Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Haiku
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="doors_of_perception" data-source="post: 33361" data-attributes="member: 542"><p>Lijepo, nema šta...svidjelo mi se... samospoznajne stvari uvijek me dirnu u srce, šta ćeš kad sam osjećajac i romantik<img src="/styles/default/xenforo/smilies/whitehair.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":))" title="Big Grin :))" data-shortname=":))" /></p><p></p><p>Ovaj zadnji dio.. kazat ću nešto na to...</p><p></p><p>Koračanje putem, tj. postojanje Bića i pripadanje samom Postojanju Svega nema svoj početak i kraj jer su to koncepti prolaznosti linearnog doživljavanja vremena registriranih u našem umu u odnosu na druge stvari i njihovu proživljenost. Ali s druge strane, ako ćemo kraj koristit u jednom drugom značenju u kojem si ga ti koristio, a to je dolazak do kraja putovanja i cilja, on ne samo da ti ne treba, već kad bi bilo koje biće postiglo kraj i cilj svoga postojanja i življenja umrlo bi na samom licu mjesta! Prešao bi na jednu polutku dualnosti, doživio čisti apsolutizam a time više ne bi bilo esencijalne energije koja bi ti podarivala sam život. I koliko god da nas muči što ne možemo doć do dna stvari, toliko moramo i biti sretni zbog toga jer to je perpetum mobile bića. U jednu ruku prokletstvo, u drugu blagostanje i najveći dar koji nam je pružem. I u još jednom primjeru, dualnost naravi Postojanja.</p><p></p><p>Smisao tog puta jest put. Smisao smisla jest smisao. Ljudi neprekidno tragaju za smislom stvari, zamišljajući njegovo rješenje u razlogu, motivu, imenu, radnji...Ali ne vide kako smisao ičega što postoji ne leži u nekom njegovom očitovanju, već u njemu samome. Smisao putovanja jest sam put jer bez njega tvoj život ne bi imao smisao. Mnogi provedu cijeli svoj život tragajući za smislom sebe, ne shvaćajući da smisao sebe jest Ja te da solucija nije ta tko Ja Jesam, već kako ostvariti Sebe sama i uživati u nektaru tog blaženstva. Ostalo je puko definiranje, motivizacija i metafizičko rasčitavanje koje zasigurno nikada neće dovest do življenja u samome smislu Sebe. Postojanje brate...</p><p></p><p>I još da kažem, da pronađeš smisao sebe u obliku definicije ili pak u obliku krajnjeg "razumijevanja" Svega (ili Sebe, postpuno je isto) svoga življenja, došlo bi do ukidanja svrhe i do pitanja, i tvoj život bi bio ugašen ISTOG TRENUTKA REALIZACIJE POIMANJA! Drugo je pak ako tražiš, nekrajni smisao, ali to ti već kažem da un leži u samom sebi, a ne izvan Sebe. Bilo bi to suludo...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="doors_of_perception, post: 33361, member: 542"] Lijepo, nema šta...svidjelo mi se... samospoznajne stvari uvijek me dirnu u srce, šta ćeš kad sam osjećajac i romantik:)) Ovaj zadnji dio.. kazat ću nešto na to... Koračanje putem, tj. postojanje Bića i pripadanje samom Postojanju Svega nema svoj početak i kraj jer su to koncepti prolaznosti linearnog doživljavanja vremena registriranih u našem umu u odnosu na druge stvari i njihovu proživljenost. Ali s druge strane, ako ćemo kraj koristit u jednom drugom značenju u kojem si ga ti koristio, a to je dolazak do kraja putovanja i cilja, on ne samo da ti ne treba, već kad bi bilo koje biće postiglo kraj i cilj svoga postojanja i življenja umrlo bi na samom licu mjesta! Prešao bi na jednu polutku dualnosti, doživio čisti apsolutizam a time više ne bi bilo esencijalne energije koja bi ti podarivala sam život. I koliko god da nas muči što ne možemo doć do dna stvari, toliko moramo i biti sretni zbog toga jer to je perpetum mobile bića. U jednu ruku prokletstvo, u drugu blagostanje i najveći dar koji nam je pružem. I u još jednom primjeru, dualnost naravi Postojanja. Smisao tog puta jest put. Smisao smisla jest smisao. Ljudi neprekidno tragaju za smislom stvari, zamišljajući njegovo rješenje u razlogu, motivu, imenu, radnji...Ali ne vide kako smisao ičega što postoji ne leži u nekom njegovom očitovanju, već u njemu samome. Smisao putovanja jest sam put jer bez njega tvoj život ne bi imao smisao. Mnogi provedu cijeli svoj život tragajući za smislom sebe, ne shvaćajući da smisao sebe jest Ja te da solucija nije ta tko Ja Jesam, već kako ostvariti Sebe sama i uživati u nektaru tog blaženstva. Ostalo je puko definiranje, motivizacija i metafizičko rasčitavanje koje zasigurno nikada neće dovest do življenja u samome smislu Sebe. Postojanje brate... I još da kažem, da pronađeš smisao sebe u obliku definicije ili pak u obliku krajnjeg "razumijevanja" Svega (ili Sebe, postpuno je isto) svoga življenja, došlo bi do ukidanja svrhe i do pitanja, i tvoj život bi bio ugašen ISTOG TRENUTKA REALIZACIJE POIMANJA! Drugo je pak ako tražiš, nekrajni smisao, ali to ti već kažem da un leži u samom sebi, a ne izvan Sebe. Bilo bi to suludo... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Haiku
Top
Bottom