Zadnjih četiri godine radim na projektu da se ukine prohibicija nad konopljom. Zadnjih 4 mjeseca aktivno to sprovodim u djelo i sad, je gotovo. Čime da se dalje bavim? Imam par ideja ali one nisu važne za ovaj članak. Ono što je važno je jedna određena tuga i osjećaj gubitka smisla nakon obavljena posla.
To je i tema ovog članka, gubitak smisla.
Tokom ova četiri mjeseca kontaktirao sam s jako velikim brojem aktivista, ljudi koji godinama rade na istom cilju. prvo želio bi im se zahvaliti, svima njima koji su omogućili da se probije veo tajnovitosti oko ljekovitosti i važnosti konoplje. Da spomenem samo neke od njih (Ratko Martinović, Gordan Masnjak, Aleksa Pavletić, Minja Vuksan Dobran, Huanito Luksetić i legenda Roman Glas).
Svi oni su radili i odradili probijanje medijske blokade i omogućili da se stvore uvjeti da Živi čovjek Jadro može doći u poziciju napraviti dokument koji oslobađa konoplju. Hvala vam svima od srca.
Ovdje bi se posebno osvrnuo na par stvari koje su me mučile ovih zadnjih četiri mjeseca, a to su ljudi.
Ljudi koji su isto tako dugo (a mnogi i puno duže od mene) u ovom điru oslobođenja biljke i sad kad je sve odrađeno po službenoj proceduri, oni su nezadovoljni.
Način na koji je oslobođena biljka je isti prema svima, dakle nikom nije pogodovano, samo je ukinuta prohibicija.
I tu kreću problemi, da li je u pitanju ego ili neznanje ali to čega sam se naslušao i vidio napisano je out of this fucking mind.
Prvo poricanje, ne, to vam ne radi, kao da radiš protiv njegovih javno deklariranih interesa, kao da smo policija a ne ljudi kao i oni.
Drugo, sprdanje da sve ono što smo napravili ne vrijedi. Micanje tema s foruma bez analize urađenog.
Treće, suluda očekivanja. Mislim da bi svi najviše voljeli da zapališ joint direktno pred policajcem, malo ga pljusnuti i da onda policajac ti kaže BRAVO! samo ti dalje puši.
Četvrto, sluganski - robovski mentalitet. To boli najviše, taj moment kad skužiš da je jako veliki dio zajednice suštinski neslobodan i da čekaju odobrenje od ljudi koji su im slobodu uzeli. Ti isti mentalni robovi najjače napadaju, nemaju pojma o pravu, ne kuže zakone, samo su glupasti i napušeni, neinformirani a tjerali bi neku pravicu., kad im dođe sloboda, ne znaju što bi s njom.
Doslovno kao da smo neprijatelji. Taj ego želi priznanje i da se sva bol koja mu je nanesena tijekom svih ovih godina žudi da se te energije izravnaju. I nema veze da li je slobodna ili ne, biljka tu je samo kao medij borbe protiv sistema, nije ona cilj (ili da spašava ljudske živote), ona je samo povod.
Stoga, hvala svima na pomoći. Volio bi da sherate dokument i da prihvatite u sebi da je biljka slobodna, pa većina vas to godinama slobodno koristi (s ponekim problemom) a sad kad je doista slobodna vi radite probleme umjesto da obavijestite svoje bližnje i stanete zajedno u istu liniju i da živite to.
Učite, znajte i budite.
Lp,
Vjeran
To je i tema ovog članka, gubitak smisla.
Tokom ova četiri mjeseca kontaktirao sam s jako velikim brojem aktivista, ljudi koji godinama rade na istom cilju. prvo želio bi im se zahvaliti, svima njima koji su omogućili da se probije veo tajnovitosti oko ljekovitosti i važnosti konoplje. Da spomenem samo neke od njih (Ratko Martinović, Gordan Masnjak, Aleksa Pavletić, Minja Vuksan Dobran, Huanito Luksetić i legenda Roman Glas).
Svi oni su radili i odradili probijanje medijske blokade i omogućili da se stvore uvjeti da Živi čovjek Jadro može doći u poziciju napraviti dokument koji oslobađa konoplju. Hvala vam svima od srca.
Ovdje bi se posebno osvrnuo na par stvari koje su me mučile ovih zadnjih četiri mjeseca, a to su ljudi.
Ljudi koji su isto tako dugo (a mnogi i puno duže od mene) u ovom điru oslobođenja biljke i sad kad je sve odrađeno po službenoj proceduri, oni su nezadovoljni.
Način na koji je oslobođena biljka je isti prema svima, dakle nikom nije pogodovano, samo je ukinuta prohibicija.
I tu kreću problemi, da li je u pitanju ego ili neznanje ali to čega sam se naslušao i vidio napisano je out of this fucking mind.
Prvo poricanje, ne, to vam ne radi, kao da radiš protiv njegovih javno deklariranih interesa, kao da smo policija a ne ljudi kao i oni.
Drugo, sprdanje da sve ono što smo napravili ne vrijedi. Micanje tema s foruma bez analize urađenog.
Treće, suluda očekivanja. Mislim da bi svi najviše voljeli da zapališ joint direktno pred policajcem, malo ga pljusnuti i da onda policajac ti kaže BRAVO! samo ti dalje puši.
Četvrto, sluganski - robovski mentalitet. To boli najviše, taj moment kad skužiš da je jako veliki dio zajednice suštinski neslobodan i da čekaju odobrenje od ljudi koji su im slobodu uzeli. Ti isti mentalni robovi najjače napadaju, nemaju pojma o pravu, ne kuže zakone, samo su glupasti i napušeni, neinformirani a tjerali bi neku pravicu., kad im dođe sloboda, ne znaju što bi s njom.
Doslovno kao da smo neprijatelji. Taj ego želi priznanje i da se sva bol koja mu je nanesena tijekom svih ovih godina žudi da se te energije izravnaju. I nema veze da li je slobodna ili ne, biljka tu je samo kao medij borbe protiv sistema, nije ona cilj (ili da spašava ljudske živote), ona je samo povod.
Stoga, hvala svima na pomoći. Volio bi da sherate dokument i da prihvatite u sebi da je biljka slobodna, pa većina vas to godinama slobodno koristi (s ponekim problemom) a sad kad je doista slobodna vi radite probleme umjesto da obavijestite svoje bližnje i stanete zajedno u istu liniju i da živite to.
Učite, znajte i budite.
Lp,
Vjeran