Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Društvene iluzije i kako ih razbiti
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Ana Marija" data-source="post: 421974" data-attributes="member: 46605"><p>Svijest je ta koja nam otvara vidike i mogućnosti, a isto tako i zatvara.</p><p></p><p>Jako dugo me mučilo to i borila sam se sa sličnim pitanjima koja su postavljena gore u threadovima. </p><p>Moj problem u društvu uvijek polazi iz iste stvari. Naprosto ne mogu živjeti bez mozga, bez osjećaja, bez sebe. Kada BiH počela ići kroz život na način gore opisan, kroz skijanja, nove godine, materijalizam, upravljivost, odustala BiH od sebe. </p><p>Ali ono sto razlikuje "nas" od "njih" je to sto smo mi u odnosu sa nama samima. Ne trebaju nam sitnice jer su površne. Imamo puno veću vrijednost življenja. Nekom je cilj kupiti novi auto da bude sretan, a meni je cilj biti sretna i bez toga jer ja mogu kupiti auto ali mi nije potreban za sreću. Naučiti osjećati, naučiti osjećati uvijek i na svakom mjestu na kugli zemaljskoj, bili sami u sobi ili u društvu 15000 ljudi. Kada spoznas sebe življenje dobije dubinu. Kada sebi pokloniš povjerenje, kada si daš priliku, kada prihvatiš da je i pad uspjeh, kada zavolis dijete u sebi koje se ima potrebu kreveljiti i glupirati, kada ga istinski prihvatiš, kada prihvatiš odvratnog sadistu i sebicnog manipulatora u sebi, kada prihvatiš kucku, lažljivca, prekrasnog nježnog leptira, a onda sposobnog samouvjerenog čovjeka, ubojicu koji bi najradije isao i cupao oci sa uzarenom zlatnom zlicom, kada to sve staviš u cjelinu i zavolis sve te dijelove sebe, onda prihvatiš da su sreća, strah, tuga i ljutnja u tebi i da si to ti.</p><p>To nije kraj puta. Kada spoznas sve to, probudiš se sa svim tim i lagano unosis u svakodnevicu. Udruzis racio s emocijama i da vidiš fijasko. </p><p></p><p>Stoga, boli me briga sta tko misli. Kada legnem u krevet, zaključim da sam sama sebi najbolji partner i da je ta snaga koja je proizašla iz te ljubavi bolja od 1000 novih auta, skijanja, satova, novih godina. U društvu mogu biti alfa, beta, sta god. Nekad je i poželjno "spustiti se" kako bi spoznao nova otkrića, nekad je potrebno biti kao društvo, ali sve je to OK jer imaš izbor i svijest. Mogu, a ne moram. Gdje postoji da postoji i ne.</p><p></p><p>Poštuj i voli sebe. Nauci reci NE. Ne odustaj od snova. Dozvoli srcu da živi. Dozvoli si život kakav želis. Spoznaj zašto nešto želiš, pogledaj u sebe i pronaći ćeš odgovor. </p><p></p><p>(Ne preporučam nikom da ide okolo i vadi ljudima oči sa žlicom, to je samo metafora za ljutnju i bijes.)</p><p></p><p>Pozz.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Ana Marija, post: 421974, member: 46605"] Svijest je ta koja nam otvara vidike i mogućnosti, a isto tako i zatvara. Jako dugo me mučilo to i borila sam se sa sličnim pitanjima koja su postavljena gore u threadovima. Moj problem u društvu uvijek polazi iz iste stvari. Naprosto ne mogu živjeti bez mozga, bez osjećaja, bez sebe. Kada BiH počela ići kroz život na način gore opisan, kroz skijanja, nove godine, materijalizam, upravljivost, odustala BiH od sebe. Ali ono sto razlikuje "nas" od "njih" je to sto smo mi u odnosu sa nama samima. Ne trebaju nam sitnice jer su površne. Imamo puno veću vrijednost življenja. Nekom je cilj kupiti novi auto da bude sretan, a meni je cilj biti sretna i bez toga jer ja mogu kupiti auto ali mi nije potreban za sreću. Naučiti osjećati, naučiti osjećati uvijek i na svakom mjestu na kugli zemaljskoj, bili sami u sobi ili u društvu 15000 ljudi. Kada spoznas sebe življenje dobije dubinu. Kada sebi pokloniš povjerenje, kada si daš priliku, kada prihvatiš da je i pad uspjeh, kada zavolis dijete u sebi koje se ima potrebu kreveljiti i glupirati, kada ga istinski prihvatiš, kada prihvatiš odvratnog sadistu i sebicnog manipulatora u sebi, kada prihvatiš kucku, lažljivca, prekrasnog nježnog leptira, a onda sposobnog samouvjerenog čovjeka, ubojicu koji bi najradije isao i cupao oci sa uzarenom zlatnom zlicom, kada to sve staviš u cjelinu i zavolis sve te dijelove sebe, onda prihvatiš da su sreća, strah, tuga i ljutnja u tebi i da si to ti. To nije kraj puta. Kada spoznas sve to, probudiš se sa svim tim i lagano unosis u svakodnevicu. Udruzis racio s emocijama i da vidiš fijasko. Stoga, boli me briga sta tko misli. Kada legnem u krevet, zaključim da sam sama sebi najbolji partner i da je ta snaga koja je proizašla iz te ljubavi bolja od 1000 novih auta, skijanja, satova, novih godina. U društvu mogu biti alfa, beta, sta god. Nekad je i poželjno "spustiti se" kako bi spoznao nova otkrića, nekad je potrebno biti kao društvo, ali sve je to OK jer imaš izbor i svijest. Mogu, a ne moram. Gdje postoji da postoji i ne. Poštuj i voli sebe. Nauci reci NE. Ne odustaj od snova. Dozvoli srcu da živi. Dozvoli si život kakav želis. Spoznaj zašto nešto želiš, pogledaj u sebe i pronaći ćeš odgovor. (Ne preporučam nikom da ide okolo i vadi ljudima oči sa žlicom, to je samo metafora za ljutnju i bijes.) Pozz. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Društvene iluzije i kako ih razbiti
Top
Bottom