Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 539061" data-attributes="member: 47407"><p>Zavođenje je pojam kojega se mnogi još sjećaju, ali je, generalno gledano, u sve manjoj uporabi.</p><p></p><p>Zavođenju svaka vrsta pristupa na svoj način, a kod ljudske vrste se to (dok nismo postali zombiji) uglavnom iskazivalo na način da bi zainteresirani mužjak pokazivao što ritualne, a što konkretne znakove pažnje prema ciljanoj ženki, dok bi mu ženka svojim reakcijama davala do znanja što joj godi a što ne, te koliko posljedično raste ili pada njezina zaiteresiranost prema dotičnome mužjaku.</p><p></p><p>Kako su ljudi relativno pametniji od drugih postojećih stvorenja, onda su u taj ritual dodali još puno podrituala, ovisno o stupnju razvoja, te civilizacijskoj, socijalnoj, religijskoj ili trećoj pripadnosti.</p><p></p><p>Za vrijeme trajanja tog rituala, vrlo često bi se desilo to, da se mužjak i ženka stignu čak i upoznati. Mogućnost takvog nesretnog spleta okolnosti smo današnjim načinom upoznavanja ipak uspjeli u dobroj mjeri suzbiti.</p><p></p><p>______________________</p><p></p><p>U vrijeme dok sam bio aktivan po tom pitanju, neki grubi tragovi tih rituala su bili još uvijek vidljivi.</p><p>Da bih to bolje dočarao ću prijeći na malo manje znanstveni, a malo razumljiviji način izražavanja.</p><p></p><p>Dakle, u moje vrijeme, za muškarca se očekivalo da bude u ofanzivi, dok je ženino mjesto bilo na golu. Ritual bi se sastojao u tome da bi on napadao, ona bi se branila, sve do momenta kad obrana ne bi popustila, pa on zabio gol. </p><p></p><p>Tada bi muškarac trijumfirao, jer bi postigao ono, što je naumio.</p><p></p><p>Tada bi uglavnom trijumfirala i žena, jer je navela muškarca da uradi točno ono što ona želi, i to na točno onakav način, kakav je htjela. A da pritom on ne razumije ništa od toga.</p><p></p><p>E sad, tokom tog rituala, često se čuju zvučne riječi. Pomognu one, kod mekane ženske duše. Tako da je mušarac bio primoran na velike ljubavne izjave, kako bi što prije ostvario svoj cilj.</p><p></p><p>Jednom kad ljudi završe u braku, više nema potrebe za ritualima. Ostaju On i Ona.</p><p>I neka za priču bude, neka se još doista vole. Nek su u krevetu, prije spavanja.</p><p></p><p>- Voliš li me još?</p><p>Nije njemu više do ničega naročito. S godinama izblijedilo sve. Ni usta se čovjeku ne da otvarati. Uostalom, rekao joj je to sto puta dok ju je zavodio, a nije ju volio. Sad je voli, ali mu se ne govori.</p><p>- Mhm.</p><p>- Znala sam (tužno).</p><p>- Šta je ???</p><p>- Ništa.</p><p></p><p>Onda se okrenu od jedno od drugog i utonu svako u svoja razmišljanja.</p><p>- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Sad se pitam, voli li me uopće ovaj moj mamlaz. Zadnji put kad je rekao da me voli, bila sam 22 kg lakša.</p><p>- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Pitam se, gdje nestade sva energija. A i ona je opet naporna. Kao da joj već nisam rekao stotinu puta, da je volim.</p><p></p><p>Dakle, dragi moji, iznimno je velika razlika u tome jeste li o drugome nešto mislili, od onoga jeste li to drugome učinili. To za sada nije velika pamet, to već ionako svi znaju. Međutim, naše djelovanje u odnosu na drugo ljudsko biće ima bar trostruki učinak (koliko ja zasad mogu prihvatiti). To je materijalni, duševni i duhovni učinak.</p><p></p><p>Materijalni učinak je svima jasan, jer nije isto jesi li nekoga pomislio ubiti, ili si ga ubio.</p><p></p><p>Za duševni učinak je dobar primjer ovaj zamišljeni dijalog između muža i žene (obojan predrasudama, ako vam ga je tako lakše provariti). On doista zorno pokazuje da za dušu osobe koja ti je u mislima, nije isto jesi li nešto lijepo pomislio o njemu, ili si to podijelio s njim. Muž bi razgalio ženinu dušu, da je rekao ono, što ionako misli. Samo se trebao potruditi.</p><p></p><p>Duhovni učinak je nešto još treće i još dublje. Sam ga nisam dovoljno dobro pojmio, pa se ni ne usuđujem ulaziti dublje. Recimo da se razlika između duševne i duhovne reakcije žene dobro vidi u tome, što je duševna reakcija bila spontana i bez razmišljanja. Duša se razgalila sama od sebe i bez razmišljanja, onda kad je čula da je on još uvijek voli. Ona druga reakcija bi uključivala i ženino aktivno razmišljanje.</p><p></p><p>Dakle, ovo bi bio uvod.</p><p></p><p>Ako se nastavak ikad bude napisao, ja bih pokušao dublje ući u tu razliku, pa eventualno povezao sa nekom konkretnom filozofskom mišlju.</p><p></p><p>Npr, meni se čini da ovaj gore uvod može dobro doći za bolje razumijevanje Descartesovoga „Cogito, ergo sum“. A onda, i kritiku istoga. I, što bi na to rekao Krist filozof, npr.</p><p></p><p>@moderatorski puk</p><p></p><p>Ljudi, pokušavam što konciznije izreći što više toga u što manje prostora. Treba mi prostora, ali mislim da ga ne bacam. Kad čitam svoje postove unazad, sam ih ne razumijem. Unakazilo ih je ovo sljepljivanje. Za onoga koji prvi put čita, praktički je nemoguće da razumije, što želim reći.</p><p></p><p>To vam je zato što je površan prosječan forumaš, kao što smo i u svemu drugome postali površni. Nitko živ na ovom svijetu više ne postoji, koji bi bez razloga koji donose materijalnu korist, svoju fokusiranost mogao usmjeriti na tekst koji je duži od malo većega članka.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 539061, member: 47407"] Zavođenje je pojam kojega se mnogi još sjećaju, ali je, generalno gledano, u sve manjoj uporabi. Zavođenju svaka vrsta pristupa na svoj način, a kod ljudske vrste se to (dok nismo postali zombiji) uglavnom iskazivalo na način da bi zainteresirani mužjak pokazivao što ritualne, a što konkretne znakove pažnje prema ciljanoj ženki, dok bi mu ženka svojim reakcijama davala do znanja što joj godi a što ne, te koliko posljedično raste ili pada njezina zaiteresiranost prema dotičnome mužjaku. Kako su ljudi relativno pametniji od drugih postojećih stvorenja, onda su u taj ritual dodali još puno podrituala, ovisno o stupnju razvoja, te civilizacijskoj, socijalnoj, religijskoj ili trećoj pripadnosti. Za vrijeme trajanja tog rituala, vrlo često bi se desilo to, da se mužjak i ženka stignu čak i upoznati. Mogućnost takvog nesretnog spleta okolnosti smo današnjim načinom upoznavanja ipak uspjeli u dobroj mjeri suzbiti. ______________________ U vrijeme dok sam bio aktivan po tom pitanju, neki grubi tragovi tih rituala su bili još uvijek vidljivi. Da bih to bolje dočarao ću prijeći na malo manje znanstveni, a malo razumljiviji način izražavanja. Dakle, u moje vrijeme, za muškarca se očekivalo da bude u ofanzivi, dok je ženino mjesto bilo na golu. Ritual bi se sastojao u tome da bi on napadao, ona bi se branila, sve do momenta kad obrana ne bi popustila, pa on zabio gol. Tada bi muškarac trijumfirao, jer bi postigao ono, što je naumio. Tada bi uglavnom trijumfirala i žena, jer je navela muškarca da uradi točno ono što ona želi, i to na točno onakav način, kakav je htjela. A da pritom on ne razumije ništa od toga. E sad, tokom tog rituala, često se čuju zvučne riječi. Pomognu one, kod mekane ženske duše. Tako da je mušarac bio primoran na velike ljubavne izjave, kako bi što prije ostvario svoj cilj. Jednom kad ljudi završe u braku, više nema potrebe za ritualima. Ostaju On i Ona. I neka za priču bude, neka se još doista vole. Nek su u krevetu, prije spavanja. - Voliš li me još? Nije njemu više do ničega naročito. S godinama izblijedilo sve. Ni usta se čovjeku ne da otvarati. Uostalom, rekao joj je to sto puta dok ju je zavodio, a nije ju volio. Sad je voli, ali mu se ne govori. - Mhm. - Znala sam (tužno). - Šta je ??? - Ništa. Onda se okrenu od jedno od drugog i utonu svako u svoja razmišljanja. - Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Sad se pitam, voli li me uopće ovaj moj mamlaz. Zadnji put kad je rekao da me voli, bila sam 22 kg lakša. - Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Pitam se, gdje nestade sva energija. A i ona je opet naporna. Kao da joj već nisam rekao stotinu puta, da je volim. Dakle, dragi moji, iznimno je velika razlika u tome jeste li o drugome nešto mislili, od onoga jeste li to drugome učinili. To za sada nije velika pamet, to već ionako svi znaju. Međutim, naše djelovanje u odnosu na drugo ljudsko biće ima bar trostruki učinak (koliko ja zasad mogu prihvatiti). To je materijalni, duševni i duhovni učinak. Materijalni učinak je svima jasan, jer nije isto jesi li nekoga pomislio ubiti, ili si ga ubio. Za duševni učinak je dobar primjer ovaj zamišljeni dijalog između muža i žene (obojan predrasudama, ako vam ga je tako lakše provariti). On doista zorno pokazuje da za dušu osobe koja ti je u mislima, nije isto jesi li nešto lijepo pomislio o njemu, ili si to podijelio s njim. Muž bi razgalio ženinu dušu, da je rekao ono, što ionako misli. Samo se trebao potruditi. Duhovni učinak je nešto još treće i još dublje. Sam ga nisam dovoljno dobro pojmio, pa se ni ne usuđujem ulaziti dublje. Recimo da se razlika između duševne i duhovne reakcije žene dobro vidi u tome, što je duševna reakcija bila spontana i bez razmišljanja. Duša se razgalila sama od sebe i bez razmišljanja, onda kad je čula da je on još uvijek voli. Ona druga reakcija bi uključivala i ženino aktivno razmišljanje. Dakle, ovo bi bio uvod. Ako se nastavak ikad bude napisao, ja bih pokušao dublje ući u tu razliku, pa eventualno povezao sa nekom konkretnom filozofskom mišlju. Npr, meni se čini da ovaj gore uvod može dobro doći za bolje razumijevanje Descartesovoga „Cogito, ergo sum“. A onda, i kritiku istoga. I, što bi na to rekao Krist filozof, npr. @moderatorski puk Ljudi, pokušavam što konciznije izreći što više toga u što manje prostora. Treba mi prostora, ali mislim da ga ne bacam. Kad čitam svoje postove unazad, sam ih ne razumijem. Unakazilo ih je ovo sljepljivanje. Za onoga koji prvi put čita, praktički je nemoguće da razumije, što želim reći. To vam je zato što je površan prosječan forumaš, kao što smo i u svemu drugome postali površni. Nitko živ na ovom svijetu više ne postoji, koji bi bez razloga koji donose materijalnu korist, svoju fokusiranost mogao usmjeriti na tekst koji je duži od malo većega članka. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
Top
Bottom