Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Ispovest i pitanje
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Space_Lulu" data-source="post: 495268" data-attributes="member: 47928"><p>Bilo je još sličnih postova i rečenica. Iako se negde provlači termin "svako je različit" ove neke rečenice mi cepaju tu logiku.</p><p>Stava sam da ljudima nije potrebno ništa (ako na stranu stavimo fizičke potrebe). Umesto toga što će kroz prizmu zahteva društva gledati šta im je potrebno, bolje bi bilo da razmišljaju šta žele.</p><p>Čini mi se da smo skloni da često mešamo te dve stvari. Pa onda želimo samoću - ali na umu imamo kako društvo naglašava socijalizaciju - i onda mislimo da nešto nije u redu sa nama. I onda nasilno jurimo tu socijalizaciju dok zanemarujemo potrebu za samoćom, ili pak ne možemo ni u toj samoći da uživamo jer nam je uvek na umu da treba da se socijalizujemo.</p><p></p><p>I to radimo na tako mnogo planova. I ljubavnom, i porodičnom, poslovnom, spiritualnom, ličnom, prijateljskom, ... gušimo individualnost kako bi se utopili u masu. Mislim da kada pogledaš društvo kao jedinku, možeš videti da nam to ne odgovara. Često mi deluje i da ne razmišljamo, već uzimamo zdravo za gotovo šta nam društvo servira i jurimo ka tome. Ne kažem da je sve što društvo promoviše loše, ali svesni i razmotreni izbori su bitni.</p><p></p><p></p><p></p><p>21. vek nije bolestan. Programiranje ne vodi u ludilo. Socijalne mreže nisu zle. I noževi ne ubijaju ljude.</p><p>21. vek je samo vek. Programiranje je profesija. Socijalna mreža je samo sajt. I nožem sečeš hleb.</p><p></p><p>Ti trenutno ne znaš da se izboriš sam sa sobom. Izvini na direktnosti ali nemoj se uvrediti, svi su jednom bili ili će jednom biti u tako nekoj situaciji. Čak će biti verovatno i više takvih blokada. Blokade su znak unutrašnjeg rasta, bitno je da budeš svestan blokade i da ne dozvoliš da se zabodeš u njoj. A najlakše je zabosti se ako nađeš krivca van sebe. Bilo to društvo, ili partner, roditelj, prijatelj, država, vlada, bog, ili šta god.</p><p></p><p>Možda predaleka analogija, ali donekle slično FLIGHT or FIGHT psihologiji.</p><p>Gde nešto sagledavaš kao opasnost, i onda se ili boriš ili bežiš.</p><p>Gde bi u ovom slučaju borba bila stav "jeb*m vam sve, ovo je moj život i živeću ga kako ja hoću".</p><p>A bežanje je: "društvo je bolesno. posao smara. svi su ostali krivi. idem u šumu da budem Pepeljuga".</p><p></p><p>Hoćeš da preživljavaš jer će ti to dati svrhu koju nisi sposoban sam sebi da dodeliš. Ljudi davno ne preživljavaju, već žive u izobilju. Možda vam je to sada default podešavanje, i ne deluje kao izobilje, ali da u sred decembra izvadiš jagode iz frižidera je i te kako izobilje.</p><p>Ali je to sa sobom donelo nove probleme, probleme na koje nismo spremni.</p><p>Kada smo morali da lovimo za hranu, ložimo vatru, pravimo sklonište i smišljamo zamke to smo radili stalno. 24/7/365. Nema vikenda, nema odmora, nema praznika, samo praznog stomaka, hladnoće i rada da preživiš.</p><p>Nema se vremena da se baviš egzistencijalnim mislima - čemu i žašto.</p><p></p><p>Mislim da je to donekle "prirodan" slet okolnosti. Kada više ne moramo toliko da se borimo na spoljašnjem planu, sada ćemo malo da se borimo na unutrašnjem. I kako su nas spoljašnje borbe odradile svoj deo evolucije, sada polako tranzicioniramo u unutrašnje. Mada znamo i često da veštački kreiramo spoljašnje kako se ne bi bavili unutrašnjim.</p><p>Opusti se, nemoj život da shvataš preozbiljno, na kraju dana sve je ovo jedna velika igra iz koje niko neće izaći živ. Normalno je da na putu naletiš na prepreke, valjda to znači da ides u dobrom smeru, ili je barem tako u svim igricama.<img src="/styles/default/xenforo/smilies/banana-dancing-with-mario-smiley-emoticon.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":mario::" title="Banana :mario::" data-shortname=":mario::" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Space_Lulu, post: 495268, member: 47928"] Bilo je još sličnih postova i rečenica. Iako se negde provlači termin "svako je različit" ove neke rečenice mi cepaju tu logiku. Stava sam da ljudima nije potrebno ništa (ako na stranu stavimo fizičke potrebe). Umesto toga što će kroz prizmu zahteva društva gledati šta im je potrebno, bolje bi bilo da razmišljaju šta žele. Čini mi se da smo skloni da često mešamo te dve stvari. Pa onda želimo samoću - ali na umu imamo kako društvo naglašava socijalizaciju - i onda mislimo da nešto nije u redu sa nama. I onda nasilno jurimo tu socijalizaciju dok zanemarujemo potrebu za samoćom, ili pak ne možemo ni u toj samoći da uživamo jer nam je uvek na umu da treba da se socijalizujemo. I to radimo na tako mnogo planova. I ljubavnom, i porodičnom, poslovnom, spiritualnom, ličnom, prijateljskom, ... gušimo individualnost kako bi se utopili u masu. Mislim da kada pogledaš društvo kao jedinku, možeš videti da nam to ne odgovara. Često mi deluje i da ne razmišljamo, već uzimamo zdravo za gotovo šta nam društvo servira i jurimo ka tome. Ne kažem da je sve što društvo promoviše loše, ali svesni i razmotreni izbori su bitni. 21. vek nije bolestan. Programiranje ne vodi u ludilo. Socijalne mreže nisu zle. I noževi ne ubijaju ljude. 21. vek je samo vek. Programiranje je profesija. Socijalna mreža je samo sajt. I nožem sečeš hleb. Ti trenutno ne znaš da se izboriš sam sa sobom. Izvini na direktnosti ali nemoj se uvrediti, svi su jednom bili ili će jednom biti u tako nekoj situaciji. Čak će biti verovatno i više takvih blokada. Blokade su znak unutrašnjeg rasta, bitno je da budeš svestan blokade i da ne dozvoliš da se zabodeš u njoj. A najlakše je zabosti se ako nađeš krivca van sebe. Bilo to društvo, ili partner, roditelj, prijatelj, država, vlada, bog, ili šta god. Možda predaleka analogija, ali donekle slično FLIGHT or FIGHT psihologiji. Gde nešto sagledavaš kao opasnost, i onda se ili boriš ili bežiš. Gde bi u ovom slučaju borba bila stav "jeb*m vam sve, ovo je moj život i živeću ga kako ja hoću". A bežanje je: "društvo je bolesno. posao smara. svi su ostali krivi. idem u šumu da budem Pepeljuga". Hoćeš da preživljavaš jer će ti to dati svrhu koju nisi sposoban sam sebi da dodeliš. Ljudi davno ne preživljavaju, već žive u izobilju. Možda vam je to sada default podešavanje, i ne deluje kao izobilje, ali da u sred decembra izvadiš jagode iz frižidera je i te kako izobilje. Ali je to sa sobom donelo nove probleme, probleme na koje nismo spremni. Kada smo morali da lovimo za hranu, ložimo vatru, pravimo sklonište i smišljamo zamke to smo radili stalno. 24/7/365. Nema vikenda, nema odmora, nema praznika, samo praznog stomaka, hladnoće i rada da preživiš. Nema se vremena da se baviš egzistencijalnim mislima - čemu i žašto. Mislim da je to donekle "prirodan" slet okolnosti. Kada više ne moramo toliko da se borimo na spoljašnjem planu, sada ćemo malo da se borimo na unutrašnjem. I kako su nas spoljašnje borbe odradile svoj deo evolucije, sada polako tranzicioniramo u unutrašnje. Mada znamo i često da veštački kreiramo spoljašnje kako se ne bi bavili unutrašnjim. Opusti se, nemoj život da shvataš preozbiljno, na kraju dana sve je ovo jedna velika igra iz koje niko neće izaći živ. Normalno je da na putu naletiš na prepreke, valjda to znači da ides u dobrom smeru, ili je barem tako u svim igricama.:mario:: [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanja
Ispovest i pitanje
Top
Bottom