram da se unose jednostavnom dijetom. Posebno je poželjno da namirnice sadrže L-tirozin, N-acetil cistein i L-teanin. Ponekad se depresija gubi već i samim podizanjem razine neurotransmitera no najčešće je potrebno uz podsvjesno deprogramiranje koristiti i neke jednostavne mentalne vježbe te bilje bogato fitosterolima.
Slika 1.: Izraze duboke depresije u umjetnosti je slika švicarskog slikara Arnolda Bocklina "Otok mrtvih"
Slika 2.: Obzirom da depresija zahtijeva dugotrajnu psihoanalizu pomalo su medikamenti postali glavno oružje protiv te bolesti iako često izazivaju doživotnu ovisnost.
Slika 3.: Depresija se prvi puta spominje u Mezopotamiji još 2000 godina prije naše ere i čini se da prati ljude od samih početaka
Bit će još
Iz gornjih tekstova sam izrezao dio kad govori o pacijentima i riješavanju problema sa njegovim Subliminimalnim Cd-ovima.
Ako tekstovi gube na poanti zbog toga ili ako nekoga zanima taj dio,recite,pa ću u nastavku lijepiti puni tekst
Hrvat Andrija Puharić bio je američki adut u traganju za medijima koji ih mogu povezati sa - vanzemaljcima
ŠTO MI JE O URIJU GELLERU I KONTAKTIMA S VANZEMALJCIMA ISPRIČAO ANDRIJA PUHARIĆ
Dok smo sjedili na večeri u zagrebačkom „Tiffanyu“ Andrija je pokazivao dva sata na desnoj ruci – jedan standardni a drugi za kontakte s vanzemaljskom grupacijom koju je nazivao Devetorica!
Stigao je na VI Svjetsku konferenciju psihotronike čijim sam organizacijskim odborom predsjedao i inzistirao da ga se svakako pozove kao nesumnjivo najveću zvijezdu paranormalnih istraživanja svih vremena, čovjeka koji je otkrio i istraživao vrhunske medije kao Harrya Stonea a 14 godina i Urija Gellera ali se bavio i halucinogenim drogama (kao znanstvenik se proslavio svojom knjigom „Sveta gljiva“) vjerujući da je obična muhara tajna otvaranja uma ni više ni manje nego prema – Svemiru.
Ipak, Izraelac koji je mislima pokretao predmete i savijao žlice kao od šale najveći je prije svega komercijalni a onda i provokativni uspjeh dr Andrije Puharića, sina doseljenika iz Konavla u predgrađe Chicaga, kojeg je odgojila češka dadilja pa je prvo naučio češki, pa hrvatski a tek onda engleski. Iako svoju pradomovinu nije posjećivao do iza svoje 60-e godine, hrvatski je govorio savršeno, bez najmanjeg naglaska.
Kako je ispovjed Puharića koji se obogatio prodavši preko milijun knjiga „Uri“ toliko fantastična da naprosto sam u nju ne vjerujem, tek na poticaj Ratka Martinovića sam odlučio napisati njegovu (skraćenu) priču iz prve ruke. Bila je to 1986. godina i Andrija je nakon našeg druženja u Zagrebu produžio za Međugorje koje je također smatrao točkom susreta sa supercivilizacijom iz kozmičkih dubina.
Uri Geller je prvo nastupao po barovima Bliskog Istoka gdje je pogledom ili glađenjem rukom savijao čvrste metalne predmete i time izazvao senzaciju koja je došla do već poznatog istraživača Puharića koji ga je odveo u SAD i podvrgao testovima na Duke University. A onda je stvar u ruke uzela američka vojska a ne CIA kako to tvrdi većina. Bar mi je tako rekao Puharić. Uriju koji je tvrdio da su ga u špilji na Cipru programirali vanzemaljci udaljeni preko 53,000 svjetlosnih godina od Zemlje i to još kao 13-godišnjeg dječaka. Otada je bio u kontaktu s njihovim brodom koji je zvao Spectra a kojime je upravljala robotizirana posada. I kako priča Puharić, američka vojska je odlučila provjeriti navode prilično neobuzdanog i nekulturnog mladca te su ih odveli na tenkovski poligon u Arizoni. Dok su se vozili džipom prema mjestu na kojemu je Uri trebao „mislima zaustaviti motor tenka“ on je ramenom gurnuo Andriju i pokazao prstom prema nebu. Puharić kaže da je jasno vidio golemi crni svemirski brod, dugačak oko 300 metara, kako lebdi iznad njih dok general s kojime su se vozili nije vidio – ništa. Uri je samo rekao: vidiš ih samo ako to „oni“ žele. Navodno je pokus u pustinji uspio.
Mučen sumnjama, Puharić je odveo Gellera u Munchen gdje je još 1972. godine medij javno demonstrirao da može zaustaviti lift na zgradi od 20 katova i to koji god i kada želi. Tome je nazočila gomila novinara. Javio se i čuveni skeptik James Randi koji je tvrdio da može raskrinkati Urija ali se to nije dogodilo jer je Geller razbiješnjen Randijeviom nastupom odbio svaku provjeru.
Dok su sjedili u Puharićevu stanu u američkom Ossiningu, Uri je pred više osoba rekao da su Devetorica (tako su nazivali superinteligenciju koja se javljala ravnomjernim metalnim glasom na trakama magnetofona a da su ostavili poruku znao je Puharić po tome što je njegov normalni sat stao a drugi se pokrenuo, op.a.) upravo dematerijalizirala uložak unutar njegova nalivpera! To se ispostavilo točnim isto kao i tvrdnja da su ga natrag materijalizirali a da nisu predmet ni dodirnuli. Mada su u 14 godina brojne institucije testirale čudnovatog Izraelca nitko nije službeno niti potvrdio niti opovrgao njegove nevjerojatne sposobnosti a hladiti su se počeli kada je izjavljivao da je on „ovdje da mislima zaustavi atomsku bombu koju bi netko htio baciti na Tel Aviv“.
Bio je to početak suludih tvrdnji i ispada i nije pomogla ni javna demostracija na njemačkoj TV (ZDF) koju sam gledao a kada je Uri pokazao da može lako čitati misli gledalaca, znati unaprijed tko će nazvati i savijati metalne predmete ponekad samo pogledom. Pomalo je padao u zaborav ali se silno obogatio, ne na savijenim žlicama, nego, kako mi je rekao Andrija, otkrivanju geoloških slojeva i nafte za velike korporacije. Odveli su ga i u čuveni Bermudski trokut no tamo nije otkrio ništa.
Danas Uri živi u Londonu s obitelji, uglavnom zaboravljen, a moj zadnji kontakt s njim je završio njegovim beskrajnim monologom o vlastitoj nadnaravnosti.
Andrija Puharić koji je imao pet kćeri i sina je prvo u New Yorku uspostavio istraživački centar Essentia a nakon relativnog neuspjeha tog poduhvata je kupio veliku farmu u Sjevernoj Karolini gdje je, kako mi je govorio, nastavio preko svojih satova i magnetofonskih traka komunicirati s Devetoricom. Na pitanje zašto su došli odgovorio je: ta je civilizacija toliko ispred naše da ni ne postoji rječnik kojime bi se pojasnili razlozi njihova dolaska a neće se ponovo pojavljivati još stoljećima....Andrija Puharić je umro 1995. godine.
Slika 1.: Puharić mi je pokazao svoj čuveni sat, ustvari dva, od kojih je jedan navodno bio za kontakte s vanzemaljcima
Slika 2.: Urija Gellera, čovjeka koji tvrdi da je kontaktirao sa svemirskom supercivilizacijom te paranormalne sposobnosti ima i danas.
Slika 3.: James Randi je smrtni neprijatelj parapsihologije a ima nadimak „pošteni varalica“. Ipak, nakon žestoje svađe u jednoj američkoj novinskoj redakciji Uri Geller je odbio sudjelovati u Randijevim pokusima što ovoga nije spriječilo da svuda ponavlja da se Geller služi – trikovima.
Poveći broj revolucionarnih znanstvenih otkrića te razrješenja niza problema su se dogodili - u snu.
DOMETI ČOVJEČJE INTUICIJE SU NESLUĆENI I DOKAZUJU VAŽNOST DIJELA NAŠE PSIHE KOJI NAM NIJE DOSTUPAN
James Watson je sanjao svoj model dvostrukospiralnog DNK za otkriće kojeg je kasnije dobio Nobelovu nagradu, Dimitrij Mendeljejev je u snu riješio izgled periodičnog sistema elemenata, Nikola Tesla generator izmjenične struje, Elias Howe šivaćeg stroja, Kekule strukture prstena benzena od fundamentalne važnosti u organskoj kemiji a i za Ruđera Boškovića se vjeruje da je usnio neke od svojih epohalnih ideja.
U „izmijenjenom stanju svijesti“ se nalazio i Cary Mullis kada se vozio uz obalu Kalifornije pod blagim utjecajem LSD-a i riješio problem forenzične medicine kojime je učinio i najmanju količinu krvi dostatnom za određivanje DNK profila počinitelja zločina. Za to je dobio Nobelovu nagradu.
Johannes Kepler je smatrao da putanje planeta moraju biti zasnovane na savršeno pravilnim geometrijskim likovima i tijelima jer „Bog ne može stvoriti nešto izvan savršenog reda“. U dubokoj molitvi u jednoj praškoj crkvi imao je viziju elipse kao ispravnog oblika putanje što se pokazalo točnim.
Maharishi Mahesh Yogi je govorio da je „svo znanje već strukturirano u svijesti“ pa ga samo trebamo otkrivati a ja bih dodao da je san proširena stvarnost lišena analitičkog uma.
Drevne tradicije prepoznaju područje svih znanja o prirodnim zakonima kojeg zovu a k a s h a dok eklektička duhovna škola Eckankar čak tvrdi da na višim razinama svijesti koje mistici zovu astralnim postoji „muzej budućih izuma“! U ovakovoj je metafizičkoj maniri je i tvrdnja da je svetac Vasagupta Šiva Sutre, jedan od fundamentalno važnih religijskih spisa Istoka – sanjao.
Postoji i stanje koje se opisuje kao h i p n a g o š k o a to je tanka granica između svjesnog stanja i sna. Kontroverzni mi je pjesnik Milko Valent znao govoriti da „otuda crpi svoje zlatnike pisane riječi“ dok je američki izumitelj Thomas A. Edison razvio zanimljiv sustav održavanja u tom stanju u prolongiranom periodu kada su mu dolazila rješenja za tehničke probleme koje je imao. Naime, sjedio je u naslonjaču i u ruci držao željeznu kuglu ispod koje se nalazio žlijeb. Potpuno se opuštao a kada bi iz hipnagoškog stanja kliznuo u san iz ruke bi ispustio kuglu koja je bučno udarila u odvod i trgnula ga iz sna pa bi se postupak ponavljao.
Nastojao sam pomoću CD synchro ultima potaći ono što zovem „kreativnim snom“ kada u nesrazmjerno kratkom vremenu djelovanjem na podsvijest čovjek razriješi neki životni problem koji ga muči godinama a najčešće potpuno olakšanje dolazi kroz niz simbola koji se pojave u snu. Evo jednog eklatantnog primjera ovakove instant terapije:
"...Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. ....San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. ...Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti... Pozz. (G.)"
Mnogi referiraju o enormnoj količini informacija o sebi koju prime u vrlo kratkom vremenu kao:
"Htio sam se javiti i reći Vam samo da vaš subliminalni CD definitivno funkcionira... Doduše, da budem iskren, poslušao sam ga samo nekoliko puta otkad sam ga dobio, ali količina novih spoznajnih informacija koje sam dobio u narednom vremenu do danas je nevjerojatna. Govorim nevjerojatna, jer
nemam drugi izraz koji bih upotrijebio analogno. Jer riječ "nevjerojatno" i njezino značenje su apsurd." (Dominik, HR)
I duhovne težnje nakon više godina predane prakse i molitve bez stvarnog uvida stižu pred nas ako maknemo blokove naučenih obrazaca iz rutinskih spiritualnih učenja:
"Vaš CD je super! U 4 tjedna dobila sam brže rezultate nego dugogodišnjom meditacijom. Preporučam ga svim svojim prijateljima koji i dalje tumaraju uokolo tražeći "pravo rješenje", a ja sam oduvijek znala da se ono nalazi u podsvjesti. Moja istraživanja su me dovela na put frekvencija, glazbenih oktava i vibracija i na kraju do Vas! Hvala puno i lijep pozdrav od E...e iz Istre!" (E. V.)
I noćas ja ću budan sanjati......
Slika 1.: Nikola Tesla – genij koji je neke izume vidio i u snu
Slika 2.: Ruski kemičar Dimitrij Mendeljejev je cijeli periodični sustav elemenata sanjao
Slika 3.: Malo ljudi zna da se dvostruka helikalna struktura baze Života, DNK, Jamesu Watsonu javila – u snu.
Hall, Roshbash i Young su dobitnici Nobelove nagrade za medicinu 2017., za otkriće utjecaja gena na „biološki sat“
AUTOSUGESTIJOM SE MOŽE UTJECATI NA „BIOLOŠKI SAT“. DA LI TO MOŽE OBJASNITI ČUDESNA IZLJEČENJA?
John F. Kennedy je imao jednu malo poznatu naviku. Usred dana bi se u Bijeloj kući obukao u pidžamu i legao u krevet kao da ide na redovni počinak. Zaspao je trenutno i dizao se nakon svega 10 minuta! Bio je potpuno odmoren a tu je vještinu utjecaja na svoj „biološki sat“ razvio još u ranim danima agitacije za Senat kada je išao od vrata do vrata i ponekad mu je bio očajnički potreban kratki ali učinkovit odmor.
Sva živa bića imaju neki oblik unutarnje percepcije protoka vremena i prirodnih ritmova koji diktiraju velik broj tjelesnih funkcija a najpoznatija je izmjena dana i noći, sna i budnog stanja. Godinama je silnu popularnost imala jedna supstanca, m e l a t o n i n , hormon pinealne žlijezde kojemu se upravo zbog utjecaja na cirkadijarne ritmove pripisivala čudesna moć, od usklađivanja sna kod promjene vremenskih zona (jet lag, op.a.) do značajnog djelovanja kod niza oboljenja, uključujući karcinome. Iako nije u cjelosti opravdao očekivanja, melatonin je pokazao da naše zdravlje uvelike ovisi upravo o tim suptilnim, prirodnim ritmovima i u to se doba javlja teorija da mnoge bolesti nastaju kao posljedica katastrofalnog djelovanja moderne civilizacije, umjetne rasvjete i nebrojenih tehničkih vibracija na propulziju najtežih bolesti.
Posebno je intrigantna teza grupe istraživača u jednoj klinici u Arizoni a to je da o razini melatonina u tijelu koja je srazmjerna duljini izloženosti svjetlu ovisi i – neplodnost kod žena. Tako su žene s takovim problemom jednostavno smještali u spavaće sobe u kojima su cijelu noć gorjele noćne svjetiljke! I time navodno utjecale na „biološki sat“. U ranim izvješćima su opisivali uspješnost ove terapije a što su pokazala kasnija istraživanja više ne znam jer sam prestao pratiti njihove publikacije.
Ugrađivao sam sugestivne poruke usklađene s ritmovima u svijesti u specifičnim okolnostima i time pokušavao zaobići analitički um sklon negativnom razmišljanju. Učinci su ponekad fenomenalni. Evo jednog svjedočanstva koje me se posebno dojmilo:
... Od ožujka ove godine slušam Vaš subliminalni CD s porukom za ozdravljenje. Radi se o raku jetre. Sigurna sam da je za izlječenje pomogao CD jer današnji rezultati su fantastični. Krvna slika, tumorski markeri i kontrolni CT nisu pokazali znakove bolesti (u 7. mjesecu mi je rak operiran. Na operaciju sam sa lakoćom išla, kao u šetnju). Hvala Vam g. Plečko....
Vratimo se utjecaju prirodnih ritmova ugrađenih u ljudsku evoluciju koji reguliraju brzinu starenja našeg organizma. Znanost traži rješenja istražujući telomerazu i telomere o čemu postoji vrlo bogata literatura pa ću se ja ovdje zadržati na nečem bližem alternativi, na jednoj od najvećih tajni Istoka – Kaja Kalpi.
Nakon opširnog istraživanja raznih indijskih izvora od 30-ak mogućih kandidata za dvojicu sam pronašao uvjetno rečeno dokaze da su doista, upravo zahvaljujući poznavanju Kaja Kalpe, doživjeli fantastičnu starost.
Prvi je Tapasviji Maharaj, jogi ali i vrlo obrazovani intelektualac koji je preminuo u bolnici u Kakinadi, 1955. godine. Prema raspoloživoj dokumentaciji, imao je 189 godina. Drugi je legendarni Devraha Baba kojeg sam čak i sreo a umro je 1989. godine, prema tvrdnjama njegovih neslužbenih biografa u dobi od otprilike 180 godina.
Kaja Kalpa se bazira na ideji značajnog usporavanja bioloških ritmova u periodu od 40 dana. Jogi boravi unutar „sobe u sobi“. Radi se o drvenoj, dobro izoliranoj konstrukciji brvnare koja se nalazi unutar druge, veće drvene zgrade tako da unutra vladaju potpuni mrak i tišina a ne smije se osjećati ni najmanje strujanje zraka. Hrana se svodi na neku vrstu juhe od pet biljaka, prakticira se tehnika disanja s osobito dugom k h u m b a k o m (zadržavanje daha, op.a.) i konstantno ponavlja formula koja predstavlja simbol kozmičke vibracije.
Postoje i neke alternativne verzije koje spominju mitsku biljku s o m u a neki spisi i tzv. „plavi cvijet“. Maharishi je tvrdio da je soma zapravo proizvod ljudskog metabolizma, neka vrsta hormona koji se luči u ekstremnim uvjetima i radikalno usporava starenje.
Silnoj popularnosti Kaja Kalpe je najviše doprinjeo Madan Mohan Malaviya, osnivač Hinduskog Sveučilišta u Varanasiju i jedan od najbližih suradnika Mahatme Gandhija. U totalnoj je izolaciji izdržao svega 11 dana a kustos muzeja posvećenog njemu mi je ispričao da je, mada posve sijed i u dobi 77 godina, iz brvnare izašao sa značajnom količinom crne kose!
Tako govori mit o Kaja Kalpi. Čija je ideja zasnovana na manipulaciji „biološkim satom“ koji se, sudeći prema ovogodišnjim dobitnicima Nobelove nagrade u konačnici ovisi o – genima.
Slika 1.: .: Michael Rosbash, 73-godišnji dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu koji je s kolegama otkrio suptilne veze između „biološkog sata“ i gena
Slika 2.: J.F. Kennedy je mogao zaspati trenutno i probuditi se potpuno svjež nakon svega 10 minuta
Slika 3.: Tajna dugovječnosti i brzine starenja po svemu sudeći leži u strukturama koje znanstvenici zovu telomerima. Tek će budućnost pokazati postoji li veza između njih i gena koji utječu na „biološki sat“.
Kažu da je Vrijeme izmjereni dio Vječnosti. Subjektivna percepcija vremenskog protoka može utjecati na ljudski metabolizam, tvrde neki istraživači
DA LI IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI MOGU UTJECATI NA POVLAČENJE BOLESTI?
Mit o bržem protoku vremena za vrijeme sanjanja nije istinit. Događaji koje sanjamo odvijaju se u realnom vremenu. No, kod hipnotičkog transa, autogenog stanja, utjecaja nekih psihoaktivnih tvari i djelovanja na nesvjesnoj razini se vrijeme može „stisnuti“ ili „razvući“. Poznata su svjedočanstva osoba u ekstremnim uvjetima kao pri padanju zrakoplova ili bliske smrti da „im se u par sekundi odvrtio pred očima cijeli njihov život“.
Nameće se zaključak da je potrebno pokrenuti određene dijelove mozga da bi obična osoba imala takva iskustva a sam sam kod osoba koje su se oporavile od depresije i anksioznosti ponekad uočio svjedočenje o iznenadnom subjektivno zamijećenom izmijenjenom ritmu nekih tjelesnih i mentalnih funkcija. Teoretski gledano, a na to ukazuju i neki in vitro pokusi, promjena ritma kretanja dijelova citoplazme kod stanica raka može uzrokovati njihovu smrt. Pitanje svih pitanje jest: da li subjektivna percepcija vremenskog protoka utječe psihoneuroimunološkim putevima na bolesne stanice i može nekoga ozdraviti?
To eksplicitno spominju samo ruski znanstvenici koji su sljednici legendarnog astrofizičara Nikolaja Kozireva. Koji se puno bavio fenomenom Vremena koje je smatrao samo jednim oblikom energije i stvorio uređaj od konkavnih zrcala od kojeg je naknadno nastao „tunel“ od poliranog aluminija koji je zamijenio konkavna zrcala. Još je za života tvrdio da takva konstrukcija mijenja svijest i da „zakrivljavanjem Vremena“ može pokrenuti neke skrivene ljudske potencijale. Tumačio je da je zakrivljenost ogledala ista poput zakrivljenosti unutarnjeg dijela naše lubanje. A aktivacija uspavanih neurona dovodi i do ozdravljenja od raznih bolesti.
Kozirev je svakako kontroverzna osoba. Kao mladi astronom i zaposlenik opservatorija je u vrijeme staljnističkih čistki zajedno sa svim kolegama osuđen na 10 godina robije u Gulagu. Obrazloženje je bilo besmisleno ali je od cijele grupe preživio samo on te je prebačen u najstrašniji sibirski logor Norilsk i kazna mu je produžena. Jedva su ga spasili dvoje prijatelja 1946. godine kada su uvjerili samog Staljina da je neophodan za obnovu sovjetske astronomije. Šokira podatak da je godinu dana prije puštanja u potpuno neljudskim uvjetima i bez ikakove literature (pri izlasku iz logora uopće nije znao da postoji nuklearna energija, op.a) kompletirao doktorat iz astrofizike.
U kasnijim godinama se Kozirevu gubi trag i šuška se da radi na svom uređaju za pokretanje moći ljudskih osjetila i samoizlječenja kojeg su zapadni znanstvenici označili kao pseudoznanstveni. Kako su spominjani Novosibirsk i Habarovsk svojevremeno sam pokušao ući u trag onome čime se bavio. Bezuspješno.
Ne treba smetnuti s uma da je Kozirev, uprkos nizu kontroverznih i nedokazanih tvrdnji, smatran vrlo ozbiljnim znanstvenikom prema kojemu je ime dobio i jedan asteroid.
No, nekoliko je zapadnih autora pronašlo vrlo zanimljivu vezu između Kozireva i jedne jednako tajanstvene osobe – franjevca Rogera Bacona. Naime, obojica su u principu tvrdili isto. Da je manipulacijom konkavnim zrcalima u vidnom polju moguće pokretati uspavane ljudske moći koje jedva da možemo naslutiti da uopće i postoje. Sve bi to bilo pomalo neuvjerljivo da Roger Bacon (1214-1292) nije detaljno predvidio gotovo sve ono što i Nostradamus: brze automobile, zrakoplove, parobrode, podmornice, ronilačka odijela, teleskope, lokomotive, eksplozive....što je sve dokumentirano njegovim zapisima. Zbog svojih nevjerojatnih uvida i pokusa sa ljudskom sviješću dobio je nadimak Doctor mirabilis.
Crkvi se nije dopadalo ono što je radio i osuđen je 1277. godine na 15 godina tamnice. Odmah po izlasku je iste godine i umro.
Jedna koincidencija bode u oči. Čuveni dr Dee koji je s reputacijom znalca mnogih tajni koje je saznao pomoću „magičnog ogledala“ (Magick Mirror) godinama drmao engleskim dvorom također je loše prošao nakon smjene na prijestolju. U stranu Deejevu vrlo uzbudljivi zapisi i činjenica da se doista više manje radilo o praznovjerju i nečemu što nikada neće biti znanost isti je predvidio neke izume budućnosti a i, kako tvrde suvremenici, dosta uspješno liječio oboljele.
Ne zaboravimo šokantne pokuse sa zrcalima i „onostranim“ dr Raymonda Moodya (poznat po bestselleru „Život poslije života, op.a.) koje je objavio u svojoj knjizi „Reunions“.
I mada spomenute teze za sada ostaju u domeni mistike ne nedostaje ozbiljnih istraživača koji vjeruju da su iste ono što bi Huxley nazvao „vrata percepcije“.
Slika1.: Nikolaj Kozirev – kontroverzni ruski znanstvenik koji je pokušao dokazati da konkavna zrcala u svijesti ljudi pokreću skrivene moći
Slika 2.: Roger Bacon – franjevac koji je predvidio desetine izuma 7 stoljeća prije njihova otkrića. U mnogome je svojim tvrdnjama sličan Kozirevu
Slika 3.: Psihoneuroimunologija je znanstvena disciplina koja istražuje do koje mjere sviješću možemo djelovati na tjelesne funkcije i na kakve je načine to moguće.
Prosvjetljenje kao konačni smisao života ima stotinu imena ali nijedno ga ne smješta u Vrijeme
KONAČNI SMISAO JE UVID U ISTOVREMENO POSTOJANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI KAO – SADA
Pitanje svih pitanje jest: koja je razlika između prosvjetljenog, samorealiziranog pojedinca i onog koji to nije, rečeno svakom razumljivim rječnikom?
Za neprosvjetljeno ljudsko biće realno postoje samo prošlost i budućnost. Do detalje se može sjećati svih prošlih događaja, savršeno poredanih u Vremenu i emocionalno je vezano uz njih kao potpuno stvarnih. Tugom ili veseljem.
Može zamišljati apsolutno sve buduće događaje savršeno logično poredane u Vremenu i stvarne kao i sve scenarije koji u budućnost vode. Emocionalno je uz njih vezano kao potpuno stvarne. Strahom od ishoda onog što se još nije dogodilo, čežnjom, strepnjom i nadasve, nadom.
No potpuno je nesvjestan SADA, sadašnjost mu, ma što radio, stalno izmiče, percipira je kao nešto što je već prošlo ili joj se nada u nekom budućem trenutku.
Apsolutno sve doktrine i učenja bez iznimke o Prosvjetljenju govore kao nečemu što treba tek dostići i što se automatski smješta u budućnost. Tomovi knjiga govore što treba raditi da bi se postigao taj smisao života. No, taj budući trenutak ne može doći u budućnosti jer već jest tu.
Prosvjetljeni čovjek prepoznaje istovremeno postojanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kao SADA. Tuga, veselje, strah, čežnja, strepnja i nada time postaju suvišne. To nije odgovor na pitanje već nestanak potrebe za pitanjem.
Zamislite da noću šećete ulicom koja ima niz stupova rasvjete, pravilno razmaknutih. Prolazak ispred jednog svjetla proizvodi sjenu pred Vama koja se smanjuje približavanjem slijedećem izvoru svjetla ali se prolaskom kraj njega i radi njega stvara nova sjena koja opet slabi približavanjem narednom stupu...
A Vi hodate tako da u kontinuitetu pažnje osjećate dodir tabana i tla. Oči su Vam otvorene, ali pažnja Vam je potpuno sažeta na osjećaj dodira i ne zamjećujete svjesno izmjenu sjena koja predstavlja Vaš put od prošlosti prema budućnosti.
Jedina je Stvarnost SADA u točci sažimanja pažnje na dodir.
Dovoljna je samo kratka sabranost pažnje i dodir s Izvorom da doživite anandam, „bljesak blaženstva“ (eng. Bliss consciousness) koji može trajati danima i teško ga može opisati osoba koja nije takvo iskustvo imala. Svjesnost sjena koegzistira sa svjesnosti sadašnjosti sto daje integralni doživljaj SVEGA a to je blaženstvo, anadam. Dva svjedočanstva medju duhovnim uvidima sjajno ilustriraju to stanje čiji OKUS ostaje trajan. Ili možda bolje rečeno - sjećanje na osjećaj. Glavna prepreka takvom iskustvu nije strah nego usađeno nam preduvjerenje da nas tamo mora odvesti netko drugi, da mora postojati mistični posrednik. Što ne može biti dalje od istine.
Sustavom subliminala CD synchro i s dvije vježbe sam pokušao djelovanjem na podsvjesne blokade kod ljudi proizvesti ovakav uvid i najbolji su primjeri toga opisani na www.dragoplecko/svjedocanstva.html , u rubrici „Duhovni uvidi“.
Posebno me se dojmilo iskustvo B.R. koja sjajno opisuje ono što se u zenbudizmu smatra prvim stupnjem satorija:
"...Prva riječ koju Vam želim uputiti je hvala, veliko hvala, napisano najvećim slovima , viknuto najveselijim glasom. Hvala Vam! Slušam već 8 dana vaš CD za ............ Pri prvom slušanju, od početka do kraja, tekle su mi suze, ne znam zašto, ne znam kako. Naprosto su tekle, iz mene, meni neke nepoznate mene. Nakon toga dani mirnog slušanja. Danas, osmi dan, dobro je počelo. Mirno. Onda sam se lagano nasmijala – nešto kao kada skužiš u čemu je vic. A... to je to! I onda – prasak. Do kraja CD-a smijala sam se, tresla se od smijeha, suze su mi tekle kao da netko priča najbolje viceve. I kad je CD prestao još sam se smijala. Jednom ti teku suze – ne znaš zašto: drugi put se treseš od smijeha – opet ne znaš zašto. Mijenja li se sadržaj onoga što slušamo? Priča li netko svaki put neke druge ludorije? Za 8 dana, opet, što mogu očekivati? Plakala sam, smijala se, hoću li možda progovoriti kineski? Kakvo ste to čudo ugradili? Pišem Vam ovo samo zato da potvrdim da to što ja ne znam što je djeluje. Zaista djeluje. Možda Vam ovo posluži u Vašem radu, za nekakvu statistiku ili bilo što drugo korisno.
Bila bih sretna da ovom mom pisanju posvetite malo svog vremena. Ne zbog mene – zbog onog što radite, čemu ste posvećeni cijeli svoj život i zbog čega Vam izražavam svoje duboko poštovanje....
1. John Wheeler, jedan od najvećih fizičara svih vremena je sa spoznajama o subatomarnom svijetu unio samo manjini razumljivu svjetlost u duhovnost. Čuvena je njegova izjava: “Možete govoriti o ljudima poput Buddhe, Isusa, Mojsija, Konfucija ali ono što me uvjerilo da su oni postojali su bili razgovori s Nielsom Bohrom (fizičar, dobitnik Nobelove nagrade).
2. Robert Lanza, prema Forbesu jedan od "najpametnijih 50 ljudi na Zemlji" i ugledni znanstvenik svojom je teorijom biocentrizma u svijet spiritualnih razmišljanja unio nešto što je još nedavno bilo nezamislivo.
3. Muoni, čestice koje obasipaju Zemlju iz Svemira kod prolaska kroz ljudsko tijelo (oko 200 njih u sekundi) oštećuju DNK i vjerojatni su razlog početka bolesti i starenja što ozbiljno uzdrmava temelje fatalizma koji se ponekad naziva i Karma.
Iz genoma Charlesa Darwina se neočekivano pokazalo da je umro od Crohnove bolesti a geni Elvisa Presleya pokazuju da mu je bila suđena smrt od miokardiopatije do 40-e godine starosti
JESU LI GENI SUDBINA ILI JE MOGUĆE ZAUSTAVITI NJIHOVU AKTIVACIJU KOJA JE FATALNA?
Iz samo dvije 130 godina stare dlake iz brade tvorca teorije evolucije i autora „O porijeklu vrsta“ analiza gena je objasnila zašto je patio od jutarnjih povraćanja, teških proljeva i grčeva u abdomenu. Bolovao je od bolesti za koju su svi mislili da se javlja tek negdje u drugoj polovici 20. stoljeća – Crohna.
Genom čovjeka sadrži oko 6 milijardi baza, samo četiri njih, ponekad još i dvije više, u raznim kombinacijama, kod svakog čovjeka drukčijima. Kada bismo imena baza svakog pojedinca ispisivali u tomove enciklopedija dobili bismo 91 metara visoki stup knjiga koje ne bismo mogli pročitati do kraja života. I tako svaka od milijardi naših tjelesnih stanica sadrži takav genom. Nasljedni faktori su kod ljudi beskonačno komplicirani. Igra Prirode sa promjenama u samo j e d n o j od milijardi baza može dovesti do sudbonosnih promjena.
Dramatičan je i primjer legendarnog Elvisa Presleya koji je umro u 42-godini, na putu od svog imanja Graceland kraj Memphisa u bolnicu. Bio je teško ovisnik i navodno je u zadnjih godinu i pola popio čak 13,000 tableta. Patio je od spastičnog kolona, neugodne kronične bolesti crijeva dugi niz godina pa se čak šuškalo da je imao rak crijeva što se skrivalo kako bi se lakše našlo osiguravajuću kompaniju koja bi ga osigurala. Kažu da se našao njegov bogati fan, vlasnik moćnog osigurateljskog društva koji je njegov život bez obzira na to osigurao na 6 milijuna dolara što je jedino što je ostavio svojoj kćeri Priscilli jer je bio praktično na rubu bankrota. Također se skrivalo da je bio gotovo slijep od glaukoma pa su ga pod kraj karijere morali odvoditi s pozornice. Ipak, konačni uzrok smrti je bila miokardiopatija.
Tek će se iz analize kose koju je godinama skupljao njegov frizer vidjeti da mu je genetska sudbina namijenila upravo to: spastični kolon, glaukom i miokardiopatiju za koju se procjenjivalo da bi ga mogla pogoditi u dobi između 20 i 40 godina.
Još je Freud u doba dok se nije znalo za postojanje gena rekao: „Anatomija je sudbina...“. Mada nije znao ono što mi znamo danas očito je da je nešto slutio, vezano uz nasljeđe.
Pitanje koje je ključno jest da li su Darwin i Presley po rođenju osuđeni na vrlo neugodno umiranje, sljepoću i ranu smrt bez obzira kakvi ljudi za života bili, dobri, loši, nasilni, miroljubivi, konstruktivni, destruktivni, egoisti, altruisti, čak zločinci ili spasitelji?
Nasljednici istraživača Libeta su zakomplicirali stvari kada su prije nekoliko godina pomoću funkcionalne magnetske rezonancije dokazali da neuroni našeg mozga donose odluke o našim akcijama čak 10 sekundi p r i j e no što smo mi sami toga svjesni a mi se kasnije svojih akcija sjećamo kao onih za koje smo se opredjelili mi sami, svojom voljom. To dakako ima nesagledive posljedice. Mnogi iz toga izvode zaključak da smo potpuno determinirani, određeni, fizički i djelomično psihološki genomom a i načinom funkcioniranja naših neurona i u donošenju svakodnevnih ali i dalekosežnih odluka. Ispada da je netko napisao scenarij naših života od prve do zadnje stranice a mi moramo samo to odglumiti na pozornici života.
No, ipak se čini da takav ekstremni fatalizam nije opravdan. Već sada znamo da se neki loši impulsi koji bi trebali stići od poremećaja u našim kromosomima ipak ne realiziraju kod svih ljudi a i okružje u kojem odrastamo i rana iskustva djetinjstva čini se da igraju ulogu u našim sudbinama. No, ako i jest tako, Libet jasno pokazuje da eventualna naša posredna kontrola u donošenju životnih odluka ne dolazi od svjesnog dijela naše ličnosti, već dubljih, nesvjesnih slojeva.
Pažljivim promatranjem možemo vidjeti jasnu sličnost u postavkama dijelova indijske mistike i modernog shvaćanja dometa našeg utjecaja i želja u stvarnom životu.
Izgleda da se naš usud formira utjecajem genoma, socijalnim faktorom (sredina u kojoj smo odrasli, utjecaj roditelja, materijalno stanje, razni oblici inteligencije, osobe koje na nas utječu..) i našim vlastitim akcijama, ma otkuda one bile inspirirane. Ovaj zadnji dio vjerojatno možemo izmijeniti utjecajem na nesvjesne razine naše ličnosti.
Preneseno u rječnik istočnjačkog fatalizma radi se o tri oblika karme koji nas određuju: p r a l a b d h a (nepromjenjiva, definirana rođenjem), k r i y a m a n (ona koja se manifestira u ovom životu u sklopu životnih okolnosti i odluka koje one sugeriraju) i s i n c h i t (različito tumačena, može se shvatiti kao rezultat uvjetno rečeno voljnih odluka i izbora).
Slika 1.: Charles Darwin – umro je od u njegovo doba nepoznate, danas podosta raširene Crohnove bolesti
Slika 2.: Legendarni Elvis je točno slijedio svoju genima određenu sudbinu – patio je od iritabilnog kolona, oslijepio od glaukoma i umro mlad od miokardiopatije
Slika 3.: Znanost je ustanovila da duljina života, fizički gledano, ovisi o tzv. telomerima ali se procjenjuje da genom dozvoljava maksimalno 120 godina života u istom tijelu. Nejasno je zašto je Priroda stvorila tako fantastično složenu strukturu kao ljudski mozak radi tako kratkog boravka na Zemlji.
Podsvjesno deprogramiranje gena u ekstremnim situacijama može donijeti čudesni oporavak
JAČI OD ŽIVOTA
Može li više od 30 dijabetičara ovisnih o inzulinu od kojih nekima prijeti koma već nakon 72 sata neuzimanja istog preživjeti više od mjesec dana bez inzulina da n i j e d a n ne dođe u životnu opasnost?
Mogu li se u podrumima uz svijeće, nehigijenske uvjete i improviziranu opremu obaviti deseci operacija a da nijedan pacijent ne umre od sepse?
Da je to moguće potvrdio mi je to ugledni specijalist kirurgije i interne medicine, prim. dr J.J. koji je četiri godine proveo u ratom okruženom Sarajevu i svjedočio gore navedenim teško shvatljivim fenomenima.
Za posjeta poznatog japansko-američkog kardiokirurga Dubrovniku upustili smo se u razgovor i tada mi je rekao nešto vrlo neobično: obavio je tisuće operacija srca na raznim grupama pacijenata. Samo kod jedne, bez obzira na prognoze, nije zabilježio n i j e d a n smrtni slučaj – Svjedoka Jehove. Zanimljiva je podudarnost sa istraživanjima Ericha Fromma kojem nije promakla činjenica da je ista grupacija procentualno najmanje umirala u nacističkim logorima smrti.
I sam sam u kontaktu s preko dvadeset bivših logoraša koncologora Trećeg Reicha, među kojima je dvije godine bio i moj otac, zamijetio nešto, blago rečeno, čudnovato: s v i su živjeli dulje od 85 godina, samo jedan je umro od neke teže bolesti a moj vlastiti otac je doživio 98 godina.
Pravilnosti u ekstremnim situacijama imaju i pozitivne i negativne primjere. Pozitivan je kada je sitna žena podigla golim rukama prednji dio teškog kamiona kako bi oslobodila svoje priklješteno dijete. Negativan kada su tri radnika vagona čikaške hladnjače navečer u šali zaključali svog kolegu i ostavili ga zarobljenog do jutra. Čovjek je pronađen mrtav sa svim znacima smrzavanja iako je temperatura u vagonu bila plus 15 stupnjeva jer je hladnjača bila isključena! No, on to nije znao.
Moja je pretpostavka da do iznenadnog reprogramiranja gena može doći u susretu sa smrću koji je DOVOLJNO REALAN i tada neurofiziologija reagira automatski, kao dio evolucijskog obrambenog mehanizma.
No zašto se to ne događa kod teško oboljelih osoba koje pate od strašnih bolova i suočene su s fatalnom bolesti?
Jedno od mogućih tumačenja svakako je da se radi o odgodi suočenja sa smrti samom, kroz mehanizam iščekivanja da novi lijek ili novi dan donose poboljšanje. Netko tko je suočen sa posve izvjesnom smrti, streljačkim vodom, neizbježnom komom, užasom konclogora ili smrću svog djeteta u narednim sekundama reagira bez posredstva NADE.
Bazični proces opstanka se pokreće nagonski. On može djelovati samo SADA. Jer sutra, budućnost zapravo izvan našeg uma ne postoji. Nada u svijesti osobe ustvari odgađa rješenje za neki budući trenutak koji ne stiže jer jer je on već sutradan ponovo nada za novi dan. Zanimljiva je koincidencija činjenica da „nada“ na španjolskom znači „ništa“.
U čemu je onda rješenje?
Osvješćivanju neurofiziološkog, a posredno i imunosustava o stupnju REALNOSTI opasnosti za tijelo. Pretvaranju situacije koja objektivno dozvoljava još koji mjesec do neumitnog u potrebu trenutnog djelovanja, percepciju kao da je upravo ovaj trenutak jedini kada treba djelovati.
Bezizlaznost situacija dijabetičara, teških ranjenika, logoraša i Svjedoka Jehove poznatih po fanatičnoj vjeri podigla je njihove obrambene funkcije na najvišu razinu. Dvojbeno je samo da li impuls koji dovodi cijeli obrambeni sustav u sadašnji trenutak mora doći od individualne podsvijesti ili onog što nasljeđem dijelimo – Kolektivnog nesvjesnog.
Uprkos uvjerenju C.G. Junga da ne postoji dokazana povezanost između ljudske fiziologije i sadržaja kolektivnog nesvjesnog reakcije teško bolesnih osoba na deprogramiranje s razine pojedinačne svijesti ali i pokretanje arhetipova mogu proizvesti, mimo očekivanja, znatne učinke kod teško poremećene fizičke i psihičke ravnoteže.
To potvrđuje nekih 1300 slučajeva neobjašnjivih izlječenja od najtežih bolesti iz medicinske literature koje se naziva „spontanim remisijama“. Nerijetko je utjecaj mobilizacije svih fizičkih i mentalnih potencijala iz dubina podsvjesti evidentan faktor tako neočekivanog razvoja događaja.
Slika 1.: Dr Benjamin Libet je dokazao da naši moždani neuroni donose odluke znatno brže no što smo toga mi svjesni
Slika 2.: Eckhart Tolle kaže: Shvati da je sadašnji trenutak sve što imaš i fokusiraj se na njega.
Slika 3.: Umu koji je smiren cijeli se Svemir predaje – Lao Tse
Istraživači iz daleke budućnosti će spoznati neograničenu energiju Praznine u terminima „negativnog Vremena“ i tako započeti novu eru
EVOLUCIJA MOZGA PODRAZUMIJEVA AKTIVIRANJE NEURONA KOJI MOGU VIDJETI BUDUĆNOST KAO DIMENZIJU SADAŠNJEG TRENUTKA
Možemo li predvidjeti vlastitu budućnost? Ili je ona zbir ishoda različite vjerojatnosti koje poneki živčani sustav može pretpostaviti? Posljednje opširno istraživanje je pokazalo da vidovnjaštvo u popularnom smislu te riječi zapravo ne postoji a popularnost duguje grčevitom strahu pojedinca od neizvjesnosti koju život donosi. Mada je dr Dean Radin na jako velikom uzorku dokazao da ljudi donekle mogu predosjetiti brojeve koji nasumično iskaču iz za to konstruiranog generatora.
Naime, od treće ili četvrte godine starosti u čovjeka se formira neuralni sustav koji Vrijeme doživljava kao strijelu koja uvijek teče prema naprijed a ne može se sjetiti prošlosti ako je na neki način nije proveo kroz svoje osjete, čuvši o njoj, vidjevši je ili makar o njoj čitajući. Budućnost percipirana našim neuronima kao i prošlost postoji, možemo je zamišljati, nagađati, priželjkivati ali ne i znati. Drugim riječima, programirani smo na trodimenzionalni svijet koji pluta naprijed kroz Vrijeme kao četvrtu dimenziju. I sve što se u tom našem svijetu događa r e a l n o je vezano uz to ograničenje. Kada se molimo bogovima činimo to moždanim stanicama koje nešto izvan ovog svijeta ne mogu ni zamisliti niti se tome obraćati a te se granice postupno pomiču kako istraživači dublje prodiru u materiju i vanjski Svemir.
Poimanje odnosa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti radikalno se mijenja kroz generacije jer se u svakoj novoj aktivira sve više i više neurona, znanja su pojedinca sve veća a kapacitet razumijevanja svrhe, ponekad i smisla postojanja sve moćniji. Znanstvenik Newberg je dokazao da se Vrijeme kako ga shvaćamo mi padom cirkulacije u točno određenoj moždanoj regiji naprosto gubi. Subjektivno se stapamo s okolinom a to postajanje Jednim sa svime oko sebe se u svim tradicijama smatra duhovnom iluminacijom.
Terminologija kojom se to opisuje je različita ali je doživljaj očito identičan. Ipak, ni ta grandiozna spoznaja nam ne daje uvid u događaje i znanja budućnosti.
Prvi sam se puta s opcijom nesvjesnog upozorenja iz budućnosti sreo u slučaju nobelovca Wolfganga Paulija. Tog je genija od mladosti opsjedao broj 137 iako ga ništa nikada s njime nije vezalo niti je najpažljivijim promatranjem primjećivao da se pojavljuje u njegovu životu. Družbovao je s C.G. Jungom i često mu o tome pričao. Kada je s 58 godina zbog relativno male zdravstvene komplikacije završio je u bolnici tamo ga je otpratio Jung. Smjestili su ga u sobu broj 137 na što je komentirao: „Nikada iz ove sobe neću izaći živ...“. Tako je i bilo.
Kasnije je Jung koji je analizirao između 1000 i 1500 snova godišnje pobrojao priličnu količinu primjera vrlo jasne najave vlastitih ali i tuđih smrti ili nesreća u snovima.
Višegodišnjim sam istraživanjem došao do zaključka da postoji značajan broj događaja koje se može opisati kao „dolazak informacija iz budućnosti“. Pisac Morgan Robertson u svojoj noveli iz 1898. godine opisuje potonuće putničkog broda „Titana“ koji je najveći do tada, strada nakon udara u santu leda, to se događa sredinom travnja, brzina mu je preko 20 čvorova i na sebi nosi premali broj čamaca za spasavanje. Uz još neke brojčane podudarnosti, priča je identična onoj „Titanica“ koji tone 14 godina kasnije. Američka domaćica Jeannie Dixon bez sumnje je predvidjela atentat na J.F. Kennedya i bezuspješno ga preko raznih ljudi pokušala upozoriti ali nije uspjela. Ubojstvo izraelskog političara Yitzaka Rabina je dvije godine ranije predvidio jedan matematičar no na ta se upozorenja Rabin oglušio makar mu je navodno rečeno i točno ime i prezime ubojice. Klasični je primjer san jednog Amerikanca u kojemu on detaljno predviđa pad DC-10 na čikaškom aerodromu nakon prevrtanja u zraku a na Istoku su opće poznata predviđanja Padma Sambhave iz 11. stoljeća u kojima u detalje opisuje rat na Tibetu i „željezne ptice koje iz zraka rigaju vatru na monahe u bijegu“. Nostradamusa i Tarabiće iz Kremne ne treba ni spominjati jer su njihove priče mnogo puta ispričane.
Uobičajeno je mistično tumačenje postojanja tzv. područja a k a s h e u kojemu su „zabilježeni svi događaji budućnosti“. Čak pripadnici eklektičke spiritualne škole Eckankar tvrde da se na astralnoj razini nalazi „muzej budućih izuma“. Uprkos atraktivnosti tih teza mišljenja sam da se radi o određenim sinapsama i neuronima koji nisu povezani u mozgovima ljudi no postoje situacije kod kojih se zbog niza okolnosti takav tip impulsa stvori i budućnost doista na kratko postane – svjesna sadašnjost.
Prema mom iskustvu, trenutak SADA, iskustvo kojeg se smatra ciljem velike većine duhovnih praksi, zapravo jest simultana spoznaja onog što zovemo prošlost, sadašnjost i budućnost.
Kako slutnje budućih događaja često dolaze u snovima ili ne-svjesnim stanjima možemo pretpostaviti da one dolaze iz pod-svjesnih slojeva na kojima ih se jedino i može poticati.
Na simboličnoj sam se razini u to uvjerio primjenom tzv. CD synchro subliminala, već kod relativno malog broja korisnika.
Slika 1.: Povezivanje neurona u mozgu na nove načine i kroz nove oblike podražaja može se razviti moć uvida u budućnost ali i paralelne svemire
Slika 2.: Morgan Robertson je pisac koji je u svojoj noveli do gotovo nevjerojatnih detalja predvidio tragediju Titanica, čak se brod u njegovoj priči zove Titan.
Slika 3.: Postoje uređaji kojima se nasumičnim odabirom brojeva može testirati koliko ih unaprijed pojedinci mogu predvidjeti i isti pokazuju da su praktično svi ljudi u određenom smislu „vidoviti“.
Teorije zavjere govore da nas kontroliraju Illuminati, Rotschildovi, masoni, Nova Svjetska Vlada, korporacije i vanzemaljci
KONTROLIRA NAS ISKLJUČIVO SAMOREGULATORNI MEHANIZAM NAŠE KOLEKTIVNE SVIJESTI
Kada god u povijesti uslijed krize dolazi do pada moći religijskih simbola, Kolektivno nesvjesno se pokreće da bi nadoknadilo onaj metafizički dio izvan nas o kojemu ovisi cjelovitost naše ličnosti i servira nam situacije koje su sve samo ne izraz kontrole nadmoćnog intelekta. Najmoćnije osobe koje su usmjeravale povijest nisu milijarderi skriveni iza nebodera velikih korporacija niti zvučna imena s Wall Streeta.
Čovjek za kojeg neki tvrde da je odgovoran za najviše ljudskih smrti je Mao Tse Tung, koji je bio mali seoski učitelj iz pokrajine Hunan koji se uspenjao do razina moći koje su smrtnicima nezamislive. Staljin, drugi na toj nepopularnoj listi je izbačen iz sjemenišne gimnazije u Gorkom kada je bio u drugom razredu i čitao nepoćudnu literaturu. Nakon toga kažu da uopće nije čitao ali je izmijenio sliku svijeta i poimanje „granica revolucije“. Hitler je bio loš soboslikar i sitni vojni obavještajac kada se pridružio majušnoj Radničkoj partiji Njemačke. U nekoliko je godina načinio nemoguće i pobio one koji su smatrali da ga mogu kontrolirati. Imao je doduše suflera, geopolitičara Karla Haushofera, kojeg je na kraju strpao u kućni pritvor a njegova sina Albrechta likvidirao. Nije im pomoglo ni navodno članstvo u japanskoj sekti svjetskih „kontrolora“ Reda Zelenog Zmaja. I Josip Broz je bio obični bravar oko čije osobe se stalno vrte besmislice o pripadnosti masonskim ložama. I površni pogled na njegov životni put pokazuje da s ideologijom masona nije imao nikakve veze a praktično je nezamislivo da je njime netko upravljao iz sjene.
Je li moguće kao tajanstvene članove Velike Zavjere zamisliti Pol Pota, kmerskog serijskog ubojicu, Kim Jong Una, dječaka za kojeg se ne zna voli li više nuklearne bojeve glave ili Dennisa Rodmana, čitavu bulumentu afričkih diktatora od kojih su dvojica čak bili ljudožderi, krvave šefove južnoameričkih vojnih hunti, bossove najmoćnijih narkokartela? Jesu li kontrolori tako moćni ako im se omakla nezapamćena ekonomska kriza 1929. kada su bez svega ostali i oni za koje se tvrdilo da su gospodari Svijeta?
Sjajni C.G. Jung još davno pojašnjava: ...umni su ljudi otuda već shvatili da vanjski povijesni uvjeti bilo kakve vrste predstavljaju samo povode za stvarne opasnosti koje prijete opstanku, naime, za političko-socijalne sumanute tvorevine koje ne treba uzročno-posljedično shvatiti kao neminovne posljedice izvanjskih uvjeta, već kao odluke nesvjesnog (Kolektivno nesvjesno)....
Iracionalni element u nama nas bez ikakva posredstva tajnih društava gura u vjerovanje noćnim gatarama s TV ekrana i „urocima“, fantaziranje o „štetnim zračenjima“ koje nitko živ nikada nije definirao, biranje na vlast dokazanih lažljivaca i mutikaša bez trunke građanskog morala, u bulažnjenja o skrivenim tehnologijama liječenja raka genetski ciljanim lijekovima samo za one „izabrane“ poput, recimo, Jimmya Cartera. A da si nitko, ama baš nitko ne postavi pitanje kako se onda ne bi od karcinoma izliječio Steve Jobs koji bi mogao kupiti i nekoliko instituta ili, recimo, 31-godišnji nasljednik Fiata iz obitelji Agnelli kojeg je rak želuca pregazio u svega tri mjeseca.
Nitko na svijetu, nikakav sustav ne može efektivno nadzirati 7 milijardi ljudi od kojih je preko polovice gladno, izloženo prirodnim katastrofama koje nikada nisu na vrijeme predviđene, zagađenjima zraka, vode, hrane i tla koja jednako pogađaju i one moćne i one s dna ljestvice. Dok u siromašnom dijelu Pakistana siromašni starac doživi zdrav 120 godina, usred New Yorka milijardera na burzi u 50-0j godini starosti ugasi infarkt.
I posizanje za vanzemaljcima kao režiserima naše stvarnosti, posebno uspješno u posljednjem filmu dr Stephena Greera („Aknowledged“) ima više rupa od švicarskog sira. Nezamislive međuzvjezdane udaljenosti, tek počeci teorija o „crnim rupama“ kroz koje oni, tko zna zašto, dolaze, kronični nedostatak bilo kakvog artefakta i nategnuta tumačenja ipak ostaju u domeni znanstvene fantastike.
No, ima jedna intrigantna tvrdnja koja dolazi od uglednog fizičara i prijatelja bivšeg predsjednika SAD Obame - dr Jamesa Gatesa.
Jedna od vodećih teorija u fizici koja pokušava objasniti konačnu Istinu o pojavnom svijetu je ona Kozmičkih superstruna. Tek je relativno nedavno, gotovo slučajno, spomenuti teorijski fizičar, istražujući matematiku u pozadini jednadžbi ove teorije, prepoznao nešto senzacionalno – kompjuterske kodove koje danas koristimo u računalnim programima!
Dapače, ne bilo koje kodove, nego one koji imaju ugrađen sustav za ispravljanje grešaka koje se nužno, statistički, moraju javiti kod prebacivanja s jednog računala na drugo! Ako se radi o programu koji „regulira i korigira sam sebe“ a taj je ugrađen u najdublje spoznaje znanosti o konačnom smislu Svemira, samo je jedan korak do pomisli da je cijeli Svemir zapravo n e č i j a simulacija, nalik kompjutorskima.
Zanimljivo je da sam dr Gates vjeruje da je ova ideja simbolično prikazana u drevnim tradicijama Afrike, u formi tzv. adinkras koje je stvorilo pleme Ashanti.
I konačno se nalazimo pred pitanjem svih pitanja: je li samoregulacijski mehanizam nezamislive moći koji sasvim sigurno nisu mogle kreirati nikakve tajne udruge, to Kolektivno nesvjesno inherentno ljudskim bićima ili smo zaista simulacija u nekom drugom posve neshvaljivom svijetu?
Slika 1.: Illuminati su najpopularnija grupacija kod teoretičara zavjere. Ustvari ih je stvorio bavarski raspop Adam Weisshaupt i ubrzo im se gubi svaki trag. Oživljava ih Dan Brown i to, vjerovali ili ne u – pozitivnom kontekstu. Osim popularnih tekstova nema nikakvih naznaka da ta grupacija postoji i danas a kamoli da ima bilo kakav utjecaj na povijest.
Slika 2.: Gospodar života i smrti nije bio bankar iz sjene već propali sjemeništarni gimnazijalac - Josif Visarionovič Staljin. Uz njega su to bili seoski učitelj Mao Tse Tung i soboliskar Adolf Hitler. Ni najoptimističniji teoretičar zavjere ne može tvrditi da je netko kontrolirao te ljude.
Slika 3.: Teorijski fizičar James Gates je ostavio dovoljno prostora i za SF tezu kako smo simulacija neke vanzemaljske civilizacije.
