Na +30 nikome nije do stajanja uz štednjak, no to nije glavni razlog što kult sirovog voća i povrća i kod nas ima svoje zagovornike. Neki takvu prehranu proglašavaju najzdravijom na svijetu jer kuhanjem se, naime, gubi do 80% vitamina te hrpa minerala i enzima. No, drugi o njoj imaju potpuno drugačije mišljenje.
Na uskomešanoj sceni uskomešanih koncepata i pokreta odnedavno su se i kod nas pojavili zagovornici sirove hrane. I to ne oni koji se za nju zalažu samo tijekom ljetnih mjeseci kad i asfalt kipi, nego tijekom čitave godine.
Naši zapadni susjedi govore o čak 7 različitih skupina poklonika takve hrane, među kojima se posebno ističu poprilično brojni frutarijanci. Poznati kao ljubitelji sirovog voća, ovi zagovornici sirove hrane jedu samo ono što raste iznad zemlje. Posrijedi je vrlo rigorozan režim prehrane prema kojemu 70% dnevnih obroka čini svježe i sušeno voće, 25% sirovo povrće (pri čemu se izbjegava korjenasto i gomoljasto, zato jer raste u zemlji) i 5% orašasto voće. Nikakva druga hrana ne dolazi u obzir.
Frutarijanci, naime, smatraju da je čovjek na početku svoje povijesti jeo samo plodove te da mu je stoga takva prehrana i najprimjerenija. Životinjski proizvodi, uzgojene žitarice i kuhana hrana rezultat su civilizacijskog upletanja u prehranu te su, ne samo nepotrebni, nego i štetni - traže dugotrajno probavljanje i uz to truju organizam.
Kako god bilo, nepobitno je da takav režim prehrane u današnje vrijeme, kada nam je dostupno izobilje svakakve hrane, zahtjeva veliku volju i odricanje, pa se postavlja pitanje što uopće nagoni ljude na takvu prehranu.
Zdraviji i mršaviji
Na frutarijanstvo se izgleda odlučuju 2 skupine ljudi - zdravi, koji vole eksperimentirati s prehranom, te s druge strane teški i neizlječivi bolesnici koji u tome, najčešće na temelju brojnih svjedočenja o ozdravljenjima, traže još jedinu slamku spasa.
Sirovo voće i povrće obiluje enzimima, mineralima i vitaminima koji se kuhanjem i prženjem, odnosno termičkom obradom na temperaturi iznad 50 C uništavaju. Sirove namirnice naime sadrže čak 70-80% više minerala i vitamina od kuhane hrane, a tu su i fitonutrijenti koje također uništava visoka temperatura.
Sirovo voće i povrće bogato je vlaknima, antioksidansima i kalijem, a siromašno natrijem i zasićenim masnoćama, što mu je definitivni plus. Nedvojbeno je da sirovo voće i povrće smanjuje razinu kolesterola u krvi i pridonosi borbi protiv ateroskleroze. Uz to sirova hrana dokazano poboljšava probavu i daje osjećaj lakoće.
Zbog svega navedenog, frutarijanci tvrde da ova prehrana ozdravljuje organizam, za razliku od kuhane hrane koja je neizbalansirana, nezdrava i toksična pa uzrokuje starenje, gubitak vitalnosti i neraspoloženje.
Plus za tijelo i um
Brojna su svjedočanstva onih koje je frutarijanstvo oslobodilo kroničnog umora, artritisa, problema sa štitnjačom, prekomjerene težine i astme, a nemali je broj onih koji tvrde da ih je i znatno pomladilo. U svakom slučaju, ovaj prehrambeni režim vrlo brzo otapa nagomilane viškove sala. Iskustvo govori da se ljudi oporavljaju i od najtežih bolesti, ako izostave, ili barem smanje, namirnice koje najviše opterećuju organizam, poput bijelog brašna, šećera, masne i pržene hrane. Čini se kao da naše tijelo ima veliku sposobnost regeneracije ako mu samo "dopustimo" da malo predahne od loše prehrane i načina života. Frutarijanci, kojih je najviše u SAD-u. tvrde da, upravo sirovo voće i povrće omogućava takav oporavak.
Tomu u prilog idu o brpjna svjedočanstva onih koji su bili neizlječivo bolesni, koje je službena medicina otpisala i poslala kući da umru, a koji su, navodno, zahvaljujući prelasku na frutarijanstvo, uspjeli sačuvati život. Doduše, ovakva iskustva imaju i oni koji su bili na manje rigoroznim dijetama, poput makrobiotičke.
Među najpoznatijim i najutjecajnijim zagovornicima frutarijanstva ističu se Nijemac Arnold Ehret i Amerikanac Dough Graham.
Ehret, koji je živio početkom 20.stoljeća, bolovao je od kronične upale bubrega koju tadašnja medicina nije usijevala liječiti. Prešavši najprije na vegetarijanstvo, a kasnije i na frutarijanstvo ne samo da se uspio izliječiti, već je stekao i takvu snagu i izdržljivost da je mogao trčati maraton.
S druge strane, naš suvremenik kiropraktičar, sportaš i trener dr.Dough Graham više se bavi povoljnim utjecajem frutarijanstva na zdrave ljude.
Graham, koji je davao prehrambene savjete nekima od vrhunskih sportaša, primjerice Martini Navratilovoj, tvrdi da nema hranjivijih namirnica od voća i povrća te da je u njima sadržano sve što čovjeku treba-bez ikakve potrebe za dodatnim uzimanjem vitaminsko-mineralnih pripravaka. Štetne masti, kojih nema u voću i povrću, Graham okrivljuje za nastanak mnogih bolesti i gubitak vitalnosti.
Frutarijanska prehrana pak, po njemu, omogućuje vrhunske sportske rezultate, osjećaj lakoće i mentalnu ravnotežu.
Na uskomešanoj sceni uskomešanih koncepata i pokreta odnedavno su se i kod nas pojavili zagovornici sirove hrane. I to ne oni koji se za nju zalažu samo tijekom ljetnih mjeseci kad i asfalt kipi, nego tijekom čitave godine.
Naši zapadni susjedi govore o čak 7 različitih skupina poklonika takve hrane, među kojima se posebno ističu poprilično brojni frutarijanci. Poznati kao ljubitelji sirovog voća, ovi zagovornici sirove hrane jedu samo ono što raste iznad zemlje. Posrijedi je vrlo rigorozan režim prehrane prema kojemu 70% dnevnih obroka čini svježe i sušeno voće, 25% sirovo povrće (pri čemu se izbjegava korjenasto i gomoljasto, zato jer raste u zemlji) i 5% orašasto voće. Nikakva druga hrana ne dolazi u obzir.
Frutarijanci, naime, smatraju da je čovjek na početku svoje povijesti jeo samo plodove te da mu je stoga takva prehrana i najprimjerenija. Životinjski proizvodi, uzgojene žitarice i kuhana hrana rezultat su civilizacijskog upletanja u prehranu te su, ne samo nepotrebni, nego i štetni - traže dugotrajno probavljanje i uz to truju organizam.
Kako god bilo, nepobitno je da takav režim prehrane u današnje vrijeme, kada nam je dostupno izobilje svakakve hrane, zahtjeva veliku volju i odricanje, pa se postavlja pitanje što uopće nagoni ljude na takvu prehranu.
Zdraviji i mršaviji
Na frutarijanstvo se izgleda odlučuju 2 skupine ljudi - zdravi, koji vole eksperimentirati s prehranom, te s druge strane teški i neizlječivi bolesnici koji u tome, najčešće na temelju brojnih svjedočenja o ozdravljenjima, traže još jedinu slamku spasa.
Sirovo voće i povrće obiluje enzimima, mineralima i vitaminima koji se kuhanjem i prženjem, odnosno termičkom obradom na temperaturi iznad 50 C uništavaju. Sirove namirnice naime sadrže čak 70-80% više minerala i vitamina od kuhane hrane, a tu su i fitonutrijenti koje također uništava visoka temperatura.
Sirovo voće i povrće bogato je vlaknima, antioksidansima i kalijem, a siromašno natrijem i zasićenim masnoćama, što mu je definitivni plus. Nedvojbeno je da sirovo voće i povrće smanjuje razinu kolesterola u krvi i pridonosi borbi protiv ateroskleroze. Uz to sirova hrana dokazano poboljšava probavu i daje osjećaj lakoće.
Zbog svega navedenog, frutarijanci tvrde da ova prehrana ozdravljuje organizam, za razliku od kuhane hrane koja je neizbalansirana, nezdrava i toksična pa uzrokuje starenje, gubitak vitalnosti i neraspoloženje.
Plus za tijelo i um
Brojna su svjedočanstva onih koje je frutarijanstvo oslobodilo kroničnog umora, artritisa, problema sa štitnjačom, prekomjerene težine i astme, a nemali je broj onih koji tvrde da ih je i znatno pomladilo. U svakom slučaju, ovaj prehrambeni režim vrlo brzo otapa nagomilane viškove sala. Iskustvo govori da se ljudi oporavljaju i od najtežih bolesti, ako izostave, ili barem smanje, namirnice koje najviše opterećuju organizam, poput bijelog brašna, šećera, masne i pržene hrane. Čini se kao da naše tijelo ima veliku sposobnost regeneracije ako mu samo "dopustimo" da malo predahne od loše prehrane i načina života. Frutarijanci, kojih je najviše u SAD-u. tvrde da, upravo sirovo voće i povrće omogućava takav oporavak.
Tomu u prilog idu o brpjna svjedočanstva onih koji su bili neizlječivo bolesni, koje je službena medicina otpisala i poslala kući da umru, a koji su, navodno, zahvaljujući prelasku na frutarijanstvo, uspjeli sačuvati život. Doduše, ovakva iskustva imaju i oni koji su bili na manje rigoroznim dijetama, poput makrobiotičke.
Među najpoznatijim i najutjecajnijim zagovornicima frutarijanstva ističu se Nijemac Arnold Ehret i Amerikanac Dough Graham.
Ehret, koji je živio početkom 20.stoljeća, bolovao je od kronične upale bubrega koju tadašnja medicina nije usijevala liječiti. Prešavši najprije na vegetarijanstvo, a kasnije i na frutarijanstvo ne samo da se uspio izliječiti, već je stekao i takvu snagu i izdržljivost da je mogao trčati maraton.
S druge strane, naš suvremenik kiropraktičar, sportaš i trener dr.Dough Graham više se bavi povoljnim utjecajem frutarijanstva na zdrave ljude.
Graham, koji je davao prehrambene savjete nekima od vrhunskih sportaša, primjerice Martini Navratilovoj, tvrdi da nema hranjivijih namirnica od voća i povrća te da je u njima sadržano sve što čovjeku treba-bez ikakve potrebe za dodatnim uzimanjem vitaminsko-mineralnih pripravaka. Štetne masti, kojih nema u voću i povrću, Graham okrivljuje za nastanak mnogih bolesti i gubitak vitalnosti.
Frutarijanska prehrana pak, po njemu, omogućuje vrhunske sportske rezultate, osjećaj lakoće i mentalnu ravnotežu.