Popričajmo malo o internet sigurnosti.
Danas svaki vrag od uređaja ima IP i svaki IP ima svoju lokaciju. Zašto dopuštati drugima da znamo gdje smo, šta smo, tko smo i što je najbitnije šta radimo.
Kako surfati bezbrižno.
TOR project je projekt grupe ljudi koji su osmislili način surfanja preko releja. Kada se spojite u mrežu preko TOR-a svi vaši podaci preskaču od korisnika do korisnika i na kraju do cilja. Isto tako vraćaju se nazad i svaki puta im se mijenja IP. Na taj način vaš osobni IP nikada se nigdje ne vidi. Istina je da je ovaj sustav malo spor. ALi to je danak koji se mora platiti radi sigurnosti.
TOR broswer možete skinuti ovdje
TOR browser bundel je znači programčić koji se ne instalira. Imate jedan direktorij sa svim potrebnim programima. Pokrenete TOR browser i otvara se VIDALIA, sustav koji vas spaja na virtualnu mrežu. Nakon toga pokreće se modificirana vezija Firefoxa koja će vam na početnoj stranici ispisati koristite li TOR ili ne. Ako je sve zeleno onda je sve i dobro. Odite na bilo koju IP tražilicu i vidjet ćete da vam je lokacija prijavljena kao da surfate iz nekog drugog dijela svijeta. Sigurnost vrijedi samo ako se surfa iz tog modificiranog FF-a.
Ovo surfanje je sporo i predviđeno je samo za surfanje a ne za skidanje torrenata i igranja igara. Već za čisto surfanje gdje želite biti sigurni.
Modificirani FF ne pamti nikakve informacije. Svaki puta kada ga ugasite kao da ste ga resetirali.
Postoji tu i TAILS. TAILS je operacijski sistem koji lagano možete instalirati na USB stick i nositi sa sobom. Radi u linuxu na debian 6 verziji. Možete svaki komp bootat preko ovog sticka i dobiti OS koji je maksimalno siguran. Spaja se na net isto preko TOR browsera. No kada sistem ugasite sve se briše i ne postoji nikakav zapisani podatak, pa čak ni šifra od WIFI-a na koji ste se kačili.
TOR projekt treba dobrovoljce koji bi podijelili dio svoje mreže za druge korisnike iz svijeta. Na taj način se mreža širi i pomažete drugima da dođu do sigurnog IP-a. Kako se to sve radi najbolje da pročitate na TOR project stranici.
Drugi oblik sigurnosti je sigurnost diska i enkripcija podataka na disku. Recimo za sve koji vode dnevnike i slikaju slike. Da ne bi bilo nepotrebnih sranja dobro je napraviti dio diska koji pod enkripcijom. Za ovo možete koristiti TRUECRYPT open source sustav enkripcije diska. Najbolje je naoraviti dio diska ili particiju koju možete staviti pod ključ. Sigurnost je ogromna i nemoguće ju je provaliti. Možete staviti i samo jedan direktorij u enkripciju. Možete odvojiti dio diska. Ima brdo opcija. Što je najbolje taj dio koji ste stavili pod šifru nestane kao vidljiv sa diska. Kao da ne postoji. Tek kada pokrenete TC i kada mountate taj disk sa šifrom, tek se tada disk ili direktorij pojave kao vidljivi. Dok ga ne odjavite disk je vidljiv i možete pisati i čitati sa njega.
Ovo je možda najvolje koristiti na USB sticu. Znači cijeli stick šifrirate. Kada ga netko ubode vidi samo TC file. Ako ga pokrene pita šifru. Dok se šifra ne unese veličina USB-a se ne vidi kao ni ništa na njemu. Za sada nitko nije uspio probiti sigurnost. Naravno ovisi i o kvaliteti vaše šifre.
Treći oblik sigurnosti je onaj da isključite jezik nekada i manje pričate ljudima oko sebe šta radite, koliko god vas tjeralo da nekome kažete.
Lijepo piše u svakom grow guide-u. Pravilo br.1 Ne reci nikome!
Danas svaki vrag od uređaja ima IP i svaki IP ima svoju lokaciju. Zašto dopuštati drugima da znamo gdje smo, šta smo, tko smo i što je najbitnije šta radimo.
Kako surfati bezbrižno.
TOR project je projekt grupe ljudi koji su osmislili način surfanja preko releja. Kada se spojite u mrežu preko TOR-a svi vaši podaci preskaču od korisnika do korisnika i na kraju do cilja. Isto tako vraćaju se nazad i svaki puta im se mijenja IP. Na taj način vaš osobni IP nikada se nigdje ne vidi. Istina je da je ovaj sustav malo spor. ALi to je danak koji se mora platiti radi sigurnosti.
TOR broswer možete skinuti ovdje
TOR browser bundel je znači programčić koji se ne instalira. Imate jedan direktorij sa svim potrebnim programima. Pokrenete TOR browser i otvara se VIDALIA, sustav koji vas spaja na virtualnu mrežu. Nakon toga pokreće se modificirana vezija Firefoxa koja će vam na početnoj stranici ispisati koristite li TOR ili ne. Ako je sve zeleno onda je sve i dobro. Odite na bilo koju IP tražilicu i vidjet ćete da vam je lokacija prijavljena kao da surfate iz nekog drugog dijela svijeta. Sigurnost vrijedi samo ako se surfa iz tog modificiranog FF-a.
Ovo surfanje je sporo i predviđeno je samo za surfanje a ne za skidanje torrenata i igranja igara. Već za čisto surfanje gdje želite biti sigurni.
Modificirani FF ne pamti nikakve informacije. Svaki puta kada ga ugasite kao da ste ga resetirali.
Postoji tu i TAILS. TAILS je operacijski sistem koji lagano možete instalirati na USB stick i nositi sa sobom. Radi u linuxu na debian 6 verziji. Možete svaki komp bootat preko ovog sticka i dobiti OS koji je maksimalno siguran. Spaja se na net isto preko TOR browsera. No kada sistem ugasite sve se briše i ne postoji nikakav zapisani podatak, pa čak ni šifra od WIFI-a na koji ste se kačili.
TOR projekt treba dobrovoljce koji bi podijelili dio svoje mreže za druge korisnike iz svijeta. Na taj način se mreža širi i pomažete drugima da dođu do sigurnog IP-a. Kako se to sve radi najbolje da pročitate na TOR project stranici.
Drugi oblik sigurnosti je sigurnost diska i enkripcija podataka na disku. Recimo za sve koji vode dnevnike i slikaju slike. Da ne bi bilo nepotrebnih sranja dobro je napraviti dio diska koji pod enkripcijom. Za ovo možete koristiti TRUECRYPT open source sustav enkripcije diska. Najbolje je naoraviti dio diska ili particiju koju možete staviti pod ključ. Sigurnost je ogromna i nemoguće ju je provaliti. Možete staviti i samo jedan direktorij u enkripciju. Možete odvojiti dio diska. Ima brdo opcija. Što je najbolje taj dio koji ste stavili pod šifru nestane kao vidljiv sa diska. Kao da ne postoji. Tek kada pokrenete TC i kada mountate taj disk sa šifrom, tek se tada disk ili direktorij pojave kao vidljivi. Dok ga ne odjavite disk je vidljiv i možete pisati i čitati sa njega.
Ovo je možda najvolje koristiti na USB sticu. Znači cijeli stick šifrirate. Kada ga netko ubode vidi samo TC file. Ako ga pokrene pita šifru. Dok se šifra ne unese veličina USB-a se ne vidi kao ni ništa na njemu. Za sada nitko nije uspio probiti sigurnost. Naravno ovisi i o kvaliteti vaše šifre.
Treći oblik sigurnosti je onaj da isključite jezik nekada i manje pričate ljudima oko sebe šta radite, koliko god vas tjeralo da nekome kažete.
Lijepo piše u svakom grow guide-u. Pravilo br.1 Ne reci nikome!