Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 536100" data-attributes="member: 47407"><p>[USER=13213]@romeo[/USER]</p><p></p><p></p><p>Rekao bih da postoje (bar) dvije razine stvarnosti (realnosti): duhovna, i materijalna.</p><p></p><p>Materijalna stvarnost je ona za koju nam osjeti kažu da u njoj egzistiramo i koja nas okupira. Svi nagoni i potrebe modernog čovjeka proizlaze iz materijalne realnosti. I bez obzira na razinu svijesti koju pojedinac ima, on će uvijek biti ograničen granicama te realnosti - okvirima sastavljenim uglavnom od vremena i prostora. Čovjek se rađa, s vremenom će umrijeti, a u međuvremenu živi, pokušavajući sebi priskrbiti što ispunjeniji život. U tom smislu, siguran sam da je apsolutno ispravno i poželjno pokušavati razotkriti što je više moguće tajni materijalnog svemira, kako bi život bio zanimljiviji, bogatiji i jednostavniji.</p><p></p><p>U to sam siguran iz jednostavnog razloga, što imamo kapacitet za to.</p><p></p><p>Priroda / Bog / Evolucija / Što bilo - nikad ništa ne daje bez razloga. Svaki organizam je savršeno isplaniran, baš kao i svaki organ u njemu. Kad bi čovjek imao jedno oko, ne bi imao osjećaj dubine prostora. Sa 2 oka ga ima, a već treće bi bilo viška. I iz tog razloga, čovjek nema ni jedno ni sedam očiju, nego točno dva.</p><p>Sposobnost ovladavanja materijom očigledno imamo. Dakle, jedino je ispravno, da tu sposobnost i koristimo.</p><p>A to uvelike i radimo. Tako pomno i marljivo, prepomno i premarljivo, pa smo potpuno zaboravili onu drugu, duhovnu komponentu ljudskog bića.</p><p></p><p>Nekoć nije bilo tako. Nekoć je čovjek živio u prirodi i s prirodom, osjećao njene ritmove i doživljavao ih svojima. Čovjek se svojim životom povinovao ritmu prirode. U tom smislu, taj je čovjek sigurno bio lišen nedoumica, koje muče modernog čovjeka. On bi radio jednostavno onako, kako bi osjetio da treba raditi. Pretpostavljam npr. da ga nije mučilo planiranje obitelji. Ono, tko će prehraniti četvrto dijete, pa školovati ... Pretpostavljam također, da njegovu dragu ne bi mučile glavobolje kad bi ovome bilo do seksa. One fore sa toljagom su 100% živa laž, ona bi ga požudno dočekala. On bi olakšao svoje potrebe, ona bi olakšala svoje, sve bi bilo u skladu sa Višim Zakonima Reprodukcije, vladala bi Nirvana, osjećali bi se ispunjeno i na neki način povezano. Ako bi vladala glad, pa dijete umrlo - jebiga. Džaba su krečili, tog puta.</p><p>Mislim da bi Pećinkova ekstaza nakon što bi ubio mamuta, bila ravna osjećaju urokanosti od najbolje droge.</p><p>Ali mislim da to dvoje pećinaca ne bi moglo ostvariti emocionalni odnos, kao dvoje modernih ljudi.</p><p>Mislim također, da im ne bi bio veliki stres u životu ako im poumire 5-6 djece. Više bi to bilo očekivano.</p><p>Rastrgao susjeda tigar? Super. Idem mu prisvojit ženu. Priroda kaže da je šteta da plodna žena ostane neiskorištena.</p><p></p><p>Moderni čovjek u nenormalnim uvjetima - gotovo pa poživotinji. Dokaz: opsada Staljingrada, ili priče iz logora. Preživjeli ljudi svjedoče, kako im se svijest s vremenom suzila na isključivo 2 stvari: hrana i preživljavanje. Sve sa mučnim detaljima ubojstava zbog hrane i kanibalizma i drugim grozotama.</p><p></p><p>Sumnjam ja da je Pećinko imao razvijen duhovni život.</p><p>Nije ni mogao, kad ga nije ni imao. Ono što je on osjećao duhovnim životom, nije bio njegov osobni duhovni život, već ritam prirode i njeni zakoni kojima se povinovao.</p><p></p><p>Da bi čovjek imao vlastiti duhovni život, treba imati ego. Pećinko ga nije imao, a moderan čovjek ga ima previše. Prešao nam ego u čisti egoizam.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 536100, member: 47407"] [USER=13213]@romeo[/USER] Rekao bih da postoje (bar) dvije razine stvarnosti (realnosti): duhovna, i materijalna. Materijalna stvarnost je ona za koju nam osjeti kažu da u njoj egzistiramo i koja nas okupira. Svi nagoni i potrebe modernog čovjeka proizlaze iz materijalne realnosti. I bez obzira na razinu svijesti koju pojedinac ima, on će uvijek biti ograničen granicama te realnosti - okvirima sastavljenim uglavnom od vremena i prostora. Čovjek se rađa, s vremenom će umrijeti, a u međuvremenu živi, pokušavajući sebi priskrbiti što ispunjeniji život. U tom smislu, siguran sam da je apsolutno ispravno i poželjno pokušavati razotkriti što je više moguće tajni materijalnog svemira, kako bi život bio zanimljiviji, bogatiji i jednostavniji. U to sam siguran iz jednostavnog razloga, što imamo kapacitet za to. Priroda / Bog / Evolucija / Što bilo - nikad ništa ne daje bez razloga. Svaki organizam je savršeno isplaniran, baš kao i svaki organ u njemu. Kad bi čovjek imao jedno oko, ne bi imao osjećaj dubine prostora. Sa 2 oka ga ima, a već treće bi bilo viška. I iz tog razloga, čovjek nema ni jedno ni sedam očiju, nego točno dva. Sposobnost ovladavanja materijom očigledno imamo. Dakle, jedino je ispravno, da tu sposobnost i koristimo. A to uvelike i radimo. Tako pomno i marljivo, prepomno i premarljivo, pa smo potpuno zaboravili onu drugu, duhovnu komponentu ljudskog bića. Nekoć nije bilo tako. Nekoć je čovjek živio u prirodi i s prirodom, osjećao njene ritmove i doživljavao ih svojima. Čovjek se svojim životom povinovao ritmu prirode. U tom smislu, taj je čovjek sigurno bio lišen nedoumica, koje muče modernog čovjeka. On bi radio jednostavno onako, kako bi osjetio da treba raditi. Pretpostavljam npr. da ga nije mučilo planiranje obitelji. Ono, tko će prehraniti četvrto dijete, pa školovati ... Pretpostavljam također, da njegovu dragu ne bi mučile glavobolje kad bi ovome bilo do seksa. One fore sa toljagom su 100% živa laž, ona bi ga požudno dočekala. On bi olakšao svoje potrebe, ona bi olakšala svoje, sve bi bilo u skladu sa Višim Zakonima Reprodukcije, vladala bi Nirvana, osjećali bi se ispunjeno i na neki način povezano. Ako bi vladala glad, pa dijete umrlo - jebiga. Džaba su krečili, tog puta. Mislim da bi Pećinkova ekstaza nakon što bi ubio mamuta, bila ravna osjećaju urokanosti od najbolje droge. Ali mislim da to dvoje pećinaca ne bi moglo ostvariti emocionalni odnos, kao dvoje modernih ljudi. Mislim također, da im ne bi bio veliki stres u životu ako im poumire 5-6 djece. Više bi to bilo očekivano. Rastrgao susjeda tigar? Super. Idem mu prisvojit ženu. Priroda kaže da je šteta da plodna žena ostane neiskorištena. Moderni čovjek u nenormalnim uvjetima - gotovo pa poživotinji. Dokaz: opsada Staljingrada, ili priče iz logora. Preživjeli ljudi svjedoče, kako im se svijest s vremenom suzila na isključivo 2 stvari: hrana i preživljavanje. Sve sa mučnim detaljima ubojstava zbog hrane i kanibalizma i drugim grozotama. Sumnjam ja da je Pećinko imao razvijen duhovni život. Nije ni mogao, kad ga nije ni imao. Ono što je on osjećao duhovnim životom, nije bio njegov osobni duhovni život, već ritam prirode i njeni zakoni kojima se povinovao. Da bi čovjek imao vlastiti duhovni život, treba imati ego. Pećinko ga nije imao, a moderan čovjek ga ima previše. Prešao nam ego u čisti egoizam. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
Top
Bottom