Nadam se da nije problem sto otvaram staru temu,ali ovo je jace od mene...Ovo je upuceno starim clanovima,samo njima...
Dragi moji prijatelji,tri su godine od kako sam zakoracio na tlo ovog foruma,mog prvog foruma.
Zivot je surova slagalica,prijatna igra i neshvatljiva prica.Svestranost zivota je omiljeni deo kod ljudi.Neko je toga svestan,neko nije.
Svako slovo ostavlja trag u nezaustavljivom sistemu kosmosa.Jedinka je ram koji ispuni slika kad se Zivot zavrsi.Ovo ostaje,znam to.Vibra ostaje,znam to.I pravi ostaju,znam to.
Kad sam stigao ovde,drugacije je bilo.Lepo na svoj nacin.I sada je divno.Ne ocekujem da uvek bude isto.Naravno.
Mnogi od tada su povedeni zivotom uronuli u price koje zivot nudi i nasli svoj kraj.Vise ih nikad ne cusmo.To se barem vidi i da se osetiti.
Kad opet pogledam,najdrazi mu mi onih s kojima sam se najvise svadja
vde su ljudi koji su mi skrenuli paznju da greske koje bi me pokosile u zivotu.I po savetima istih sam ih ispravio.
Mnogi su,kako su mi rekli,shvatili da se forum digao na noge i vise nisu potrebni istom,tako da odose svojim putevima.
A sada vidim i dalje neke face koje sam davno video,drage mi face.Veoma drage.
A vizije su se ostvarile.Sklopila se brojna prijateljstva.A i ljubavi.Prijatelji prijateljima pomogli.
Zar da trazimo sta vise? Postoji li nesto Vise od ovog?
Dok sam rastao,menjao sam se iz dana u dan.Danas,ja sam konacni rezultat svega.Danas,ja sam ponosan na sebe,danas kao i od uvek zeli Bolji zivot...
(oprostite na sentimentalnosti,na smaranju,na otvaranju stare teme,na svemu)