Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Fluor
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Kurblaj Kan" data-source="post: 49539" data-attributes="member: 1624"><p>Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da mnogo fluorida koji su dodavani vodi u SAD-u bivaju industrijski otpad, ''izribani'' sa dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pijuću vodu kao prevencija za nastanak karijesa.</p><p></p><p>U trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary kao voditelj istraživanja podmitio je Gerald Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da unatoč dokazima o štetnosti na zube u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. istraživač sa Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona misteriozni ''faktor'' u očuvanju zubi. Naredne 2 godine zajedno sa još jednim znanstvenikom objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva.Gotovo preko noći par potplaćenih glasovitih znanstvenika iz uglednog instituta i ogromni interes korporacija i stomatološke udruge(a samim time i vlade) preobratio je fluor iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku bisernih zubi na nasmijanim licima djece. </p><p></p><p>No do svega toga ne bi lako došlo da tadašnja društvena klima SAD-a nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije(kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide te sve druge koje koriste fluor bile su suočene sa velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena sa velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koji koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I tako je pod ovim okolnostima zaživjela velika prevara o fluoru čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova koji uništava zdravlje sviju u ime industrijske profiti i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiziranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego oni u nefluoridiziranim te se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike po zube između država sa i bez fluoridizirane vode.</p><p></p><p>Na žalost voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju zasićenje fluorom. Pored njih fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog freona u okolišu, iz industrijskih prehrambenih proizvoda i sokova te hrane i zemlje prskanih i trovanih pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj(PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te dugotrajnim zagrijavanjem posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik a u pitanju toga nije bio nedostatak informacija o njegovim utjecajima na zdravlje već to što istraživanja nisu podijeljena sa drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću.</p><p></p><p>Doduše, što je sa onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora a nisu bili na platnoj listi svih onih koji ga štite? Ti znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od strane Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva.</p><p></p><p>Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in(Enviromental Protection Agency) znanstvenik nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara Christophera Brysona The flouride deception detaljno i čitko prikazana je znanstvena prevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti te ogromnu zdravstvenu štetu tisuća radnika, kao i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji.</p><p></p><p>Kada je riječ o zubarima, pored interesa i zarade fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je u 1930. kada je stomatološki istraživač po imenu dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pijućoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridizaciju vode u Americi koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi naredna dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube a T.H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridizacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste.</p><p>Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istinu zvanu fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor(poput tadašnje 3 najveće Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana a naposljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njezina istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis naravno nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tokom 2. svjetskog rata gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride u ljude bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin. </p><p></p><p>Edward Groth III iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.''</p><p></p><p>Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo sa tom praksom sumnjajući u njezinu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvjećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi dakako ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode.</p><p></p><p>Fluoridi možda i pomažu zubima(bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima(uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti sa naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći kako se čak i koristi u tu svrhu svaka poredba je suvišna. Fluor uništava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Sve paste za zube koje možete pronaći u trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi te propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest taj da izbjegavate svaki umjetni(koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujete u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Kurblaj Kan, post: 49539, member: 1624"] Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da mnogo fluorida koji su dodavani vodi u SAD-u bivaju industrijski otpad, ''izribani'' sa dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pijuću vodu kao prevencija za nastanak karijesa. U trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary kao voditelj istraživanja podmitio je Gerald Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da unatoč dokazima o štetnosti na zube u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. istraživač sa Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona misteriozni ''faktor'' u očuvanju zubi. Naredne 2 godine zajedno sa još jednim znanstvenikom objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva.Gotovo preko noći par potplaćenih glasovitih znanstvenika iz uglednog instituta i ogromni interes korporacija i stomatološke udruge(a samim time i vlade) preobratio je fluor iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku bisernih zubi na nasmijanim licima djece. No do svega toga ne bi lako došlo da tadašnja društvena klima SAD-a nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije(kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide te sve druge koje koriste fluor bile su suočene sa velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena sa velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koji koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I tako je pod ovim okolnostima zaživjela velika prevara o fluoru čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova koji uništava zdravlje sviju u ime industrijske profiti i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiziranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego oni u nefluoridiziranim te se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike po zube između država sa i bez fluoridizirane vode. Na žalost voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju zasićenje fluorom. Pored njih fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog freona u okolišu, iz industrijskih prehrambenih proizvoda i sokova te hrane i zemlje prskanih i trovanih pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj(PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te dugotrajnim zagrijavanjem posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik a u pitanju toga nije bio nedostatak informacija o njegovim utjecajima na zdravlje već to što istraživanja nisu podijeljena sa drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću. Doduše, što je sa onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora a nisu bili na platnoj listi svih onih koji ga štite? Ti znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od strane Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in(Enviromental Protection Agency) znanstvenik nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara Christophera Brysona The flouride deception detaljno i čitko prikazana je znanstvena prevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti te ogromnu zdravstvenu štetu tisuća radnika, kao i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji. Kada je riječ o zubarima, pored interesa i zarade fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je u 1930. kada je stomatološki istraživač po imenu dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pijućoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridizaciju vode u Americi koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi naredna dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube a T.H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridizacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste. Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istinu zvanu fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor(poput tadašnje 3 najveće Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana a naposljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njezina istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis naravno nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tokom 2. svjetskog rata gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride u ljude bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin. Edward Groth III iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra napisao je: ''…ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.'' Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo sa tom praksom sumnjajući u njezinu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvjećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi dakako ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima(bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima(uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti sa naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći kako se čak i koristi u tu svrhu svaka poredba je suvišna. Fluor uništava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Sve paste za zube koje možete pronaći u trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi te propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest taj da izbjegavate svaki umjetni(koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujete u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Fluor
Top
Bottom