Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 650413" data-attributes="member: 16675"><p>Prijatelju, da se razumijemo, sasvim sigurno razumijem smisao tog ljudskog o kojem pises i "smrtnosti"ljudskog- tjelesnog, ali sam svjestan i "oslobadjanja" svijesti, nakon napustanja tijela. </p><p>Kad kazem da vjerujem, mislim na nesto sto sam iskusio, nesto u sta sam uvjeren da jeste, a ne sto bi moglo biti. </p><p>Ljudi smo, bez obzira sta se u nama skrivalo. Fizioloski se ne razlikujemo mnogo od ostalih zivotinja, imamo udove da se krecemo, pluca da disemo, srca da krv pumpaju, usta da jedemo i supkove da seremo, ali nam je mana taj svjesni dio naseg bica - slobodna je oniliko, koliko smo spremni da je licno oslobodimo.</p><p>Bukvalno, zivot, kakav ce nam biti, nam se svodi na licni izbor. Vjerujem i da nam se smrt svodi na licni izbor. Ako vjerujem da je to kraj, onda ce mi zaista tako i biti, ako vjerujem da je prelazna faza u besmrtnom zivotu, bice mi prelazna faza, a u sta? - znacu kad taj dio dodje na red.</p><p></p><p>Uglavnom, sto se tice nase ljudske perspektive, definitivno si u pravu, kada kazes da smo smrtni, ali takav vid smrti ne predstavlja kraj zivota, vec kraj jednog covjeka, jedne osobe koja je bila i vise je nema.</p><p></p><p>A vrijeme, ono sto nam sluzi da nam olaksa komunikaciju, ono tece tokom bez izvora i bez usca i teci ce dokle god bude "vode koja klizi niz korito" i nestat ce ako se desi da voda presusi, da je nestane. Posto se slazem se sa mislju drevnih grckih filozofa, koji su spoznali da se materija ne moze stvoriti iz nicega, kao sto se ne moze unistiti da je nema, vjerujem da je slicno i sa zivotom.</p><p>Skloni smo da vjecnost cijepamo na fragmente i nazivamo ih vremenom; proslim, sadasnjim ili buducim, bez obzira na standard kojim se koristimo, a ono ipak ostaje vjecnost, nesputana, raskalasna i bez ikakvih ogranicenja, kojima je homosapiens, iz nekakve sebicnosti, pokusava obuzdati.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 650413, member: 16675"] Prijatelju, da se razumijemo, sasvim sigurno razumijem smisao tog ljudskog o kojem pises i "smrtnosti"ljudskog- tjelesnog, ali sam svjestan i "oslobadjanja" svijesti, nakon napustanja tijela. Kad kazem da vjerujem, mislim na nesto sto sam iskusio, nesto u sta sam uvjeren da jeste, a ne sto bi moglo biti. Ljudi smo, bez obzira sta se u nama skrivalo. Fizioloski se ne razlikujemo mnogo od ostalih zivotinja, imamo udove da se krecemo, pluca da disemo, srca da krv pumpaju, usta da jedemo i supkove da seremo, ali nam je mana taj svjesni dio naseg bica - slobodna je oniliko, koliko smo spremni da je licno oslobodimo. Bukvalno, zivot, kakav ce nam biti, nam se svodi na licni izbor. Vjerujem i da nam se smrt svodi na licni izbor. Ako vjerujem da je to kraj, onda ce mi zaista tako i biti, ako vjerujem da je prelazna faza u besmrtnom zivotu, bice mi prelazna faza, a u sta? - znacu kad taj dio dodje na red. Uglavnom, sto se tice nase ljudske perspektive, definitivno si u pravu, kada kazes da smo smrtni, ali takav vid smrti ne predstavlja kraj zivota, vec kraj jednog covjeka, jedne osobe koja je bila i vise je nema. A vrijeme, ono sto nam sluzi da nam olaksa komunikaciju, ono tece tokom bez izvora i bez usca i teci ce dokle god bude "vode koja klizi niz korito" i nestat ce ako se desi da voda presusi, da je nestane. Posto se slazem se sa mislju drevnih grckih filozofa, koji su spoznali da se materija ne moze stvoriti iz nicega, kao sto se ne moze unistiti da je nema, vjerujem da je slicno i sa zivotom. Skloni smo da vjecnost cijepamo na fragmente i nazivamo ih vremenom; proslim, sadasnjim ili buducim, bez obzira na standard kojim se koristimo, a ono ipak ostaje vjecnost, nesputana, raskalasna i bez ikakvih ogranicenja, kojima je homosapiens, iz nekakve sebicnosti, pokusava obuzdati. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
Top
Bottom