Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Beyond" data-source="post: 67968" data-attributes="member: 1077"><p><img src="http://img521.imageshack.us/img521/3657/microsoftsurfacetouchcl9.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p></p><p><img src="http://img523.imageshack.us/img523/27/02060315330108oscsdm9.jpg" alt="" class="fr-fic fr-dii fr-draggable " style="" /></p><p></p><p>Kada se čovjek zagledao u prostor, soba u kojoj se nalazio izblijedjela je i postala prozirna, a na njenom mjestu materijalizirao se prizor iz daleke prošlosti. Odjednom se našao u dvorištu palače, a pred njim je stajala vrlo lijepa mlada žena maslinaste kože. Vidio je zlatni nakit oko njezina vrata, na rukama i oko gležnjeva, njezinu bijelu, napola prozirnu opravu, i njezinu crnu, u pletenice spletenu kosu, kraljevski skupljenu ispod visoke četvrtaste tijare. Kada ju je pogledao, podaci o njezinom životu preplavili su njegov um. Znao je da je Egipćanka, kći princa, ali ne faraona. Bila je udana. Njezin suprug bio je vitke građe, a kosa mu je bila spletena u mnoštvo malih pletenica koje su mu padale s obje strane lica.</p><p></p><p>Čovjek je također mogao prizor premotati unaprijed, jureći kroz događaje iz ženina života kao da nisu ništa više od filma. Vidio je da je umrla pri porodu. Promatrao je opsežne i zamršene postupke u procesu njezinog balzamiranja, njezin pogreb i rituale koji su pratili polaganje njezinog tijela u sarkofag, a kada je došao do kraja, slike su izblijedjele i soba je postala ponovno vidljiva. Ime ovog čovjeka je Stefan Ossowiecki; bio je Poljak rođen u Rusiji i jedan od najnadarenijih vidovnjaka dvadesetog stoljeća. Datum je bio 14. veljače 1935., a njegova vizija prošlosti bila je evocirana u trenutku kada je primio u ruke komad petrificiranog ljudskog stopala.</p><p></p><p>Ossowiecki se pokazao do te mjere vješt u psihometriji različitih artefakata da je s vremenom privukao pozornost Stanislawa Poniatowskog, profesora na Varšavskom sveučilištu i tadašnjeg najeminentnijeg etnologa u Poljskoj. Poniatowski je podvrgao Ossowieckog nizu pokusa s kremenom i drugim kamenim alatima, pronađenima na arheološkim lokacijama diljem svijeta. Veći dio tih predmeta od kamena bio je gotovo posve bez oblika, tako da je samo izvježbano oko moglo prepoznati da su oblikovani ljudskim rukama. Osim toga, stručnjaci su ih prije toga dobro istražili tako da je Poniatowski znao njihovu starost kao i povijesni izvor, no te je podatke brižno skrivao od Ossowieckog.</p><p></p><p>Međutim, to nije bilo važno. Ossowiecki bi svaki puta točno prepoznao predmete i naveo njihovu starost, kulturu u kojoj su nastali i zemljopisne lokacije na kojima su pronađeni. U nekoliko slučajeva nalazišta koja je Ossowiecki naveo nisu se podudarala s podacima koje je Poniatowski imao zapisane u svojim zabilješkama, međutim Poniatowski bi uvijek otkrio da su njegove zabilješke bile pogrešne, a ne podaci koje je naveo Ossowiecki.</p><p></p><p>Postupak Ossowieckog uvijek je bio isti. Uzeo bi predmet u svoje ruke i koncentrirao se sve dok prostorija u kojoj je bio, pa i njegovo vlastito tijelo, nisu postali poput sjenki, gotovo nepostojeći. Nakon što bi došlo do tog prijelaza, našao bi se kako gleda u trodimenzionalni film prošlosti. Mogao je otići kud god zaželi i vidjeti sve što izabere. Dok je gledao u prošlost, Ossowiecki je čak micao očima amo-tamo, kao da su stvari koje je opisivao bile stvarno fizički prisutne pred njim.</p><p></p><p>Opažao je vegetaciju, ljude i prebivališta u kojima su živjeli. Jednom prilikom, nakon što je primio u ruke kameno oruđe magdalenske kulture iz kamenog doba koja je procvjetala u Francuskoj između 15.000. i 10.000. godine prije Krista, Ossowiecki je rekao Poniatowskom kako su magdalenske žene imale vrlo složene frizure. To se, s obzirom na dotično razdoblje u povijesti činilo apsurdnim, međutim otkrića kipova magdalenskih žena s bogato ukrašenim frizurama koja su uslijedila kasnije dokazala su da je Ossowiecki bio u pravu.</p><p></p><p>Tijekom pokusa Ossowiecki je pružio više od stotinu takvih informacija, odnosno pojedinosti o prošlosti koje su se isprva činile netočnima, da bi se kasnije ispostavilo da su točne. Na primjer, ustvrdio je da su ljudi iz kamenog doba koristili uljne svjetiljke, što je dokazano kada su tijekom iskapanja u Dordogneu u južnoj Francuskoj iskopane uljne svjetiljke veličinom i oblikom jednake njegovom opisu. Napravio je detaljne crteže životinja koje su lovili pripadnici različitih naroda, koliba u kojima su živjeli, njihove pogrebne običaje - sve te tvrdnje kasnije su našle potvrdu u arheološkim otkrićima.</p><p></p><p>Rad Poniatowskog s Ossowieckim nije jedinstven. Norman Emerson, profesor antropologije na Torontskom sveučilištu te osnivač i potpredsjednik Kanadskog arheološkog udruženja (Canadian Archeological Association), također je istražio pomoć vidovnjaka u arheološkom radu. U središtu Emersonova istraživanja vozač je kamiona po imenu George McMullen. Slično Ossowieckom, i McMullen posjeduje sposobnost psihometrije, uključivanja u prizore iz prošlosti pomoću kontakta s nekim predmetom. McMullen se može uključiti u prošlost i na način da jednostavno posjeti arheološku lokaciju. Kada dođe na lokaciju, korača amo-tamo sve dok se ne udomaći. Tada počne opisivati kulturu i ljude koji su nekad živjeli na tom mjestu. Tako je Emerson jednom prigodom promatrao dok se McMullen usredotočio na komad gole zemlje i koracima mjerio mjesto za koje je rekao da se na njemu nalazila irokeška «duga kuća» (op. prev. - zajednička plemenska nastamba). Emerson je obilježio to područje kolčićima i šest mjeseci kasnije otkopao drevnu građevinu točno na mjestu na kojem je McMullen ustvrdio da će se nalaziti.</p><p></p><p>Premda je Emerson započeo kao skeptik, rad s McMullenom učinio je od njega «vjernika». Na godišnjoj konferenciji vodećih kanadskih arheologa 1973. izjavio je: "Siguran sam da sam znanje o arheološkim artefaktima i arheološkim lokacijama primio od vidovnjaka koji mi te informacije prenosi bez vidljivih pokazatelja da pritom koristi promišljanje.". Svoj je govor zaključio riječima kako smatra da je ono što je McMullen pokazao otvorilo «posve nove obzore» u arheologiji, te da istraživanja o daljnjoj suradnji s vidovnjacima u arheološkim istraživanjima moraju postati «glavni prioritet«.</p><p></p><p>I doista, retrokogniciju, odnosno sposobnost određenih pojedinaca da preusmjere svoju pozornost, i doslovce gledaju u prošlost znanstvenici su u nekoliko navrata potvrdili. U nizu pokusa provedenih tijekom 1960-ih, W.H.C. Tenhaeff, direktor Parapsihološkog instituta Državnog sveučilišta Utrecht (Parapsychological Institute of the State University of Utrecht), i Marius Valkhoff, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta Witwatersrand u Johanesburgu, otkrili su da su velikom nizozemskom vidovnjaku Gerardu Croisetu za psihometriju dovoljni čak i vrlo mali fragmenti kostiju, te da može točno opisati njihovu prošlost. Dr. Lawrence LeShan, njujorški klinički psiholog i još jedan skeptik preobraćen u «vjernika», slične je pokuse proveo s istaknutom američkom vidovnjakinjom Eileen Garrett. Na godišnjoj sjednici Američkog antropološkog udruženja (American Anthropological Association) 1961. godine arheolog Clarence W. Weiant otkrio je da do svog glasovitog otkrića Tres Zapotesa arheološkog nalazišta koje je svjetski priznato kao jedno od najvažnijih u Srednjoj Americi ne bi došao da nije imao pomoć vidovnjaka.</p><p></p><p>Stephan A, Schwartz, bivši član uredništva National Geographica i član studijske skupine Ministarstva obrane za inovaciju, tehnologiju i društvo pri MIT-u (MIT's Secretary of Defence Discussion Group on Innovation, Technology, and Society; MIT - Massachussetski institut za tehnologiju), smatra da retrokognicija ne samo da je stvarna, nego da će naposljetku dovesti do pomaka u znanstvenoj stvarnosti koji će biti ravnopravan velikim pomacima koji su uslijedili nakon Kopernikovih i Darwinovih otkrića. Schwartz je toliko zainteresiran za ovu temu da je napisao opsežnu povijest suradnje između vidovnjaka i arheologa pod naslovom The Secret Vaults of Time (Tajne riznice vremena). "Vidovnjačka arheologija stvarnost je već sedamdesetak godina.", piše Schwartz. «Taj novi pristup uvelike je doprinio tome da se pokaže kako prostorno-vremenski okvir koji je ključan za materijalistički pogled na svijet nipošto nije tako apsolutan konstrukt kako većina znanstvenika to vjeruje.</p><p></p><p>Izvor iz knjige:</p><p><a href="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf" target="_blank">Michael Talbot - Holografski Svemir</a></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Beyond, post: 67968, member: 1077"] [IMG]http://img521.imageshack.us/img521/3657/microsoftsurfacetouchcl9.jpg[/IMG] [IMG]http://img523.imageshack.us/img523/27/02060315330108oscsdm9.jpg[/IMG] Kada se čovjek zagledao u prostor, soba u kojoj se nalazio izblijedjela je i postala prozirna, a na njenom mjestu materijalizirao se prizor iz daleke prošlosti. Odjednom se našao u dvorištu palače, a pred njim je stajala vrlo lijepa mlada žena maslinaste kože. Vidio je zlatni nakit oko njezina vrata, na rukama i oko gležnjeva, njezinu bijelu, napola prozirnu opravu, i njezinu crnu, u pletenice spletenu kosu, kraljevski skupljenu ispod visoke četvrtaste tijare. Kada ju je pogledao, podaci o njezinom životu preplavili su njegov um. Znao je da je Egipćanka, kći princa, ali ne faraona. Bila je udana. Njezin suprug bio je vitke građe, a kosa mu je bila spletena u mnoštvo malih pletenica koje su mu padale s obje strane lica. Čovjek je također mogao prizor premotati unaprijed, jureći kroz događaje iz ženina života kao da nisu ništa više od filma. Vidio je da je umrla pri porodu. Promatrao je opsežne i zamršene postupke u procesu njezinog balzamiranja, njezin pogreb i rituale koji su pratili polaganje njezinog tijela u sarkofag, a kada je došao do kraja, slike su izblijedjele i soba je postala ponovno vidljiva. Ime ovog čovjeka je Stefan Ossowiecki; bio je Poljak rođen u Rusiji i jedan od najnadarenijih vidovnjaka dvadesetog stoljeća. Datum je bio 14. veljače 1935., a njegova vizija prošlosti bila je evocirana u trenutku kada je primio u ruke komad petrificiranog ljudskog stopala. Ossowiecki se pokazao do te mjere vješt u psihometriji različitih artefakata da je s vremenom privukao pozornost Stanislawa Poniatowskog, profesora na Varšavskom sveučilištu i tadašnjeg najeminentnijeg etnologa u Poljskoj. Poniatowski je podvrgao Ossowieckog nizu pokusa s kremenom i drugim kamenim alatima, pronađenima na arheološkim lokacijama diljem svijeta. Veći dio tih predmeta od kamena bio je gotovo posve bez oblika, tako da je samo izvježbano oko moglo prepoznati da su oblikovani ljudskim rukama. Osim toga, stručnjaci su ih prije toga dobro istražili tako da je Poniatowski znao njihovu starost kao i povijesni izvor, no te je podatke brižno skrivao od Ossowieckog. Međutim, to nije bilo važno. Ossowiecki bi svaki puta točno prepoznao predmete i naveo njihovu starost, kulturu u kojoj su nastali i zemljopisne lokacije na kojima su pronađeni. U nekoliko slučajeva nalazišta koja je Ossowiecki naveo nisu se podudarala s podacima koje je Poniatowski imao zapisane u svojim zabilješkama, međutim Poniatowski bi uvijek otkrio da su njegove zabilješke bile pogrešne, a ne podaci koje je naveo Ossowiecki. Postupak Ossowieckog uvijek je bio isti. Uzeo bi predmet u svoje ruke i koncentrirao se sve dok prostorija u kojoj je bio, pa i njegovo vlastito tijelo, nisu postali poput sjenki, gotovo nepostojeći. Nakon što bi došlo do tog prijelaza, našao bi se kako gleda u trodimenzionalni film prošlosti. Mogao je otići kud god zaželi i vidjeti sve što izabere. Dok je gledao u prošlost, Ossowiecki je čak micao očima amo-tamo, kao da su stvari koje je opisivao bile stvarno fizički prisutne pred njim. Opažao je vegetaciju, ljude i prebivališta u kojima su živjeli. Jednom prilikom, nakon što je primio u ruke kameno oruđe magdalenske kulture iz kamenog doba koja je procvjetala u Francuskoj između 15.000. i 10.000. godine prije Krista, Ossowiecki je rekao Poniatowskom kako su magdalenske žene imale vrlo složene frizure. To se, s obzirom na dotično razdoblje u povijesti činilo apsurdnim, međutim otkrića kipova magdalenskih žena s bogato ukrašenim frizurama koja su uslijedila kasnije dokazala su da je Ossowiecki bio u pravu. Tijekom pokusa Ossowiecki je pružio više od stotinu takvih informacija, odnosno pojedinosti o prošlosti koje su se isprva činile netočnima, da bi se kasnije ispostavilo da su točne. Na primjer, ustvrdio je da su ljudi iz kamenog doba koristili uljne svjetiljke, što je dokazano kada su tijekom iskapanja u Dordogneu u južnoj Francuskoj iskopane uljne svjetiljke veličinom i oblikom jednake njegovom opisu. Napravio je detaljne crteže životinja koje su lovili pripadnici različitih naroda, koliba u kojima su živjeli, njihove pogrebne običaje - sve te tvrdnje kasnije su našle potvrdu u arheološkim otkrićima. Rad Poniatowskog s Ossowieckim nije jedinstven. Norman Emerson, profesor antropologije na Torontskom sveučilištu te osnivač i potpredsjednik Kanadskog arheološkog udruženja (Canadian Archeological Association), također je istražio pomoć vidovnjaka u arheološkom radu. U središtu Emersonova istraživanja vozač je kamiona po imenu George McMullen. Slično Ossowieckom, i McMullen posjeduje sposobnost psihometrije, uključivanja u prizore iz prošlosti pomoću kontakta s nekim predmetom. McMullen se može uključiti u prošlost i na način da jednostavno posjeti arheološku lokaciju. Kada dođe na lokaciju, korača amo-tamo sve dok se ne udomaći. Tada počne opisivati kulturu i ljude koji su nekad živjeli na tom mjestu. Tako je Emerson jednom prigodom promatrao dok se McMullen usredotočio na komad gole zemlje i koracima mjerio mjesto za koje je rekao da se na njemu nalazila irokeška «duga kuća» (op. prev. - zajednička plemenska nastamba). Emerson je obilježio to područje kolčićima i šest mjeseci kasnije otkopao drevnu građevinu točno na mjestu na kojem je McMullen ustvrdio da će se nalaziti. Premda je Emerson započeo kao skeptik, rad s McMullenom učinio je od njega «vjernika». Na godišnjoj konferenciji vodećih kanadskih arheologa 1973. izjavio je: "Siguran sam da sam znanje o arheološkim artefaktima i arheološkim lokacijama primio od vidovnjaka koji mi te informacije prenosi bez vidljivih pokazatelja da pritom koristi promišljanje.". Svoj je govor zaključio riječima kako smatra da je ono što je McMullen pokazao otvorilo «posve nove obzore» u arheologiji, te da istraživanja o daljnjoj suradnji s vidovnjacima u arheološkim istraživanjima moraju postati «glavni prioritet«. I doista, retrokogniciju, odnosno sposobnost određenih pojedinaca da preusmjere svoju pozornost, i doslovce gledaju u prošlost znanstvenici su u nekoliko navrata potvrdili. U nizu pokusa provedenih tijekom 1960-ih, W.H.C. Tenhaeff, direktor Parapsihološkog instituta Državnog sveučilišta Utrecht (Parapsychological Institute of the State University of Utrecht), i Marius Valkhoff, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta Witwatersrand u Johanesburgu, otkrili su da su velikom nizozemskom vidovnjaku Gerardu Croisetu za psihometriju dovoljni čak i vrlo mali fragmenti kostiju, te da može točno opisati njihovu prošlost. Dr. Lawrence LeShan, njujorški klinički psiholog i još jedan skeptik preobraćen u «vjernika», slične je pokuse proveo s istaknutom američkom vidovnjakinjom Eileen Garrett. Na godišnjoj sjednici Američkog antropološkog udruženja (American Anthropological Association) 1961. godine arheolog Clarence W. Weiant otkrio je da do svog glasovitog otkrića Tres Zapotesa arheološkog nalazišta koje je svjetski priznato kao jedno od najvažnijih u Srednjoj Americi ne bi došao da nije imao pomoć vidovnjaka. Stephan A, Schwartz, bivši član uredništva National Geographica i član studijske skupine Ministarstva obrane za inovaciju, tehnologiju i društvo pri MIT-u (MIT's Secretary of Defence Discussion Group on Innovation, Technology, and Society; MIT - Massachussetski institut za tehnologiju), smatra da retrokognicija ne samo da je stvarna, nego da će naposljetku dovesti do pomaka u znanstvenoj stvarnosti koji će biti ravnopravan velikim pomacima koji su uslijedili nakon Kopernikovih i Darwinovih otkrića. Schwartz je toliko zainteresiran za ovu temu da je napisao opsežnu povijest suradnje između vidovnjaka i arheologa pod naslovom The Secret Vaults of Time (Tajne riznice vremena). "Vidovnjačka arheologija stvarnost je već sedamdesetak godina.", piše Schwartz. «Taj novi pristup uvelike je doprinio tome da se pokaže kako prostorno-vremenski okvir koji je ključan za materijalistički pogled na svijet nipošto nije tako apsolutan konstrukt kako većina znanstvenika to vjeruje. Izvor iz knjige: [URL="http://rapidshare.com/files/140006331/Michael_Talbot_-_Holografski_Svemir.pdf"]Michael Talbot - Holografski Svemir[/URL] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Holografski svemir / Matrix / Kvantna fizika
Top
Bottom