Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 536335" data-attributes="member: 47407"><p>Ljudima lakše uđe metar u guzicu, nego milimetar u glavu. Tako je danas, a prije je sigurno bilo još i više. Još i danas ljudi životom izgubljeni tumaraju, pored svih škola i znanja, koja nam se pružaju takorećuć "na izvolte". Prije su ljudi izgubljeni tumarali, bez tih znanja. To što nisu znali da su izgubljeni, i dalje ne znači da nisu bili izgubljeni. Da si im se pojavio sa vatrom, ili bi te ispekli (kao vraga) ili bi te štovali (kao boga). A tvoje znanje bi s tobom i iščezlo, jer ne bi bilo podobnog mozga, da znanje o vatri ispravno prihvati. Eventualno bi izguralo još koju generaciju. U jednoj jedinoj generaciji vidiš razliku u izgledu ruku mladih muškaraca. Danas svi imaju fine izdužene gospodske prstiće, taman za tipkati SMS-ove. U 20 godina su nestali oni šljakerski jaki prsti, koje si mogao vidjeti kod radnika iz generacije naših očeva. Misliš li ti da bi ijedan Neandertalac bio podoban za vrtiti onaj štapić po kremenu da proizvode iskru?</p><p></p><p>Nego ljudi, općenito je oksimoron navijati za Pećinka. Ne možete se zalagati za povratak Prirodi, a negirati njene osnovne karakteristike.</p><p></p><p>Ako malo razmislite, sve u prirodi je u stalnoj mijeni, ciklusu i rastu.</p><p></p><p>Dan počne ranim jutrom, polako jača i raste, pa slijedi opadanje, sumrak, pa noć. Onda ispočetka.</p><p>Živo biće se začne, odradi cijeli evolucijski ciklus u maternici, potom se rodi, pa kad se rodi, opet - raste i napreduje. Onda u nekim godinama, krene opadanje.</p><p>Godina ima svoje ritmove i godišnja doba. Zima počinje polako, pa pokaže zube, pa oslabi, pa se javi proljeće...</p><p>Žene imaju mjesečnicu, ovulacije i ritmove plodnosti.</p><p></p><p>Sve je uvijek u ritmu i u ciklusu, sve je podložno promjeni, uvijek je sve logično i nikad s ne postavlja pitanje svrhovitosti. </p><p></p><p>Životne forme su jednako podložne mijeni, kao i pojedinci, samo na drugi način. Čovjek se mijenja kroz život, a ljudska vrsta kroz milenije. To se zove evolucija.</p><p></p><p>I evo, što se desilo. Naša vrsta je došla do tog stupnja razvoja, da je uspjela nabasati na svoje "ja". Po prvi put u evoluciji Zemaljskih bića se to desilo. Prvi put je Zemlja iznjedrila nešto tako sofisticirano, da može odlučivati samo za sebe. Prvi put smo kadri reći : "Struja gura desno, ali ja ću se okrenuti lijevo". Ili, "Mene nije nagon natjerao da se vežem za tu ženu. Ja je volim i ja sam je zato izabrao". Ili općenito: "Mene zanima baš ovo".</p><p></p><p>To nas je navelo, za početak, da škrabamo jelene po pećinama. </p><p>Nakon puno vremena od tada, to nas je odvelo na Mjesec, dalo nam Iphone u ruke, pune hladnjake mesa, vodovod, kanalizaciju, električnu energiju. I najvažnije, puno slobodnog vremena, da dokono možemo meditirati kako je pećinskim ljudima bilo lijepo, a kako je nama ružno. Pećinski ljudi nisu imali puno dvojbi, pa su imali veći spokoj. Pa što sad s tim? Moj pas ima još manje dvojbi i sigurno je još spokojniji. Osim kad se Luna tjera. E kad se ona tjera, džaba mu moje tješenje da je sve u redu. On ostaje jebeno nespokojan. Tako da sam zaključio da mu ne zavidim ni na spokoju, ni na nespokoju.</p><p></p><p>Što više moći, to više odgovornosti.</p><p>U glavi se stvorio kupus od želja, projekcija, ideja, nametnutih potreba, pustih neprobavljenih informacija...</p><p>Paralelno, potencijal da uništimo cijelu Zemlju smo doveli do savršenstva.</p><p>A odgovornosti - ni u tragovima.</p><p></p><p>Tu je problem, prijatelji.</p><p>A kako to promijeniti, e to bi bila izvrsna podtema za ionako izvrsnu Filozofiraonicu.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 536335, member: 47407"] Ljudima lakše uđe metar u guzicu, nego milimetar u glavu. Tako je danas, a prije je sigurno bilo još i više. Još i danas ljudi životom izgubljeni tumaraju, pored svih škola i znanja, koja nam se pružaju takorećuć "na izvolte". Prije su ljudi izgubljeni tumarali, bez tih znanja. To što nisu znali da su izgubljeni, i dalje ne znači da nisu bili izgubljeni. Da si im se pojavio sa vatrom, ili bi te ispekli (kao vraga) ili bi te štovali (kao boga). A tvoje znanje bi s tobom i iščezlo, jer ne bi bilo podobnog mozga, da znanje o vatri ispravno prihvati. Eventualno bi izguralo još koju generaciju. U jednoj jedinoj generaciji vidiš razliku u izgledu ruku mladih muškaraca. Danas svi imaju fine izdužene gospodske prstiće, taman za tipkati SMS-ove. U 20 godina su nestali oni šljakerski jaki prsti, koje si mogao vidjeti kod radnika iz generacije naših očeva. Misliš li ti da bi ijedan Neandertalac bio podoban za vrtiti onaj štapić po kremenu da proizvode iskru? Nego ljudi, općenito je oksimoron navijati za Pećinka. Ne možete se zalagati za povratak Prirodi, a negirati njene osnovne karakteristike. Ako malo razmislite, sve u prirodi je u stalnoj mijeni, ciklusu i rastu. Dan počne ranim jutrom, polako jača i raste, pa slijedi opadanje, sumrak, pa noć. Onda ispočetka. Živo biće se začne, odradi cijeli evolucijski ciklus u maternici, potom se rodi, pa kad se rodi, opet - raste i napreduje. Onda u nekim godinama, krene opadanje. Godina ima svoje ritmove i godišnja doba. Zima počinje polako, pa pokaže zube, pa oslabi, pa se javi proljeće... Žene imaju mjesečnicu, ovulacije i ritmove plodnosti. Sve je uvijek u ritmu i u ciklusu, sve je podložno promjeni, uvijek je sve logično i nikad s ne postavlja pitanje svrhovitosti. Životne forme su jednako podložne mijeni, kao i pojedinci, samo na drugi način. Čovjek se mijenja kroz život, a ljudska vrsta kroz milenije. To se zove evolucija. I evo, što se desilo. Naša vrsta je došla do tog stupnja razvoja, da je uspjela nabasati na svoje "ja". Po prvi put u evoluciji Zemaljskih bića se to desilo. Prvi put je Zemlja iznjedrila nešto tako sofisticirano, da može odlučivati samo za sebe. Prvi put smo kadri reći : "Struja gura desno, ali ja ću se okrenuti lijevo". Ili, "Mene nije nagon natjerao da se vežem za tu ženu. Ja je volim i ja sam je zato izabrao". Ili općenito: "Mene zanima baš ovo". To nas je navelo, za početak, da škrabamo jelene po pećinama. Nakon puno vremena od tada, to nas je odvelo na Mjesec, dalo nam Iphone u ruke, pune hladnjake mesa, vodovod, kanalizaciju, električnu energiju. I najvažnije, puno slobodnog vremena, da dokono možemo meditirati kako je pećinskim ljudima bilo lijepo, a kako je nama ružno. Pećinski ljudi nisu imali puno dvojbi, pa su imali veći spokoj. Pa što sad s tim? Moj pas ima još manje dvojbi i sigurno je još spokojniji. Osim kad se Luna tjera. E kad se ona tjera, džaba mu moje tješenje da je sve u redu. On ostaje jebeno nespokojan. Tako da sam zaključio da mu ne zavidim ni na spokoju, ni na nespokoju. Što više moći, to više odgovornosti. U glavi se stvorio kupus od želja, projekcija, ideja, nametnutih potreba, pustih neprobavljenih informacija... Paralelno, potencijal da uništimo cijelu Zemlju smo doveli do savršenstva. A odgovornosti - ni u tragovima. Tu je problem, prijatelji. A kako to promijeniti, e to bi bila izvrsna podtema za ionako izvrsnu Filozofiraonicu. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
Top
Bottom