Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 67957" data-attributes="member: 1077"><p><img src="http://img355.imageshack.us/img355/4117/esotericcrossbygenistv5.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p></p><p>dr. Ian Stevenson profesor je psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Virginiji. Stevenson ne koristi hipnozu nego intervjuira malu djecu koja su se spontano prisjetila, kako se čini, svojih prijašnjih života. Preko trideset godina bavio se ovim istraživanjima, te je prikupio i analizirao na tisuće slučajeva iz cijelog svijeta.</p><p></p><p>Prema Stevensonu, kod djece se spontano prisjećanje na prošle živote događa relativno često, čak toliko često da su brojni slučajevi koji su se činili vrijednima razmatranja daleko nadilazili mogućnosti njegovog tima da ih istraže. Djeca o svom «drugom životu» u pravilu počinju govoriti u dobi između dvije i četiri godine, te se često prisjećaju brojnih pojedinosti, uključujući svoja imena, imena članova obitelji, gdje su živjeli, kako im je kuća izgledala, koje im je bilo zanimanje, kako su umrli, pa čak i opskurne informacije kao, na primjer, gdje su sakrili novac prije nego što su umrli i ponekad, u slučajevima ubojstva, tko ih je ubio.</p><p></p><p>Doista, njihova su sjećanja često bila toliko podrobna da je Stevenson mogao otkriti identitet njihove prijašnje ličnosti i potvrditi praktički sve što su rekli. Štoviše, vodio je djecu u područja gdje je njihova prošla inkarnacija živjela, i tamo ih promatrao kako se bez poteškoća snalaze u nepoznatim im susjedstvima i točno prepoznaju svoje bivše kuće, imovinu, kao i rođake i prijatelje iz prošlog života.</p><p></p><p>Poput Whitlona, i Stevenson je prikupio ogromnu količinu podataka koji ukazuju na reinkarnaciju, i do sada je o svojim otkrićima objavio šest knjiga. I on je, opet kao i Whitton, pronašao dokaze da nesvjesno ima daleko veću ulogu u našem ustrojstvu i sudbini nego što smo do sada vjerovali.</p><p></p><p>Potvrdio je Whittonovo otkriće da se često ponovno rađamo s pojedincima koje smo poznavali u prijašnjim životima, te da je upravljačka sila koja stoji iza naših odluka često osjećaj krivnje ili zahvalnosti. Slaže se da je arbitar naše sudbine osobna odgovornost, a ne slučaj. Otkrio je da premda materijalni uvjeti u kojima osoba živi mogu bitno varirati od života do života, njezina etičnost, interesi, sklonosti i stavovi ostaju isti. Pojedinci koji su u prošlom životu bili kriminalci imaju tendenciju ponovno se okrenuli kriminalnom ponašanju; ljudi koji su bili velikodušni i ljubazni nastavljaju biti velikodušni i ljubazni, i tako dalje. Stevenson na temelju toga zaključuje da u životu nisu bitne izvanjske stvari, nego one unutarnje - čini se da su radosti, tuge i «unutrašnji rast» osobe najvažniji.</p><p></p><p>I najznačajnije od svega, nije pronašao nikakve čvrste dokaze takozvane 'osvetničke karme', ni bilo kakav pokazatelj da smo kozmički kažnjeni za svoje grijehe. "Dakle - ukoliko sudimo na temelju podataka iz tih primjera - ne postoji neki vanjski sudac o našem ponašanju, ni biće koje nas u skladu s našim zaslugama prebacuje iz života u život. Ako je ovaj svijet (kako se Keats izrazio) 'dolina stvaranja duša', tada smo mi</p><p>sami stvaraoci vlastitih duša.", ističe Stevenson.</p><p></p><p>Stevenson je razotkrio i jedan fenomen koji se nije pojavio u Whittonovoj studiji - otkriće koje pruža još dramatičnije dokaze o moći nesvjesnog uma da utječe na naše životne okolnosti i oblikuje ih. Otkrio je da prijašnja inkarnacija osobe može imati očigledan učinak na oblik i građu njezinog sadašnjeg fizičkog tijela. Otkrio je, na primjer, da su sva burmanska djeca koja su se sjećala prijašnjih života u kojima su bila piloti britanskog ili američkog ratnog zrakoplovstva tijekom Drugog svjetskog rata, i koji su bili srušeni nad Burmom imala svjetliju kosu i put od svojih vršnjaka.</p><p></p><p>Osim toga, naišao je na primjere u kojima su se iz jednog života u drugi prenosile istaknute crte lica, deformiteti stopala i druge karakteristike. Najbrojnije među njima bile su fizičke ozljede što su se prenosile kao ožiljci ili madeži. U jednom primjeru dječak koji se prisjetio da je u prijašnjem životu bio ubijen na način da mu je prerezan vrat i dalje je na vratu imao duguljasti crvenkasti znak nalik ožiljku. U drugom je primjeru dječak koji se prisjetio da je u prošloj inkarnaciji počinio samoubojstvo upucavši se u glavu još i sada imao dva madeža slična ožiljcima koji su se savršeno poklapali s putanjom metka, jedan je bio na ulaznom, a drugi na mjestu na kojem je metak bio izašao. U još jednom primjeru dječak je točno na mjestu na kojem je njegova prijašnja ličnost bila operirana imao madež koji je sličio ožiljku od kirurškog reza, te niz crvenih madeža što su sličili ranama od šivanja.</p><p></p><p>Stevenson je prikupio na stotine takvih primjera, te trenutno priprema četverosveščanu studiju o tom fenomenu. U nekim je slučajevima čak uspio dobiti bolničke i/ili obdukcijske izvještaje preminulog i pokazao da takve ozljede ne samo da su se dogodile, nego i da su bile na točno istom mjestu sadašnjeg madeža ili deformiteta. Smatra da takvi znakovi ne samo da predstavljaju jedan od najsnažnijih dokaza u korist reinkarnacije, nego također sugeriraju da postoji neka vrsta posredničkog, nefizičkog tijela koje djeluje kao nositelj tih svojstava od jednog života do drugog. O tome kaže: "Čini mi se da je trag rana na prijašnjoj ličnosti morao između života biti prenesen na nekoj vrsti proširenog tijela, koje, sa svoje strane, djeluje kao šablona za proizvodnju madeža i deformiteta na novom fizičkom tijelu koji odgovaraju ranama na tijelu prijašnje ličnosti."</p><p></p><p>Stevensonovo teoretsko "šablonsko tijelo" zvuči kao Tillerova tvrdnja da je ljudsko energetsko tijelo holografska šablona koja upravlja graom fizičkog tijela i oblikuje je. Drugim riječima, to je jedna vrsta trodimenzionalnog nacrta prema kojem se oblikuje fizičko tijelo. Slično tome, njegova otkrića povezana s madežima daju dodatnu potvrdu pretpostavci da smo u biti samo slike, holografski konstrukti stvoreni mišlju.</p><p></p><p>Stevenson je također naglasio da premda njegova istraživanja sugeriraju da smo stvaratelji svojih života i, do određene mjere, vlastitih tijela, naše sudjelovanje u tom procesu toliko je pasivno da je gotovo mehaničko. Čini se da su u te odluke uključeni duboki slojevi psihe, slojevi koji su mnogo više u dodiru s implicitnim. Ili, kako je Stevenson to sročio: "Tim procesima moraju upravljati razine mentalne aktivnosti daleko dublje od onih koje reguliraju probavu večere u našem želucu i naše disanje."</p><p></p><p>Ma koliko mnogi Stevensenovi zaključci bili neortodoksni, njegov ugled vrlo pažljivog i temeljitog istraživača osigurao mu je poštovanje u nekim krugovima za koje je to bilo malo vjerojatno očekivati. Njegova otkrića objavljena su u cijenjenim znanstvenim časopisima kao što su American Journal of Psychiatry (Američki časopis za psihijatriju), Journal of Nervous and Mental Disease (Časopis za živčane i mentalne bolesti), International Journal of Comparative Sociology (Međunarodni časopis za komparativnu sociologiju). U recenziji jednog od njegovih radova u prestižnom Journal of the American Medical Association (Časopis Američkog medicinskog udruženja) rečeno je da je "minuciozno i neemotivno prikupio detaljiziran niz slučajeva u kojima je podatke o reinkarnaciji teško objasniti na bilo koji drugi način.... Postavio je rekord u golemoj količini podataka koji se ne mogu ignorirati."</p><p></p><p>Izvor iz knjige:</p><p><a href="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf" target="_blank">Michael Talbot - Holografski Svemir</a></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 67957, member: 1077"] [IMG]http://img355.imageshack.us/img355/4117/esotericcrossbygenistv5.jpg[/IMG] dr. Ian Stevenson profesor je psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Virginiji. Stevenson ne koristi hipnozu nego intervjuira malu djecu koja su se spontano prisjetila, kako se čini, svojih prijašnjih života. Preko trideset godina bavio se ovim istraživanjima, te je prikupio i analizirao na tisuće slučajeva iz cijelog svijeta. Prema Stevensonu, kod djece se spontano prisjećanje na prošle živote događa relativno često, čak toliko često da su brojni slučajevi koji su se činili vrijednima razmatranja daleko nadilazili mogućnosti njegovog tima da ih istraže. Djeca o svom «drugom životu» u pravilu počinju govoriti u dobi između dvije i četiri godine, te se često prisjećaju brojnih pojedinosti, uključujući svoja imena, imena članova obitelji, gdje su živjeli, kako im je kuća izgledala, koje im je bilo zanimanje, kako su umrli, pa čak i opskurne informacije kao, na primjer, gdje su sakrili novac prije nego što su umrli i ponekad, u slučajevima ubojstva, tko ih je ubio. Doista, njihova su sjećanja često bila toliko podrobna da je Stevenson mogao otkriti identitet njihove prijašnje ličnosti i potvrditi praktički sve što su rekli. Štoviše, vodio je djecu u područja gdje je njihova prošla inkarnacija živjela, i tamo ih promatrao kako se bez poteškoća snalaze u nepoznatim im susjedstvima i točno prepoznaju svoje bivše kuće, imovinu, kao i rođake i prijatelje iz prošlog života. Poput Whitlona, i Stevenson je prikupio ogromnu količinu podataka koji ukazuju na reinkarnaciju, i do sada je o svojim otkrićima objavio šest knjiga. I on je, opet kao i Whitton, pronašao dokaze da nesvjesno ima daleko veću ulogu u našem ustrojstvu i sudbini nego što smo do sada vjerovali. Potvrdio je Whittonovo otkriće da se često ponovno rađamo s pojedincima koje smo poznavali u prijašnjim životima, te da je upravljačka sila koja stoji iza naših odluka često osjećaj krivnje ili zahvalnosti. Slaže se da je arbitar naše sudbine osobna odgovornost, a ne slučaj. Otkrio je da premda materijalni uvjeti u kojima osoba živi mogu bitno varirati od života do života, njezina etičnost, interesi, sklonosti i stavovi ostaju isti. Pojedinci koji su u prošlom životu bili kriminalci imaju tendenciju ponovno se okrenuli kriminalnom ponašanju; ljudi koji su bili velikodušni i ljubazni nastavljaju biti velikodušni i ljubazni, i tako dalje. Stevenson na temelju toga zaključuje da u životu nisu bitne izvanjske stvari, nego one unutarnje - čini se da su radosti, tuge i «unutrašnji rast» osobe najvažniji. I najznačajnije od svega, nije pronašao nikakve čvrste dokaze takozvane 'osvetničke karme', ni bilo kakav pokazatelj da smo kozmički kažnjeni za svoje grijehe. "Dakle - ukoliko sudimo na temelju podataka iz tih primjera - ne postoji neki vanjski sudac o našem ponašanju, ni biće koje nas u skladu s našim zaslugama prebacuje iz života u život. Ako je ovaj svijet (kako se Keats izrazio) 'dolina stvaranja duša', tada smo mi sami stvaraoci vlastitih duša.", ističe Stevenson. Stevenson je razotkrio i jedan fenomen koji se nije pojavio u Whittonovoj studiji - otkriće koje pruža još dramatičnije dokaze o moći nesvjesnog uma da utječe na naše životne okolnosti i oblikuje ih. Otkrio je da prijašnja inkarnacija osobe može imati očigledan učinak na oblik i građu njezinog sadašnjeg fizičkog tijela. Otkrio je, na primjer, da su sva burmanska djeca koja su se sjećala prijašnjih života u kojima su bila piloti britanskog ili američkog ratnog zrakoplovstva tijekom Drugog svjetskog rata, i koji su bili srušeni nad Burmom imala svjetliju kosu i put od svojih vršnjaka. Osim toga, naišao je na primjere u kojima su se iz jednog života u drugi prenosile istaknute crte lica, deformiteti stopala i druge karakteristike. Najbrojnije među njima bile su fizičke ozljede što su se prenosile kao ožiljci ili madeži. U jednom primjeru dječak koji se prisjetio da je u prijašnjem životu bio ubijen na način da mu je prerezan vrat i dalje je na vratu imao duguljasti crvenkasti znak nalik ožiljku. U drugom je primjeru dječak koji se prisjetio da je u prošloj inkarnaciji počinio samoubojstvo upucavši se u glavu još i sada imao dva madeža slična ožiljcima koji su se savršeno poklapali s putanjom metka, jedan je bio na ulaznom, a drugi na mjestu na kojem je metak bio izašao. U još jednom primjeru dječak je točno na mjestu na kojem je njegova prijašnja ličnost bila operirana imao madež koji je sličio ožiljku od kirurškog reza, te niz crvenih madeža što su sličili ranama od šivanja. Stevenson je prikupio na stotine takvih primjera, te trenutno priprema četverosveščanu studiju o tom fenomenu. U nekim je slučajevima čak uspio dobiti bolničke i/ili obdukcijske izvještaje preminulog i pokazao da takve ozljede ne samo da su se dogodile, nego i da su bile na točno istom mjestu sadašnjeg madeža ili deformiteta. Smatra da takvi znakovi ne samo da predstavljaju jedan od najsnažnijih dokaza u korist reinkarnacije, nego također sugeriraju da postoji neka vrsta posredničkog, nefizičkog tijela koje djeluje kao nositelj tih svojstava od jednog života do drugog. O tome kaže: "Čini mi se da je trag rana na prijašnjoj ličnosti morao između života biti prenesen na nekoj vrsti proširenog tijela, koje, sa svoje strane, djeluje kao šablona za proizvodnju madeža i deformiteta na novom fizičkom tijelu koji odgovaraju ranama na tijelu prijašnje ličnosti." Stevensonovo teoretsko "šablonsko tijelo" zvuči kao Tillerova tvrdnja da je ljudsko energetsko tijelo holografska šablona koja upravlja graom fizičkog tijela i oblikuje je. Drugim riječima, to je jedna vrsta trodimenzionalnog nacrta prema kojem se oblikuje fizičko tijelo. Slično tome, njegova otkrića povezana s madežima daju dodatnu potvrdu pretpostavci da smo u biti samo slike, holografski konstrukti stvoreni mišlju. Stevenson je također naglasio da premda njegova istraživanja sugeriraju da smo stvaratelji svojih života i, do određene mjere, vlastitih tijela, naše sudjelovanje u tom procesu toliko je pasivno da je gotovo mehaničko. Čini se da su u te odluke uključeni duboki slojevi psihe, slojevi koji su mnogo više u dodiru s implicitnim. Ili, kako je Stevenson to sročio: "Tim procesima moraju upravljati razine mentalne aktivnosti daleko dublje od onih koje reguliraju probavu večere u našem želucu i naše disanje." Ma koliko mnogi Stevensenovi zaključci bili neortodoksni, njegov ugled vrlo pažljivog i temeljitog istraživača osigurao mu je poštovanje u nekim krugovima za koje je to bilo malo vjerojatno očekivati. Njegova otkrića objavljena su u cijenjenim znanstvenim časopisima kao što su American Journal of Psychiatry (Američki časopis za psihijatriju), Journal of Nervous and Mental Disease (Časopis za živčane i mentalne bolesti), International Journal of Comparative Sociology (Međunarodni časopis za komparativnu sociologiju). U recenziji jednog od njegovih radova u prestižnom Journal of the American Medical Association (Časopis Američkog medicinskog udruženja) rečeno je da je "minuciozno i neemotivno prikupio detaljiziran niz slučajeva u kojima je podatke o reinkarnaciji teško objasniti na bilo koji drugi način.... Postavio je rekord u golemoj količini podataka koji se ne mogu ignorirati." Izvor iz knjige: [URL="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf"]Michael Talbot - Holografski Svemir[/URL] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
Top
Bottom