Društvene iluzije i kako ih razbiti

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Ana Marija

Aktivan Član
19.07.2015
75
358
53
Rekli smo isto, samo drugim jezikom. :)

Moje silne tjeskobe, anksioznosti i depresije su bile upravo posljedica neiskrenog življenja prema samome sebi. Strah od bilo čega sto izlazi iz društvenih normi i pokazivanja sebe, strah od odbacivanja, je u tim trenucima bio jaci.
I znaš da da mozes bolje ali ne znaš kako. Nadjoh tada svoju životnu učiteljicu koja me samo usmjerila dalje. I opet imaš izbor krenuti naprijed ili ostati koracati u mjestu.
Neću vam odati kojim putem sam krenula. :)

I fak d pipl koji te ne prihvaćaju onakvog kakav jesi. Kao što je gore rečeno, šteta sto nisu prije otišli i umjesto njih došli bolji i dublji ljudi.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Avantura and Blader

Blader

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
06.03.2015
1.324
4.892
188
Ubiti ja se često i ponavljam samo drugim jezicima i na druge načine i kroz druge primjere, ali znanstveno u suštini se radi o prihvačanju i predaji.

I moj put isto ide kroz slično, problemi oko mene svugdje, škola tada, kuća, dom, gastritis svaki dan, kad mi je bilo teško prolazilo mi je kroz glavu da se bacim s prozora.:) Pusti razgovori sa službenim osobama, koji su na meni svojeg kriminalca projecirali na mene. Nitko nije vjerova u mene, čak ni roditelji, ne zato jer su loši , dapače, ali nisu mogli vidjeti tako daleko i duboko jer na površini je bija kaos, jer rađao se čovjek ;). Kad sam se uspravio na noge, tražio sam znanja, nitko oko mene nije bio u tom "filmu". Nalazio sam se sa razno raznim ljudima i sektama. Čak sam bio i kratko član u njih nekoliko, ali nekako bi to uvijek otpalo s mene jer u dubini sam osječao da rast i razvoj, su prirodna stvar i da ne treba biti ograničena pravilima i drugim obilježjima.

Vrag je jako lukav i vrhunski manipulator. Kao Lord Sidius u 3. djelu kako je izmanipulira Anakina :rolleyes:. Imaš želju biti dobar i odeš u neku yogu vamo tamo, počneš se osječati kao da se neki napredak događa, onda želiš postati učitelj pa ovo pa ono. A ubiti događa se izgradnja karaktera, a trebalo bi ga gubit. Jutros na poslu sam rekao na komentar o tome kako na poslu nosim malu klavijaturu i čitam knjige i proučavam muziku, uvjek ponesem masu stvari sa sobom u nočnu smjenu i čokolino i čaj i svašta i onda neki komentiraju, još se traži.. a na to mi je samo došlo da kažem " Ja se tražim, ali ne u ulogama koje ću zauzeti , nego skidanjem uloga koje pokušavam zadržati".

Čišćenjem sebe od iluzija otpadaju i vanjske iluzije s tebe....
 

Lazarus Led

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
04.04.2015
1.400
3.305
188
Neću previše laprdati o ovome iako bi se moglo dosta toga reći. Moja zadnja djevojka je živjela po šablonu društva, ali ipak sam se nekom hemijom uspio zaljubiti i čak i patiti poslije raskida iako po svemu nije zaslužila ni trenutak pažnje, pa čak da i o njoj sada govorim. Ali ipak uzimam za primjer. Najvažnije stvari u njenom životu su bili (a i sada vjerovatno) face, nadogradnja noktiju, farbanje kose i fruzura, šminka nanijeta mistrijom i fanglom, kako će negdje otići na narodnjake i udrmati se alkoholom, i naravno opčinjena idolima u vidu glumaca i dr. poznatih ličnosti. Čak mi je jednom rekla zašto ne nosim prstenje kao Johnny Depp.:fuck: Nije imala svoju izgrađenu ličnost i ne samo da je imala masku u osjećajima nego i fizičku masku na licu. Skroz, ali ono skroz skroz druga osoba bez šminke. Ni dan danas mi nije jasno da sam volio tu osobu.:crazyd:
I da, nisam nosio prstenje! Samo da se zna!:D

Edit: I zaboli me dupe šta će neko reći o meni, pogotovo što ja ne narušavam ničiji mir niti se petljam u tuđe stvari. Imam svoj krug prijatelja, sličnih interesa i razmišljanja. Stvorio sam svoj mikro svijet uz pomoć dragih osoba i uživam koliko god mogu u tome.:)
 
29.11.2015
59
143
33
Drukčije doživljavamo svijet oko sebe sa 20,30 ili 40 godina na leđima.Ono što je nekome nepremostiva zapreka ili veliki problem u životu sa 20,smije se tome za desetak godina,a za još deset se ne sjeća o čemu se ono radilo...Često se sjetim jednog sf romana gdje dođu "mali zeleni"pokupe jednog čovjeka,najobičnijeg i kažu mu:Ti odlučuješ o sudbini svijeta.E sad da se ja nađem na njegovom mjestu,moram priznati da bi svijet grdno najebao.
Teško je sve ovo gledati što se događa oko nas u društvu,bližem i širem pa je jedina formula da ostaneš koliko-toliko zdrav skupiti mali krug ljudi s kojima se osjećaš ugodno i sigurno i koji dijele tvoje svjetonazore (zato smo svi i tu na ovom forumu) a "društvo"nek razbija svoje iluzije ili ne-meni svejedno...
Imam dida koji ubrzo puni 87 godina i još nije izašao iz puberteta,tako da mislim da i za mene ima neke šanse :thumb:
 

rKj420

2rep❤️
Poznanik Foruma
07.04.2013
1.375
6.806
258
Morocco
A sto bi tupio glavu o tome uopste kad je sve jednostavno, samo mi volimo da zakomplikujemo stvari, do te mere da je to magicno sta covek uradi sam sebi :upiii: Izaberite nacin na koji mozete da prenosite pozitivnu vibru i nek se ona prenosi ka dalje, neka kruzi u blizini vasih bliznjih i prijatelja.Zivot je onakav kakve su ti misli.Vutrica je tu da nas drzi na okopu pa mozemo da se vratimo vrednostima pravim.Svako ima svoju "ekipu" (krug bliskih prijatelja), tu kreirajte vase male svetove i postavite zdrave temelje odnosa.Vremenom nek se nadopunjuju i rastu do konacne pobede :idea:

inspiration by sourdiesel w.gif
 
Poslednja izmena:

bozga

Ninja poljoprivrednik
Poznanik Foruma
08.07.2007
906
550
113
Ne sjećam se
Problem su ti nesvjesni programi i subliminalno programiranje. Ponekad se ljudi ponašaju ne iz znanja nego iz id-a, impulzivno. Od onoga što im prvo padne na pamet. Meditacija je super stvar za skužiti koliko naš mozak bespotrebno divlja i misli o totalno nebitnim stvarima. Prestati misliti treba vježbati meditacijom. Prošle godine sam brijao na zdrav život. Nisam pušio, nisam pio, sve sam jeo kakti zdravo i četiri puta tjedno religiozno vježbao. I osjećao sam se dobro, ali s vremenom sam postao previše sam sebi. Recimo taj trend "zdravog življenja" sam popušio kao foru. To zdravo življenje je jedna kompletno nova industrija, u kojoj sam, da uopće nisam svjestan, bio nakupovao nekakve suplemente koji mi zapravo nisu potrebni, neku opremu, počeo sam abnormalno trošiti na "bolju" hranu i shvatio sam da sam upao u stereotip onog "lika koji zdravo živi". no na kraju, kad promislim bolje, bila mi je prodana marketinška fora. Počeo sam kupovati neke druge brandove, gledati deklaracije, jeo hranu koja mi nije čak ni bila ukusna, postao sam sam sebi smiješan nakon nekog vremena. To je recimo jedna iluzija koju sam shvatio da mi je podvaljena. No što jest jest, bio sam u boljoj formi i još uvijek sam u dobroj formi i vjerojatno ću rekreativno se baviti sportom i dalje i više meditirati jer meditacija je super. No koliko god zdravo da živim, nemoguće je kontrolirati sreću i tijek života koliko god da se trudimo i volio bih da više ljudi to kuži... Peace :sun2:
 
  • Sviđa mi se
Reactions: H2O888 and Blader

Mahnita

Aktivan Član
11.08.2015
234
1.014
143
43
Čim se rodimo, kada nas stave prvi put u koljevku, tada su nas već stavili u šablon i tu počinje, daju nam ime, daju nam prezime, daju nam religiju, daju nam " to valja, to ne valja", daju nam način života i mi ga živimo " šutke i u miru " by Štula i dug je put do vječnosti i mi ga prelazimo šutke i u miru ... i tako dok ne progledamo. Neki ne progledaju nikada a neki ranije, neki kasnije ali na žalost ni za koga to ne prođe glatko. Težak je to put, isčupati se iz nametnutih šablona, otrgnuti se iz začaranog kruga dvostrukog morala. Sječam se perioda kada sam ja počela da izlazim iz ljuske, kao novorođenče, jedna osoba koja me poznavala od moje neke 17-e godine mi sa nekih mojih 25-26 rekla, čuj pa ti ne ličiš na sebe, kao skroz si druga osoba u odnosu na onu osobu koju sam upoznao i ja ono stanem i gledam i pitam se ko je lud ovdje.. pa valjda je to cilj mog postojanja, da budem, da se razvijam, da se mijenjam da učim, rastem u smislu moje ličnosti a ne da se hvalim time kako se nikad ne mijenjam i kako sam uvijek ista. Težak smo mi narod i teško je to snama jer se kod nas ne prihvata ništa drugo ni drugačije, nikakva promijena, nikakvo napredovanje. Mi uživamo u tome da se vračamo na staro, da pripovijedamo o nekim prošlim vremenima, godinama, vijekovima a niko ne želi da prihvati da je danas 06.01.2016. Ljudi se kod nas plaše svake promijene ali to je u ljudskoj prirodi da se plašimo svega što ne poznajemo. Ja se ne plašim, ja pičim i znam da mogu kroz sve jer sam svoju ličnost već izgradila i ne može me niko pokolebati ali to nosi sa sobom jako puno odricanja, i jako puno stvari koje moramo uraditi pa čak i preko svoje volje ponekad. Nerijetko moramo povrijediti ljude koji su nam bliski i koje volimo, ali koji naprosto ne žele da shvate i da dozvole da neko bude ono što želi da bude a ne ono što mu se nametnulo rođenjem i godinama.
Što se tiče termina " Alfa mužjak " ili " Alfa ženka " to ne možeš postati, naučiti, prepisati, to je gard, to je stav, to je u karakteru, ili nosiš Alfu u sebi ili ne. Alfa se prepozna na prvi pogled, svaka Alfa zrači snagom, stabilnošću, i Alfa ne mari za svime ovim o čemu mi pišemo, Alfa je Gospodar svoga života. :)
 
Poslednja izmena:

Blader

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
06.03.2015
1.324
4.892
188
nemoguće je kontrolirati sreću i tijek života koliko god da se trudimo i volio bih da više ljudi to kuži... Peace :sun2:

Super primjer si dao, ali ovo zadnje moram samo malo nadopunit... Razlozi za sve postoje, nekad stvari izvan nas miruju jer u nama je isto mirovanje.

A šta se tiće sreće ima neka izreka ne znam je točno... kaže:

Nikad ne dopusti da tvoja sreća ovisi o nekoj osobi ili o stvari, ništa ne smije imati takvu moć.

To je teško pogotovo u današnjem društvu, ali samo oću reći da ima opcija.

Slažem se s tebom @Mahnita , neki ljudi baš u sebi imaju kako popularno kažu gen vođe. :D
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Rope73 and Mahnita

Mahnita

Aktivan Član
11.08.2015
234
1.014
143
43
Ja mislim da u naslovu postoji lapsus i da bi trebalo glasiti " društvene predrasude ", barem se u to tema razvila :)
 

Blader

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
06.03.2015
1.324
4.892
188
Ljudsko društvo je samo po sebi iluzija. Čovečanstvo ne bi opstalo bez iluzije o svom postojanju. Ne postoje društvene iluzije, već evoluirali društveni mehanizmi unutar iluzije koji je čine stvarnom i prihvaljivom našem mozgu. ;)

Ljudska psiha sama iskreira svoj svemir i sebe s obzirom na percepciju i ono šta može prihvatiti. Zato i kažu da je svaki čovjek svoj svijet.
 

Blader

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
06.03.2015
1.324
4.892
188
Hehe... samo sam se nadovezao na zadnji dio o mozgu i prihvačanju :). To kako ubiti ljudi ili ti ljudska psiha koja je djelom i u mozgu lakše prihvača ono šta i večina prihvača pa onda to postane kao zajednička iluzija. Te iluzije su kao video igre, iskreiran jedan svijet sa svojim pravilima i statusima, i sada mi oblačimo svog karaktera i punimo ga stvarima. Samo šta su igre ipak malo realnije jer danas možeš biti dobar igrač, ali svejedno ne imat posao i slično...a to šta kažeš da ti mehanizmi evoluiraju to dođe kao novi patch u igrama iliti "update".

Izlazi novi update...

Svijet 1.2

patch notes: zabranjeno izbacivanje plinova iz anusa, crnci postali rame uz rame s normalnim ljudima, ženama se digla razina tostesterona, kanabis i dalje večinom ilegalan :popcorn::
 

bozga

Ninja poljoprivrednik
Poznanik Foruma
08.07.2007
906
550
113
Ne sjećam se
Društvena iluzija, a može i stereotipna slika onoga kakvi bismo trebali biti prema ustaljenim normama društva. Stan, auto, posao, žena, djeca, obitelj, pokorni građanin - sve ono što NORMAlni ljudi rade... Problemi ukoliko ne idemo tim stazama. Na to sam mislio kad sam pisao naslov
 
  • Sviđa mi se
Reactions: NoVaseline

Lazarus Led

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
04.04.2015
1.400
3.305
188
U današnjem društvu si u principu manje zanimljiv (ženskom) društvu ako nemaš bijesno auto, a pogotovo ako nemaš auto uopšte. Materijalne stvari su u prvom planu, a manje je važno kakva si osoba. Nije više postalo bitno da upšte imaš posao ili se baviš nečim, već da imaš super posao i odlično zarađuješ. U današnjem društvu skromnost više nije vrlina nego ogromna mana. Ja sam uvijek živio u skladu mogućnosti i potreba, i kada sam imao i više, nisam se protezao čak i koliko sam mogao. Auto mi je bilo toliko potrebno koliko da je ispravno i da mi koristi da mogu stići bezbijedno od tačke A do tačke B. Nisam škrt, ali više su me veselile stvari (a i danas) koje koštaju malo ili su potpuno besplatne. Kao odlazak u ribolov, vožnja bicikla, odlazak u prirodu... Najsmiješnije od svega je što većina tih žena (da me pogrešno ne shvatite, nisam postao ženomrzac nakon slomljenog srca:D) koje traže muškarca jačeg materijalnog statusa ne nude ništa više od onoga među nogama. Postave se tako da vrijede više od tebe koji imaš posao u rangu njihovog. Nedavno slušam na jednoj sjedeljci jednog poznanika (ne prijatelja) kako pred njegovom djevojkom priča takve nebuloze i lovačke priče da mi nije jasno da ona pada na to. Pogotovo što mi se čini jako inteligentna i da konta te šupljake. Ali naravno on ima finu bengu pa se sa kretenom može i durati. To je cijena toga.
Još da dodam i taj stereotip braka. Najčešće pitanje koje mi ljudi postavljaju je "Zašto se ne ženiš? Vrijeme ti je!" Ja odgovorim malo satirično "S kim da se ženim?" Nije uopšte bitno, sa bilo kim, samo da si oženjen. Radije ću ako treba ostati sam do kraja života nego sa bilo kim živjeti. Uopšte i na sam čin braka gledam kao nešto nametnuto u društvu. Postao je bitniji papir sa potpisima nego sam odnos muškarca i žene. Jednoj sam djevojci prije ove zadnje našminkane predložio da živimo zajedno na šta je ona sasula svu salvu raspoloživog naoružanja kako je to van pameti i kako će ljudi na to gledati, i uopšte odakle mi ta ideja i da nije ona dronjak da tako nešto prihvati. Kaže, mogao sam je lijepo zaprositi slično kao što je njenu prijateljicu momak odveo u Dubrovnik i na plaži uz boci crnog vina obavio taj sakralni čin. A ne ovako nuditi bijedne prijedloge, pih!
I da, postaješ čudan i izrod ako se ne pridržavaš onoga što NORMALNI ljudi rade. Ljeti znam doći kući biciklom u 1 - 2 sata iza ponoći nakon noćne vožnje sa par drugara. I odmah kruži priča kako sa mnom nešto nije uredu. Sreća pa mi se na te priče baš fućka i nimalo me ne dotiču.:joint2:
 

Ana Marija

Aktivan Član
19.07.2015
75
358
53
@bozga

Meni je cilj što više zadovoljiti id i zivjeti impulzivno iz njega. Većinu života je on bio zapostavljen, a superego na pijedestalu. Tada sam počela otkrivati ego i uz pomoc ega suradjivati s id-om, dok je superego ostao iza negdje zapostavljen. Sada sam došla na neku zadovoljavajuću razinu i "suradnju" izmedju id-a i ega i zadovoljna sam. Superego se javlja svakodnevno ali uz jak ego brzo ga pošaljemo dalje.
Imam prijatelja koji funkcionira isključivo iz superega i u odnosu s njim ponekad se tjeram isprovocirati superego i ne uspjevam. Došla sam do toga da ga svjesno izvlačim, tuckam, budim, da si ovu jednostavnost zakompliciram s jednim superegom. Naprosto ne mogu uopće zamisliti kroz koju muku kaosa prolazi većina kojoj je superego dominantan.
A isti takvi meni govore kako sam komplicirana, a svaki njihov budući potez je u startu propao jer su predvidili sve scenarije do kojih ih taj potez može dovesti. I onda u strahu od svih potencijalnih negativnih scenarija odustanu od sebe i svoje potrebe i ostanu u finom toplom i sigurnom mjestu i tamo su gdje su bili i prije 5 i više godina.
 

Lazarus Led

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
04.04.2015
1.400
3.305
188
Frojd je to fino objasnio. Mislim da je ključ u balansu između id-a i ega. Superego je samo maska ljudi koje se furaju da su ono što nisu samo da bi se uklopili u društvu i istakli na način da im imponuje da im se neko divi. Superego sam davno poslao u tri pm i od tada pokušavam izgbalansirati id i ego. Kada čovjek nekome pomogne bez da iko zna o tome išta, a da pri tome osjeti zadovoljstvo, može se reći da je na dobrom putu da savlada superego.
Kao što je rekao stari dobri Sigmund;
  • "Neke "životinjske želje ili nagone" treba sputavati, ali neke ne. Recimo, želja za životom, koja se često ispunjava kroz igru. Kao djeca, svi se volimo igrati, čini nas igra sretnima. Kada odrastemo, onda odbacujući igru djelomično odbacujemo i želju za životom i onda postajemo ukočeni, hladni, bezizražajni, tipičan lik engleskih aristokrata. Iako na taj način ispunjavamo neke druge želje, osjećaj nezadovoljstva ostaje. Zašto ne bismo kao delfini, čitavog života razvijali tu našu želju"
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Rope73