Svrha je življenja biti prolazna stepenica u Evoluciji a smisao pronalaženje odgovora na pitanje tko zapravo jesmo
SAMO UKLANJANJEM PODVODNIH HRIDI NA PUTU SPOZNAJE MOŽEMO U KRATKOM LJUDSKOM ŽIVOTU DOSEĆI ŽELJENI DUHOVNI CILJ
Mozak je nezamislivo složena struktura s daleko većim mogućnostima no što je potrebno za jedan ljudski život. Kako u prirodi ništa nije suvišno i u konačnici slučajno očito je da smo sudionici kratkog bljeska evolucije koja vodi k nama još uvijek nejasnom kraju. Libetov pokus koji je dokazao da naš mozak donosi odluke za nas čak 10 sekundi prije no što smo ih mi uopće svjesni, a istih se kasnije sjećamo kao vlastitih baca jedno sasvim novo svjetlo na prirodu stvarnosti oko nas i u nama. Naime, mozak je savršeno biološko računalo koje bilježi milijarde informacija koje u njega, kroz naše osjete, ulaze svake sekunde i na osnovu tako goleme datoteke činjenica donosi odluke.
Što je trenutno najbolje za nas ali i što dalekosežno služi cilju evolucije cijele vrste za što žrtvovanje pojedinca ne predstavlja ništa.
Zato i iznenadna smrt ili teška bolest, kakva teška kriza ili iskušenje imaju dublji smisao kao i eliminacija organizma iz trodimenzionalnog svijeta gdje se nalazi ionako svega nekoliko desetljeća, što je nezamislivo malo i beznačajno u vremenskim razmacima kojima baratamo kada govorimo o povijesti Svemira.
Ljudi oduvijek traže načine utjecanja na svoju sudbinu koja je poznata neuralnim strukturama na nepristupačnim vanvremenskim razinama – u podsvijesti.
Zato ponekad deprogramiranjem tih slojeva svijesti postižemo neočekivano ozdravljenje ili rješenje važnog životnog problema. Pokušavamo to i intenzivnom molitvom, autosugestijom, pozitivnim načinom razmišljanja, ritualima, služenjem ili mantranjem. Ipak, podsvijest je daleko izvan dometa svega što činimo svjesno i uspješnost je takovog pristupa minimalna.
Najboljim se pokazalo deprogramiranje kada subjekt kojeg se deprogramira nije svjestan utjecaja na nesvjesni dio svoje ličnosti. To se odvija svakodnevno, u milijunima subliminalnih poruka u svim oblicima propagandnih i političkih spotova i svim mogućim drugim oblicima. Najnovije ludilo s igračkom „spinner fidget“, zapravo primitivnom spravicom koje je zahvatilo svijet poput negdašnjeg „tamagochija“, zamišljenog živog bića, što je naprosto imbecilno, pokazuju koliko je enormna moć koju psihološki dobro pripremljena manipulacija ima na ljudske umove. Pa je zaista nelogično čuditi se zanosu sljedbenika pogromaških režima i terorizma.
Opširno sam pisao, uz brojna svjedočanstva pojedinaca, o dometima u liječenju svih mogućih bolesti uporabom subliminalnih CDova u kombinaciji s dijetama i vježbama.
U zadnje sam se vrijeme bavio visokoindividualiziranim CD synchro i objašnjavao kako njime kroz proces sinkroniciteta može doći ne samo do interakcije uma i materije nego i značajnog proširenja svjesnosti a posljedično i do neslućenog razvoja intuicije. Paradoks je u tome da svi bez razlike prihvaćaju da je Stvarnost samo Sada, te se prošlost i budućnost odvijaju istovremeno no isto tako pružaju otpor prema logičnom pretpostavci da u tom slučaju možemo onog „budućeg“ postati svjesni – sada. To nije naravno lako ali niz pokazatelja čini mogućim da samo sebi šaljemo poruke iz – budućnosti. Koja se ionako odvija sada.
Bljeskovi onoga što neki zovu Kozmičkom sviješću koje referira nekoliko korisnika CD synchro prirodno izazivaju želju za odgovorom na pitanje: koji su prvi znaci da čovjek stupa u kontakt s nečime takvim, onime što je terra incognita za brojne naraštaje i činjenica tek za šačicu izabranih mistika?
Prva nejasnoća se javlja oko toga jesu li prateće vježbe i CD synchro duhovni put? Odgovor je: ne, već oruđe na izabranom duhovnom putu pojedinca koje uklanja prepreke u njegovoj podsvijesti a koje ga sprečavaju da ima željena iskustva i spoznaje. Je li to religija? Nije, naprotiv, bliža je znanosti nego religijama.
Najčešće je prvi znak napretka (apsolutni je uvjet da praktikant ne iščekuje efekte, postavlja vremenske zahtjeve i termine kada do koje faze mora doći i iskazuje veću obazrivost prema svom automobilu i mobitelu nego sebi samom, op.a.) iskustvo trenutka za vrijeme sanjanja kada postajete posve svjesni sebe i da sanjate ali ne u smislu tzv. „lucidnog sanjanja“ koje ima više elemente kazališta nego samospoznaje. Taj je trenutak identična kopija osjećaja „ja jesam“ kada ste posve budni. U početku ga možete zadržati samo nekoliko trenutaka.
Kada se to stanje stabilizira možete u snu vidjeti sebe, svoj trodiomenzionalni lik, točno ispred sebe i trebate se lagano ali uporno koncentrirati na njega. To je trenutak kada sebe vidite kao promatrač i osjetite da onaj koji promatra doslovce jest onaj kojeg promatra. Donekle slično vježbi Carlosa Castanede koju je naučio od svojim meksičkih mentora, „brujosa“, kada treba doseći razinu kada u snu ispred sebe jasno vidite vlastite ruke.
Ovi jednostavni pomaci su prvi orijentir prema kojemu ćete znati da ste napredovali i polako koračate svom duhovnom cilju ma što on bio. Da je Vaš neuralni sustav, oruđe bez kojeg ne možete spoznati ništa, spreman za daljnje korake.
Slika 1.: CD synchro – paradoksalni način djelovanja na podsvijest koji djeluje bolje kada se trudimo manje. Evoluciju ne možemo siliti niti pogurati ali možemo nenaporno maknuti prepreke koje su joj na putu. Na ono čuveno zapadnjačko pitanje: kada? odgovor je kao u Upanishadama: ili za tri dana ili za 15,000 godina
Slika 2.: Manje je poznato da su meksički vračevi, brujosi, osim korištenja halucinogenih droga po kojima su poznati, prakticirali mentalne vježbe i mnogo znali o mehanizmima sanjanja
Slika 3.: Spinner fidget je još jedan primjer bizarne i jednostavne sprave čija je popularnost veća od onog Mona Lise
SAMO UKLANJANJEM PODVODNIH HRIDI NA PUTU SPOZNAJE MOŽEMO U KRATKOM LJUDSKOM ŽIVOTU DOSEĆI ŽELJENI DUHOVNI CILJ
Mozak je nezamislivo složena struktura s daleko većim mogućnostima no što je potrebno za jedan ljudski život. Kako u prirodi ništa nije suvišno i u konačnici slučajno očito je da smo sudionici kratkog bljeska evolucije koja vodi k nama još uvijek nejasnom kraju. Libetov pokus koji je dokazao da naš mozak donosi odluke za nas čak 10 sekundi prije no što smo ih mi uopće svjesni, a istih se kasnije sjećamo kao vlastitih baca jedno sasvim novo svjetlo na prirodu stvarnosti oko nas i u nama. Naime, mozak je savršeno biološko računalo koje bilježi milijarde informacija koje u njega, kroz naše osjete, ulaze svake sekunde i na osnovu tako goleme datoteke činjenica donosi odluke.
Što je trenutno najbolje za nas ali i što dalekosežno služi cilju evolucije cijele vrste za što žrtvovanje pojedinca ne predstavlja ništa.
Zato i iznenadna smrt ili teška bolest, kakva teška kriza ili iskušenje imaju dublji smisao kao i eliminacija organizma iz trodimenzionalnog svijeta gdje se nalazi ionako svega nekoliko desetljeća, što je nezamislivo malo i beznačajno u vremenskim razmacima kojima baratamo kada govorimo o povijesti Svemira.
Ljudi oduvijek traže načine utjecanja na svoju sudbinu koja je poznata neuralnim strukturama na nepristupačnim vanvremenskim razinama – u podsvijesti.
Zato ponekad deprogramiranjem tih slojeva svijesti postižemo neočekivano ozdravljenje ili rješenje važnog životnog problema. Pokušavamo to i intenzivnom molitvom, autosugestijom, pozitivnim načinom razmišljanja, ritualima, služenjem ili mantranjem. Ipak, podsvijest je daleko izvan dometa svega što činimo svjesno i uspješnost je takovog pristupa minimalna.
Najboljim se pokazalo deprogramiranje kada subjekt kojeg se deprogramira nije svjestan utjecaja na nesvjesni dio svoje ličnosti. To se odvija svakodnevno, u milijunima subliminalnih poruka u svim oblicima propagandnih i političkih spotova i svim mogućim drugim oblicima. Najnovije ludilo s igračkom „spinner fidget“, zapravo primitivnom spravicom koje je zahvatilo svijet poput negdašnjeg „tamagochija“, zamišljenog živog bića, što je naprosto imbecilno, pokazuju koliko je enormna moć koju psihološki dobro pripremljena manipulacija ima na ljudske umove. Pa je zaista nelogično čuditi se zanosu sljedbenika pogromaških režima i terorizma.
Opširno sam pisao, uz brojna svjedočanstva pojedinaca, o dometima u liječenju svih mogućih bolesti uporabom subliminalnih CDova u kombinaciji s dijetama i vježbama.
U zadnje sam se vrijeme bavio visokoindividualiziranim CD synchro i objašnjavao kako njime kroz proces sinkroniciteta može doći ne samo do interakcije uma i materije nego i značajnog proširenja svjesnosti a posljedično i do neslućenog razvoja intuicije. Paradoks je u tome da svi bez razlike prihvaćaju da je Stvarnost samo Sada, te se prošlost i budućnost odvijaju istovremeno no isto tako pružaju otpor prema logičnom pretpostavci da u tom slučaju možemo onog „budućeg“ postati svjesni – sada. To nije naravno lako ali niz pokazatelja čini mogućim da samo sebi šaljemo poruke iz – budućnosti. Koja se ionako odvija sada.
Bljeskovi onoga što neki zovu Kozmičkom sviješću koje referira nekoliko korisnika CD synchro prirodno izazivaju želju za odgovorom na pitanje: koji su prvi znaci da čovjek stupa u kontakt s nečime takvim, onime što je terra incognita za brojne naraštaje i činjenica tek za šačicu izabranih mistika?
Prva nejasnoća se javlja oko toga jesu li prateće vježbe i CD synchro duhovni put? Odgovor je: ne, već oruđe na izabranom duhovnom putu pojedinca koje uklanja prepreke u njegovoj podsvijesti a koje ga sprečavaju da ima željena iskustva i spoznaje. Je li to religija? Nije, naprotiv, bliža je znanosti nego religijama.
Najčešće je prvi znak napretka (apsolutni je uvjet da praktikant ne iščekuje efekte, postavlja vremenske zahtjeve i termine kada do koje faze mora doći i iskazuje veću obazrivost prema svom automobilu i mobitelu nego sebi samom, op.a.) iskustvo trenutka za vrijeme sanjanja kada postajete posve svjesni sebe i da sanjate ali ne u smislu tzv. „lucidnog sanjanja“ koje ima više elemente kazališta nego samospoznaje. Taj je trenutak identična kopija osjećaja „ja jesam“ kada ste posve budni. U početku ga možete zadržati samo nekoliko trenutaka.
Kada se to stanje stabilizira možete u snu vidjeti sebe, svoj trodiomenzionalni lik, točno ispred sebe i trebate se lagano ali uporno koncentrirati na njega. To je trenutak kada sebe vidite kao promatrač i osjetite da onaj koji promatra doslovce jest onaj kojeg promatra. Donekle slično vježbi Carlosa Castanede koju je naučio od svojim meksičkih mentora, „brujosa“, kada treba doseći razinu kada u snu ispred sebe jasno vidite vlastite ruke.
Ovi jednostavni pomaci su prvi orijentir prema kojemu ćete znati da ste napredovali i polako koračate svom duhovnom cilju ma što on bio. Da je Vaš neuralni sustav, oruđe bez kojeg ne možete spoznati ništa, spreman za daljnje korake.
Slika 1.: CD synchro – paradoksalni način djelovanja na podsvijest koji djeluje bolje kada se trudimo manje. Evoluciju ne možemo siliti niti pogurati ali možemo nenaporno maknuti prepreke koje su joj na putu. Na ono čuveno zapadnjačko pitanje: kada? odgovor je kao u Upanishadama: ili za tri dana ili za 15,000 godina
Slika 2.: Manje je poznato da su meksički vračevi, brujosi, osim korištenja halucinogenih droga po kojima su poznati, prakticirali mentalne vježbe i mnogo znali o mehanizmima sanjanja
Slika 3.: Spinner fidget je još jedan primjer bizarne i jednostavne sprave čija je popularnost veća od onog Mona Lise