E pa vidite, o tome je rec. To polako pocinje da me plasi. Niko koga znam se nije odlucio da ide samo sa uljem, a mi jesmo. I nadala sam se da ce nam to biti nagradjeno, taj rizik i hrabrost,ali od toga izgleda nista. Sto se tice ulja i koriscenja. Koristi od 31.januara, do sada je istrosila 4 sprica. Spava mozda sat-dva dnevno, ali i to retko kad. Cesce je ceo dan na nogama. Ekcem je i dalje prisutan, ali i ne mora da znaci da je to ekcem, jer je jedan od simptoma Hockinovog limfoma osip na kozi i svrab. U principu, jos je i gora solucija ako nije ekcem, jer to znaci da se bolest siri. Zlezde na vratu su mnogo porasle od poslednjeg skenera pocetkom januara. Bilo ih je 2, sada ih je 4, a pojavile su se i na desnoj strani vrata. Apetit sestra nema, nije se nijednog trenutka pojacao od kad je pocela sa uljem kao sto sam cula da se mnogima dogadjalo. Pridrzava se svih uputstava i saveta, odavno je vegan, a trudi se da sto vise jede sirovo. Pije cedjeni sok,doduse jedan dnevno, sto je za moj pojam malo, ali bitke sa njom nema oko toga. Koristi kostice kajsija, i to nedovoljno, med i djumbir, psenicnu travu, koprivu i med. Smrsala je, sad je na nekih tipa 35 kilograma, a imala je mozda 43 najvise, nikad u zivotu vise, takve je gradje. Mozda jedina promena koju vidimo je ta da joj je oziljak od biopsije zarastao brze i bolje nego raniji oziljci. Verovatno sam nesto i ispustila, ako imate nesto, pitajte.
Iz svega navedenog vidi se da je moja sestra jedna osoba koja se prepusta slucaju. Ako je ja nateram i namolim uradice bilo sta, a posto ja to nisam u mogucnosti da radim jer nisam stalno sa njom (studiram u drugom gradu) onda nista. Ona se uzda u ulje i smatra da je tu kraj. Mnogo je propatila u poslednje tri godine i jako joj tesko pada da uzima sve sto treba i mora, da se raspituje, da prica o bolesti sa drugima i slicno. Dakle, ne iskljucujem mogucnost da je ulje "odlucilo" da ne pomogne zbog njenog negativnog stava prema zivotu, ljudima i izlecenju. Ali, nadam se da nije tako.
Iskreno, ne znam sta da mislim o ljudima i ulju koje koristimo. Prijatni su, zivkaju, raspitiju se za njeno stanje, dostupni su stalno za razgovor. Volela bih da probamo jos neko ulje, ali ne znam ni kako da dodjem do kontakta niti kako da ubedim roditelje da ulje nije prevara. Uplaseni su, nervozni i sve vise naginju ka hemoterapiji.