Hrast je otrovna biljka, štetna po čovekovo zdravlje
U centralnoj Srbiji živeo je jednom jedan vidar za kojeg se pričalo da je lečio tumor hrastovim lišćem. Kada su ovo saznali meštani jednog udaljenog sela, odlučili su pokušati sa ovom metodom.
Njih desetak se skupilo nekog avgusta i svaki je pojeo po 5 kilograma hrastovog lišća. Svi su ubrzo umrli.
Ovaj slučaj izazvao je interesovanje kod nekolicine medicinara. Naime, kada su čuli šta se dogodilo, sproveli su istraživanje na temu štetnosti hrastovog lišća. Oni su ubedili 20 pacova da je hrastovo lišće odlična hrana, a ove glupave životinje (pacov je sisar sličan čoveku, pa je pogodan za istraživanja…) su jele, jele i jele gomile hrastovog lišća nakon čega su ubrzo uginule.
Lekari su zaključili da je hrast otrovna biljka.
Nakon objavljivanja rezultata ovog istraživanja, u stručnim krugovima povela se žestoka rasprava o čovekovoj realnoj potrebi za hrastom. Nekolicina cenjenih stručnjaka zaključila je da hrast može poslužiti čoveku u određenim situacijama, ali da je izuzetno toksičan te da bi ga trebalo zabraniti.
Uskoro, na nekom od, inače, zanimljivih i korisnih zasedanja Skupštine Srbije donet je novi zakon kojim se biljka hrast zabranjuje za korišćenje i uzgajanje, dok je za stavljanje hrasta u promet predviđena kazna zatvora od 3 do 10 godina. Takođe, novi zakon nalaže svim vlasnicima hrastovih šuma da ih u roku 30 dana spale, dok će država sva stabla hrasta u njenom vlasništvu sistematski uništiti.
Preporučeno je da se nakon uništenja hrastovine na tim poljima posadi genetski modifikovani baobab. Inače, radi se o izuzetno zahtevnoj biljci za uzgajanje, ali je njena produktivnost nenadmašna. Za one koji prihvate preporuku države, biće obezbeđeni povoljni krediti.
U centralnoj Srbiji živeo je jednom jedan vidar za kojeg se pričalo da je lečio tumor hrastovim lišćem. Kada su ovo saznali meštani jednog udaljenog sela, odlučili su pokušati sa ovom metodom.
Njih desetak se skupilo nekog avgusta i svaki je pojeo po 5 kilograma hrastovog lišća. Svi su ubrzo umrli.
Ovaj slučaj izazvao je interesovanje kod nekolicine medicinara. Naime, kada su čuli šta se dogodilo, sproveli su istraživanje na temu štetnosti hrastovog lišća. Oni su ubedili 20 pacova da je hrastovo lišće odlična hrana, a ove glupave životinje (pacov je sisar sličan čoveku, pa je pogodan za istraživanja…) su jele, jele i jele gomile hrastovog lišća nakon čega su ubrzo uginule.
Lekari su zaključili da je hrast otrovna biljka.
Nakon objavljivanja rezultata ovog istraživanja, u stručnim krugovima povela se žestoka rasprava o čovekovoj realnoj potrebi za hrastom. Nekolicina cenjenih stručnjaka zaključila je da hrast može poslužiti čoveku u određenim situacijama, ali da je izuzetno toksičan te da bi ga trebalo zabraniti.
Uskoro, na nekom od, inače, zanimljivih i korisnih zasedanja Skupštine Srbije donet je novi zakon kojim se biljka hrast zabranjuje za korišćenje i uzgajanje, dok je za stavljanje hrasta u promet predviđena kazna zatvora od 3 do 10 godina. Takođe, novi zakon nalaže svim vlasnicima hrastovih šuma da ih u roku 30 dana spale, dok će država sva stabla hrasta u njenom vlasništvu sistematski uništiti.
Preporučeno je da se nakon uništenja hrastovine na tim poljima posadi genetski modifikovani baobab. Inače, radi se o izuzetno zahtevnoj biljci za uzgajanje, ali je njena produktivnost nenadmašna. Za one koji prihvate preporuku države, biće obezbeđeni povoljni krediti.