Mislim da sam možda ovde negde već pisao o tom mom nesretnom iskustvu ali eto ovde mu je mesto sada
Imao sam 15-16 godina, a uvek sam se nekako uspio šlepat sa starijima. Valjda je razlog za to, što sam uvek umio dražt gubicu zatvorenu pa su mi stariji iz društva verovali. Elem, zatekoh se u krugu "odraslih" i povčem par DOBRIH dimova
15 minuta nisam uspio doći do zraka od smijanja i nakon toga sam se dobro zakašljao. Sećam se kao da je juče bilo. U momentu onog iskašljavanja koje već nije bilo prijatno, osetih kao da me nešto probode poput koplja. Direkt kroz srce! Pa odmah za tim i drugi put nakon minut - dva. E.. onda je počela euforija i loš trip, i ja bris iz tog lokala na svež vazduh. Vreme nekako pred novu godinu. Hladnoća mi je prijala i taman sam se nekako počeo sređivat u glavi, kad nailazi moj ortak iz ulice. Gde si šta ima? Reko evo nešto mi nije dobro, počela čuka da mi lupa od neke marihuane pa šetam . Kaže on meni. " aj da potrčimo malo, ja to tako rešavam"
I potrkamo se mi niz ulicu do obližnje bandere, kad eto ti jebenog malera, tu mi se "frkica" vrati... Uh...
Imao sam osćaj, da mi bukvalno munje prolaze kroz srce
! Užas. Tako da ja reših da odem u bolnicu. Koja je bila na 200-300m. Vreme oko 23h. Ulazim u prostoriju zajdno sa ortakom, dobro veče izgovaram ali mi nekako sve mutno i odjekuje u glavi. Otkinuo sam se kao klinac od extra marihuane. I kažem da smo se igrali i u toku trčanja je počelo da mi jako lupa srce. Ortaka isprate u čekaonicu a meni reče Dr. da se skinem do pola. Posluša mi otkucaje - ubrzani ali normalni. Izmeri mi pritisak on OK. U tom momentu sećam se da mi je to trajalo kao čitavu večnost. Lupanje mi se smirilo ali su mi usta bila suha da nisam više mogao pričat. I skupih snage nekako da upitam Dr. da li mogu da pijem vode." Naravno " reče ona i ja pođem u pravcu umivaonika. Osećaj dok sam prolazio kroz prostoriju mi je trajao kao večnost i najzad stižem do umivaonika. uzimam čašu, ne sigurno i polako. Trudim se da maksimalno izgledam normalan. ALi osećam njihove poglede kako me me peku po vratu
U tom momentu pogledam svoj odraz lica u ogledalu. Ajao... beo kao brašno! Samo jarko crveni podočnjaci, ostali deo lica kao u vampira! Popijem onu vodu na ex
I štura u čekaonicu u koji su me poslali. Sećam se da kada me je pitala za adresu ime i prezime da sam rekao drugara iz razreda
U glavnom, u jednom momentu smo brisnuli iz čekaonice jer sam pomislio da će doći murija
E sad.. recimo, nakon ovakvih "putovanja" mnogi više nikada nisu začađili. Ali sam ja eto, već više od 25 godina nakon tog ne milog događaja ostao vrlo uporan.
Tako da moraš bit gospodar svojih misli i nemaš problema