Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 537437" data-attributes="member: 47407"><p>Totalno se ne slažem, za Abramoviča.</p><p>Priča mi prijatelj događaj od prije nekoliko godina, u Trogiru. Ulazi Abramovič s jahtetinom u luku, a dolje mu smeta lokalni ribar u malom kaiću, opaljen od sunca i u majici "na špaline".</p><p>I onda prijatelj priča, kako je u jednome momentu, sva užurbanost sa Abramovičeve jahte stala, i sve se fokusirali na staroga. Kad se on, dostojanstveno i polako, sve po propisima, pomaknuo i oslobodio prostor jahti, onda se "život" nastavio.</p><p>I Abramovič se naklonio starome. Svjestan je on da nema tih novaca koji mogu kupiti vezu, koju taj stari ima sa morem.</p><p></p><p>A ovo kako ste proveli vrijeme u planinarskoj kućici, govori da najbolje stvari ne možeš kupiti novcem. Trebaš ih doživjeti. Savršen odmor <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p><p></p><p></p><p></p><p>Dragi moj Romeo, vrijeme je još jedna od stvari, o kojima sam u zadnje vrijeme stekao sasvim drugačije stavove, nego sam to imao cijeloga svoga života. Na neki sam način na pojam vremena počeo gledati iz drugačijeg kuta, pa sam, u posljedici, dobio i drugačije zaključke.</p><p></p><p>Za početak, ja bih progovorio o prirodi našeg doživljavanja vremena.</p><p></p><p>Materijalna dimenzija postojanja je čovjeku oduvijek bila jasna. Morala je biti jasna, jer drugačije ne bi preživio. Sve što nas okružuje, jest materijalno. Htio - ne htio, moraš razlikovati je li do izvora 5 metara, ili 5 kilometara, bez obzira znaš li što je to metar. Ako ne razlikuješ ti, razlikovat će tvoje noge. Htio ne htio, ti znaš da ćeš polomiti iste te noge, ako skočiš sa 20 metara visine. Materijalnu dimenziju postojanja jednako kapira čovjek, kao i pas. I pas zna da se treba izmaknuti batini.</p><p></p><p>Za razliku od materijalne dimenzije, vremenska dimenzija nije toliko opipljiva. Za osjetiti vrijeme, treba razum. Da bi živo biće imalo razum, treba imati ego. Ego ima samo čovjek, pa samo čovjek može doživljavati vrijeme. Tako pojam vremena u pasjem svijetu - ne postoji. Ali temu ega smo već apsolvirali, pa nećemo o tome. </p><p></p><p>U svakom slučaju, moglo bi se reći da je vrijeme je puno više kategorija koja dolazi iz duha, nego materija.</p><p>To bi bila ukratko jedna važna razlika kako je ja vidim, ali dalo bi se o tome diskutirati naširoko. </p><p>_________________________________</p><p></p><p>Sad se postavlja pitanje: je li vrijeme manje, ili više važno od prostora i materije, samo zato što potiče iz imaginarnog, duhovnog izvora? Jer, počesto se, valjda zato što je imaginarno, kaže "Vrijeme ne postoji", "Vrijeme je samo to i to ..."</p><p></p><p>Pa, dopusti mi da ti odgovorim konkretnim i vrlo osobnim primjerom. Uključit ćemo <img src="/styles/default/xenforo/smilies/roflmao.png" class="smilie" loading="lazy" alt="smiley9934" title="Roflmao smiley9934" data-shortname="smiley9934" /> Mamu Romeo. Često si je spominjao. Siguran sam da imaš ukusa i da si dobro izabrao. Ali, nije to sad tema. Tema je, koliko kome objektivno vrijedi Mama Romeo.</p><p></p><p>Kontam, ovako. Možeš ti biti srećković ne znam kakav, ali sigurno nisi uspio oženiti najsavršeniju ženu, koja hoda kuglom zemaljskom. Sasvim sam siguran i na neviđeno, da u ovom svijetu hodaju milijuni žena koje su u usporedbi s Mamom Romeo pametnije / veselije / vrijednije / imaju veće sise / bolje općenito u onome, što nekoga možda kod žena pali, i što je eventualno dovelo do toga, da se vežeš za nju.</p><p></p><p>Ja stoga doista ne vidim razloga, da Mamu Romeo cijenim na bilo koji način više, nego to cijenim ijednu drugu ženu, na kugli zemaljskoj. Eventualno zato što vidim da mi je prijatelj uglavnom psihički uravnotežen, pa iz toga zaključujem da gospođa redovito upražnjava bračne dužnosti. Dobila je plus, samo zbog toga. Dakle, objektivno gledajući, za mene je Mama Romeo - jedna od mnogih.</p><p></p><p>S druge strane, tvoja perspektiva je sasvim drugačija. Ti ćeš se sjetiti svega dobrog i manje dobrog što si prošao s njom, prvog poljupca, putovanja tamo - ovamo, njene tuge kad si je nečim iznevjerio , kad ti je prvi put dala da (CENSURED!!!!), sjetit ćeš se svega što si podijelio s njom. Sjetit ćeš se svoga života.</p><p></p><p>Ti ćeš Mami Romeo pridružiti dodatnu vrijednost, iz svojih osobnih, duhovnih razloga.</p><p>Ti si spreman (od)jebati sve te pametne, lijepe, bogate, interesantne kvočke, nijedna od njih nije ni do koljena Mami Romeo. Ona tebi, objektivno, vrijedi više od sviju skupa. Bez obzira na sve reklame, filmove, kurce-palce koji ti svakodnevno ispiru mozak. I trajat će to tako, vrijedit će ona toliko, ne do Nove godine kad je zakonski istek roka, niti do onda kad Cosmopolitan izbaci novu liniju optimalnije sisatih žena, od dosadašnjih. Dokle će to trajati, odlučuješ isključivo ti. Ako meni ne vjeruješ, pročitaj opet onu Zapovijest.</p><p></p><p>To se prijatelju moj zove ljubav, i to je najveća dodatna vrijednost, koju čovjekov duh može udijeliti.</p><p></p><p>______________________</p><p></p><p>I ako primijetiš, sve što doista vrijedi, uvijek dolazi iz duha.</p><p></p><p>Kad je kolega hazeri planinario, osjećaj sreće je dobio iz duha.</p><p>To što imaš posebnu ženu, možeš zahvaliti svome duhu.</p><p>Ova naša komunikacija dolazi iz duha.</p><p></p><p>Ali, čak ni jebeni Mercedes Benz ne bi bio ništa drugo doli hrpa lima, plastike i stakla, od skupljača sekundarnih sirovina plaćen cca 400 E, da u svakom primjerku ne živi duh Benza, Forda, Boscha i drugih velikana, koji su pokrenuli automobilsku industriju. Automobil koji se kotrlja na cesti je samo preslika djelovanja njihovih inženjerskih i pionirskih duhova. Onog trenutka kad on više nije podoban za funkciju za koju su ga osmislili ti duhovi, on više ne vrijedi 100.000, nego 400 E.</p><p></p><p></p><p>Tako da, vjerujem da to što vrijeme dolazi iz duhovne kategorije, može samo povećati njegovu vrijednost,u odnosu na prostor.</p><p></p><p>_________________</p><p>I da, pada mi na pamet interesantna podtema:</p><p>Čini li se još ikome da škole sistematski ubijaju duh u učenicima?</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 537437, member: 47407"] Totalno se ne slažem, za Abramoviča. Priča mi prijatelj događaj od prije nekoliko godina, u Trogiru. Ulazi Abramovič s jahtetinom u luku, a dolje mu smeta lokalni ribar u malom kaiću, opaljen od sunca i u majici "na špaline". I onda prijatelj priča, kako je u jednome momentu, sva užurbanost sa Abramovičeve jahte stala, i sve se fokusirali na staroga. Kad se on, dostojanstveno i polako, sve po propisima, pomaknuo i oslobodio prostor jahti, onda se "život" nastavio. I Abramovič se naklonio starome. Svjestan je on da nema tih novaca koji mogu kupiti vezu, koju taj stari ima sa morem. A ovo kako ste proveli vrijeme u planinarskoj kućici, govori da najbolje stvari ne možeš kupiti novcem. Trebaš ih doživjeti. Savršen odmor :) Dragi moj Romeo, vrijeme je još jedna od stvari, o kojima sam u zadnje vrijeme stekao sasvim drugačije stavove, nego sam to imao cijeloga svoga života. Na neki sam način na pojam vremena počeo gledati iz drugačijeg kuta, pa sam, u posljedici, dobio i drugačije zaključke. Za početak, ja bih progovorio o prirodi našeg doživljavanja vremena. Materijalna dimenzija postojanja je čovjeku oduvijek bila jasna. Morala je biti jasna, jer drugačije ne bi preživio. Sve što nas okružuje, jest materijalno. Htio - ne htio, moraš razlikovati je li do izvora 5 metara, ili 5 kilometara, bez obzira znaš li što je to metar. Ako ne razlikuješ ti, razlikovat će tvoje noge. Htio ne htio, ti znaš da ćeš polomiti iste te noge, ako skočiš sa 20 metara visine. Materijalnu dimenziju postojanja jednako kapira čovjek, kao i pas. I pas zna da se treba izmaknuti batini. Za razliku od materijalne dimenzije, vremenska dimenzija nije toliko opipljiva. Za osjetiti vrijeme, treba razum. Da bi živo biće imalo razum, treba imati ego. Ego ima samo čovjek, pa samo čovjek može doživljavati vrijeme. Tako pojam vremena u pasjem svijetu - ne postoji. Ali temu ega smo već apsolvirali, pa nećemo o tome. U svakom slučaju, moglo bi se reći da je vrijeme je puno više kategorija koja dolazi iz duha, nego materija. To bi bila ukratko jedna važna razlika kako je ja vidim, ali dalo bi se o tome diskutirati naširoko. _________________________________ Sad se postavlja pitanje: je li vrijeme manje, ili više važno od prostora i materije, samo zato što potiče iz imaginarnog, duhovnog izvora? Jer, počesto se, valjda zato što je imaginarno, kaže "Vrijeme ne postoji", "Vrijeme je samo to i to ..." Pa, dopusti mi da ti odgovorim konkretnim i vrlo osobnim primjerom. Uključit ćemo smiley9934 Mamu Romeo. Često si je spominjao. Siguran sam da imaš ukusa i da si dobro izabrao. Ali, nije to sad tema. Tema je, koliko kome objektivno vrijedi Mama Romeo. Kontam, ovako. Možeš ti biti srećković ne znam kakav, ali sigurno nisi uspio oženiti najsavršeniju ženu, koja hoda kuglom zemaljskom. Sasvim sam siguran i na neviđeno, da u ovom svijetu hodaju milijuni žena koje su u usporedbi s Mamom Romeo pametnije / veselije / vrijednije / imaju veće sise / bolje općenito u onome, što nekoga možda kod žena pali, i što je eventualno dovelo do toga, da se vežeš za nju. Ja stoga doista ne vidim razloga, da Mamu Romeo cijenim na bilo koji način više, nego to cijenim ijednu drugu ženu, na kugli zemaljskoj. Eventualno zato što vidim da mi je prijatelj uglavnom psihički uravnotežen, pa iz toga zaključujem da gospođa redovito upražnjava bračne dužnosti. Dobila je plus, samo zbog toga. Dakle, objektivno gledajući, za mene je Mama Romeo - jedna od mnogih. S druge strane, tvoja perspektiva je sasvim drugačija. Ti ćeš se sjetiti svega dobrog i manje dobrog što si prošao s njom, prvog poljupca, putovanja tamo - ovamo, njene tuge kad si je nečim iznevjerio , kad ti je prvi put dala da (CENSURED!!!!), sjetit ćeš se svega što si podijelio s njom. Sjetit ćeš se svoga života. Ti ćeš Mami Romeo pridružiti dodatnu vrijednost, iz svojih osobnih, duhovnih razloga. Ti si spreman (od)jebati sve te pametne, lijepe, bogate, interesantne kvočke, nijedna od njih nije ni do koljena Mami Romeo. Ona tebi, objektivno, vrijedi više od sviju skupa. Bez obzira na sve reklame, filmove, kurce-palce koji ti svakodnevno ispiru mozak. I trajat će to tako, vrijedit će ona toliko, ne do Nove godine kad je zakonski istek roka, niti do onda kad Cosmopolitan izbaci novu liniju optimalnije sisatih žena, od dosadašnjih. Dokle će to trajati, odlučuješ isključivo ti. Ako meni ne vjeruješ, pročitaj opet onu Zapovijest. To se prijatelju moj zove ljubav, i to je najveća dodatna vrijednost, koju čovjekov duh može udijeliti. ______________________ I ako primijetiš, sve što doista vrijedi, uvijek dolazi iz duha. Kad je kolega hazeri planinario, osjećaj sreće je dobio iz duha. To što imaš posebnu ženu, možeš zahvaliti svome duhu. Ova naša komunikacija dolazi iz duha. Ali, čak ni jebeni Mercedes Benz ne bi bio ništa drugo doli hrpa lima, plastike i stakla, od skupljača sekundarnih sirovina plaćen cca 400 E, da u svakom primjerku ne živi duh Benza, Forda, Boscha i drugih velikana, koji su pokrenuli automobilsku industriju. Automobil koji se kotrlja na cesti je samo preslika djelovanja njihovih inženjerskih i pionirskih duhova. Onog trenutka kad on više nije podoban za funkciju za koju su ga osmislili ti duhovi, on više ne vrijedi 100.000, nego 400 E. Tako da, vjerujem da to što vrijeme dolazi iz duhovne kategorije, može samo povećati njegovu vrijednost,u odnosu na prostor. _________________ I da, pada mi na pamet interesantna podtema: Čini li se još ikome da škole sistematski ubijaju duh u učenicima? [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
Top
Bottom