Lenjost je majka nerada.
https://www.facebook.com/notes/vojin-vidanovic/otrov-razuma-kompilacija-tekstova/10152032177929295
Sadrzaj
http://issuu.com/vojinvidanovic/docs/oriin strane 2 i 3
Uvod
Dragi čitaoče,
Sa kanabisom se srećemo svakodnevno - u muzici, crtanim serijama, filmovima, knjigama a poneko i
u ličnom iskustvu. Pregled koji držiš pred sobom je skromni pokušaj da se demistifikuje kanabis, jedna od
najkontraverznijih biljaka danas. Razlog za pisanje ovakvog „zbornika“ jeste subjektivnost, iracionalnost i
vatrenost stavova o kanabisu koji se mogu čuti i kod nas. Sa jedne strane su iskustva korisnika, mističnost
koja gotovo uzdiže kanabis na religiozni nivo a sa druge strane oštra osuda policije, zdravstvenih radnika i
sociologa i nedovoljna informisanost i gotovo paranoidnost mnogih - poev od roditelja i prosvetnih radnika.
Ona jeste donekle opravdana u vremenu kada vladaju hemijske opojne droge koje izazivaju brzu zavisnost,
ali se zaboravlja da je izvorno znaenje droge lek, i da kanabis postoji mnogo duže od stvaranja tržišta droge
u 20. veku.
Veoma je izvesno da je kriminalizacija kanabisa kao „novog državnog neprijatelja broj jedan“,
njegova gotovo satanizacija u SAD doprinela njegovom kasnijem tretmanu u meunarodnim dokumentima u
istom „košu“ sa supstancama kao što su MDMA (ekstazi), amfetamini, LSD-25, kokain i heroin, sa kojima
deli vrlo malo – svoje blage psihoaktivne efekte
Pokušau da iz prilino formalnih i priznatih izvora predstavim informacije (jednim delom
dokumentom, drugim delom prateim CD-om) koje o kanabisu plasiraju domae i strane vlade, zdravstveni
programi prevencije, psihosavetovališta i programi odvikavanja. Moja ideja je da ukljuim i stav javnosti i
policije kroz „press clipping“ domaih novina, kao i skore promene u pravnoj regulativi SAD, Kanade, Velike
Britanije,Holandije i verovatno Jamajke. Izjave domaih politiara i naune javnosti su još uvek nedovoljno
jasne da bi se stekao utisak da se na „problem kanabisa“ realno sagledava, ma na kojoj strani se nalazio
vaš stav. ini se da su strunost i pokušaj razumevanja stvarnosti, izneli jedino domai psihijatri, praktiari u
oblasti mentalnog zdravlja pre svega J. Bukeli i Ramah.
U tom smislu e znaajan izvor informacija biti iskustva stranih zemalja, koja treba da nam pomognu
da naemo adekvatno rešenje za naše uslove.
Sa druge strane nalazi se prostor dat razliitim formalnim i neformalnim udruženjima i pojedincima
koji zagovaraju dekriminalizaciju i legalizaciju kabisa i o ijim obaveštenjima uglavnom možete itati na
Internetu ili u fanzinima. Oni predstavljaju vrstu urbane i kulturne alternative koja zbog svojih liberalnih
stavova – kod nas posebno, ali svuda u svetu, trpi razliite forme represije – od osude i etiketiranja do
hapšenja, otvaranja dosijea, zatvorskih kazni, novanih kazni ili gašenja novina i sajtova.
Sumnjam da e ovaj „pregled informacija“ moi da stvori zaista objektivnu sliku, njegova namena je da
informiše i omogui razumevanje i eventualno preispitivanje sopstvenih stavova i postupaka. Trebalo bi doi
i do javnog dijaloga izmeu dve naizgled nepomirljive struje: jedne koja zagovara da je re o „otrovu razuma“
i „drogi koja vodi daljoj narkomaniji“ i onog drugog koji kaže da je re o prirodnom biljnom relaksantu koji je
nepravedeno zabranjen, gotovo »biljci mudrosti«. Njihov stav je da treba liberalizovati upotrebu i proizvodnju
ove biljke – za dobro mnogih, a ne samo pušaa kanabisa.
Više je nego izvesno da se na globalnom nivou klima prema (zlo)upotrebi kanabisa polako menja, i
da se stare predrasude polako napuštaju ak i u naunim krugovima. Sve više se u prvi plan stavljaju
prevencija bolesti zavisnosti i programi smanjenja štete (harm reduction) sa strane nauke i sa strane vlada
delimina liberalizacija kanabisa. Ovu gotovo Kopernikansku promenu u svetu »malih zelenih« možemo da
zahvalimo uglavnom novim teorijama i praksom humanistikih nauka i zdravstva, ali i kanabis aktivistima.
Meutim, više je nego oigledno da kod nas još uvek preovladava izrazito patrijarhalan i krut stav po kome
»narkomana odmah treba ubiti«, ili sa druge strane delimina ili potpuna neinformisanost i negiranje
stvarnosti. Protiv neznanja se borimo.
Ovaj tekst nije »propagiranje droge«, ve ukazivanje na neke od životnih injenica. Potpuno bi
neprofesionalno i neprimereno bilo zalagati se za to da bilo ko treba da uzima droge, no injenica da postoji
potreba ljudi za relaksacijom koja je najoiglednija u koliini duvana, alkohola i lekova relaksanta koje se
dnevno troše širom sveta. U tom smislu treba preispitati da li nam legalnost kanabisa, po svim odlikama
znatno blaže droge i veeg leka od svih sintetikih zabranjenih droga i mnogih legalnih, donosi veu korist ili
štetu. Posebno treba uzeti u obzir sudbinu koju korisnici kanabisa doživljavaju širom sveta – uvoenje u
policijske dosijee što se doživotno odražava na njihovu karijeru, izbacivanje sa posla ili prosta ali efikasna
socijalna diskriminacija. Politika kriminalizacije, zbog koje su oigledno u zastoju medicinska i industrijska
upotreba kanabisa, pretvorila je ovu billjku u masovnu zabavu mladih, „jevtino zabranjeno voe“.
Teško da je kategorizacija kanabisa u ilegalnim supstancama sa supstancama poput heroina
injenino održiva. Fizika zavisnost razvija se jae i brže od nikotina ili akohola nego od kanabisa. Siguran
sam da je vaša psihika zavisnost od Milke, Koka Kole ili TV Pinka prilino velika.
Ovaj nabrzinu napravljen dokument za potrebe Kanabis marša u Srbiji ostaje otvoren za sve strune
i laike komentare, sugestije, dodatke i slobodan je za distribuciju, ali ne i prepravke bez konsultovanja sa
autorom (prireivaem).
It`s Just A Little Herb,