Ispovjedaonica kod Papa Romea

[Moj put]

Papa Romeo, i ja imam nešto za priznati. Ništa novo, zapravo staro i ofucano, a uvijek aktualno.
Kad sam bila dijete, nisam shvaćala što se događa kada završi ljudski život. Odrasli su mi rekli da ću shvatiti kada odrastem. Možda sam sada malo odraslija, nipošto odrasla, ali nekako u duši ponekad stara, a djetinjasta, puno toga pročitala i na kraju toliko informacija me smelo i opet - ništa ne razumijem.
Dogodilo mi se da sam smrt pogledala ravno u oči. Čisti egzistencijalizam s natruhom naturalizma.
I tada razumski sve mi je bilo jasno, ali u duši je stajala samo odvratna tišina. Žena koja me držala za ruku dok sam odlazila, rekla mi je: "Ne gubi vjeru, ni pod cijenu života!".
Tada, kad sam gledala smrt u oči, Bog se nekako pritajio, postala sam klaustrofobična, no na moje veliko iznenađenje, iako je duh kopnio, moj razum govorio je da Bog postoji i smrt nije kraj.
Kažu da će strah nestati ako se suočiš s njim. Kod mene to nije slučaj. Ne čudi me to, ja sam uvijek bila crna ovca, iznimka koja potvrđuje pravilo. Ali kako kao iznimka da shvatim pravilo kad se u mome životu odvija sve mimo pravila?!
I tako, još uvijek ne razumijem smrt.
Razmišljam, što bih dala kad bih mogla postati bezbolna i besmrtna? Netko nepromišljen rekao bi: Sve bio dao samo da živim!
I eto opet zamke... duhovne, naravno. Odreci se života, ne gubi vjeru.

 

[H2O888]

Kažu da će strah nestati ako se suočiš s njim..e pa mnogi ljudi se trebaju suocit sa strahom,da ga tebi ne namecu,meni,drugima i puno bi ga manje bilo...da si bezbolna i besmrtna,pa ko je reka da nisi,sto je ovo malo boli,naspram beskonacnosti putovanja,kojg se rijetki sjecaju,sve je to s razlogom,a odgovori ce doc kad se najmanje budemo nadali."Ne gubi vjeru, ni pod cijenu života!".

 

[Moj put]

Da, nemam sumnju u postojanje života nakon smrti. Više nitko na ovom svijetu ne može mi to dovesti u pitanje jer ja ZNAM da nakon smrti živiš dalje, ali ono što mi stvara nemir je neznanje i strah. Neznanje u smislu da ne znam što me čeka s druge strane, a strah je od samoće umiranja.

 

[H2O888]

nitko ne umire sam,a straha tamo nema,bar tako pricaju oni koji su se vratili

 

[Papa Romeo]

Strpljenje je sve sto nam treba. Svako pitanje dobice odgovor kada za to dodje vrijeme.
Tesko je pisati o necemu sto vecina nije kadra shvatiti - ne postoji adekvatan pojam, jer pojam oznacava iskustvo, a iskustvo mora biti kolektivno da bi ga kolektiv kao pojam shvatio.
Kako nekom slikovito objasniti sta je ljubav ako taj osjecaj nikada nije osjetio? Kako djetetu objasniti sta znaci pec-pec ako se nikada nije oprzilo? - Za pec-pec ce osjecati strah, ali od nepoznatog.

@Moj put
Pretpostavljam da znas, s obzirom na nesvakidasnje iskustvo, da smrt ne znaci apsolutno nista, sem jos jedne zivotne faze. Faze kada ljudska cula nestaju, a javlja se samo jedno - spoznaja.
Nema povratka iz "onostranog" Mozda bi ga i bilo kada bi bilo kolektivnog iskustva, da imas s kim da ga dijelis. Ovako, ostajes iskustvom obogacena ali jako usamljena, i to ne usamljena po pitanju drustva, vec po pitanju iskustva - spoznaje i nemogucnosti da ga s nekim dijelis.
Govoriti nekom o sebi, o necemu sto ti mnogo znaci i umjesto razumijevanja doceka te zbunjeno klimanje glavom.
Shvatis da nije do drugih, a nije ni do tebe. Jednostavno ljudska cula to nisu kadra izraziti. Glas je jeka koja gluvom nista ne znaci.

 

[Moj put]

Ako pretpostavim da su mu zadovoljene osnovne egzistencijalne potrebe, pomalo me žalosti činjenica da su prosječnom čovjeku glavne teme za razgovor posao, hrana, vrijeme, prinosi, itd. No to me ne sprječava da govorim sebe.
Ali inače obožavam ljepotu jednostavnosti, ne zato što me ne zamara, nego zato što toliko toga otkriva.

 

[H2O888]

hm tesko je danas bjezat od "realnosti",pogotovu kad se vecina razgovora u drustvu,obitelji svodi upravo na to sto govoris posao, hrana, vrijeme, prinosi, itd.za mene to nije realnost vec nametnuto stanje da se zamaze prava stvarnost ajmo rec spoznaje neceg sto bi ja nazva zivot,slazem se da je ljepota u jednostavnosti,kroz koju mozemo naucit puno upravo promatranjem nekih stvari,pa evo naprimjer (lista,šuma,kamen,zivotinje),na koje ne obracamo paznju ako razmisljamo na materijalne stvari...zalosno je sto se neki ljudi u svome tijelu osijecaju stranci upravo razmisljajuci i lutajluci umom neimavsi prilike s nikim popricat o tome da ga se blijedo ne pogleda(tj. robovi smo sovog drustva na neki nacim,i treba utec od tog i picit ono sto ti um nalozi da je stvarnost)u biti ono sto te cini sretnom...i evo zvoni mi mob prijatelj zove na trubujedina osoba s kojom se o takvim stvarima moze hehe odoh poz

 

[CilI]

Ako je materija oduvijek onda je i čovjek od uvijek.
Samo rečenicu čovjek si je čovjek izmislio. Isto za
Čovjek umre a životinja je poginula. A druge rijeci za istu stvar.
Strah ti je najbolji prijatelj ako znaš njime upravljati.

Jedina istina je svi i sve je oduvjek, iz praha si nastao i u prah ideš.
Cim dodas religije, predsodke i druge glupost onda dobiješ mješavinu,
da ljude pravi glupima a nekima pase stanje da je takvo. Jer ovce je najlakše
usmjeravat

 

[Papa Romeo]

Švić, frrrrrrr, ploć.
Cim cim, šuš šuš, krc krc, šuš šuš šuš, liiiiiiiiz, šuš šuš, tok tok, kres, srrrrrrrrrrrrk, tik tak tik tak, puff, srrrrrrrrrrk, tik tak tik tak, puff..,
pa kaže, elektron prije ispaljivanja iz akceleratora ima svojstvo elementarne cestice, nakon ispaljivanja, pri prolasku kroz proreze na ploci ima svojstvo vala dok ne udari u detektor sa druge strane proreza, nakon udarca u detektor ponovo postaje elementarna cestica.., i kaže da mu je sve jasno ko da je rođenim očima gledao... tik tak tik tak tik tak...

NEMA MI PLOVKA, JEBO TE LED

 

[Papa Romeo]

... ISPOV(j)EDAONICO ...
... napisaću uskoro, za koji dan, paranoju istine...

i prodje od tada trinaest bajrama, a svetla svetlost se ne vrati k nama

 

[svetla (OкО) svetlosti]

Nastaviće se.

Poćelo je, ćini mi se, digitalizacijom sopstvene stvarnosti. Kako ?
Izgledalo je da stvari ( slike viđene kroz sliku, oblik, zvuk pesme, slučajnosti viđenje ili čute NETom ) postanu ostvarljive...

Nastaviće se.

 

[Papa Romeo]

Nemoj samo indijska serija da bude

Ima li na forumu jos neko bliski susret sa smrti?
Drugarica Moj put se srela oci u oci, a ja bih volio kada bi mogla malo vise napisati o tom slucaju. Zivo me zanimaju takva iskustva.

Citao sam ponesto o klinickoj smrti, al mi vecina prica na prepricavanje vuku, bar one o svjetlosti na kraju tunela. Iskustva iz operacionih sala su mi autenticnija. Gledali ljudi sebe na stolu i hirurge kako im se bore za zivot, kako kazu, iz pticije perspektive.

 

[PowerSeed]

da ilustrujemo tu perspektivu

 

[No Joke]

Znate da kad čovjek umre mozak je i dalje u pogonu nekoliko sekundi pa u nekim slućajevima i do minute. A to svjetlo na kraju tunela isto ima objašnjenje. Čovjek kad je u smrtnoj opasnosti usljed šoka organizam započinje proces proizvodnje dmt-a što vas lansira u neki drugi svijet, neobjašnjiv, nepojmljiv i prepun kiča. Čudo je to ljudsko tijelo.

 

[Papa Romeo]

Malo mi to kontradiktorno da mozak radi kad je covjek mrtav. Smrt nastupa prestankom mozdane funkcije, sto ce reci da, covjek nije umro ako mozak radi.
Sve dok je covjek u smrtnoj opasnosti organizam ce reagovati zastitnicki. Ali u trenutku same smrti, ni jedan organ nema funkciju, pa tako ni mozak, a postoji dosta slucajeva ljudi koji su virnuli na drugu stranu, medju kojima se nasao i poneki doktor i sigurni su, bar tako tvrde, da postoji zivot poslije smrti.

 

[No Joke]

Znam da zvuči suludo, i da istina je da bi trebalo tako biti, ali je riječ faktički o nekoliko sekundi svega. Gledao sam dokumentarac nekog doktora znanosti na nekom institutu koji se bavi ljudskim mozgom, mislim da je neki švicarski institut. Uglavnom lik je provodio ispitivanja u nekoliko bolnica i došao je do te zapanjujuće spoznaje. Čak u trenutku smrti se pale neki dijelovi mozga koji su inače neaktivni, što je još i dodatno objašnjenje svijetla na kraju tunela. Budem malo potražio na netu pa potkrijepio to nekim linkom ako uspjem da pronađem.

 

[Moj put]

Papa Romeo, skoro pa sam ti do kraja ispisala svoje iskustvo, ali ne mogu, drhtim sva u duši, teško mi je do kraja sve to izreći. Još ova fotografija od operacije, presjeklo me u crijevima kad sam je vidjela.
Kad dođe vrijeme za to, podijelit ću svoje iskustvo s tobom.

 

[metalmaniac]

nisam imao TOLIKO bliski kontakt sa smrću, ali jesam sa šofer-šajbom od auta. u tih 50 stotinki koliko mi je trebalo da napravim salto preko haube i preletim 10 metara vidio sam... ne znam šta sam vidio, ali znam da nije bilo lijepo.

 

[Papa Romeo]

@Moj put, nadam se da ce doci to vrijeme, zaista bi mi mnogo znacilo. Ukoliko postoje razlozi da o tome ne pises javno, znas i sama da ima i drugih nacina.

@metalmaniac, strah i nije bas prijatan osjecaj. Ne shvatam te bas najbolje kad kazes da si vidio nesto, al ne znas sta?! Jesi li vidio nesto nepripadajuce mjestu nezgode ili ti se sajba urezala duboko u sjecanje?
(ne zamjeri na crnom humoru, smijeh je zdrav).
Sta ti se desavalo prilikom ateriranja na tlo? Gubitak svijesti ili si zilaviji momak?

 

[metalmaniac]

bez brige, nema zamjerki papa (there's no humor like black humor)!

ni sam nisam siguran što sam vidio, bilo je toliko brzo da je nemoguće u glavi razlučiti što je, neki fleš, nije panika ni strah od smrti, kao da se svijet okrenuo u meni.
nisam izgubio svijest, dočekao sam se gotovo na noge. sve je prošlo bez gubitka svijesti, čak i bez ikakvih lomova (čak ni hlače nisam poderao) jer sam se u trenu kad sam spazio auto psihički pripremio za udarac. najveća ozljeda je bila natučena potkoljenica gdje me pogodio auto, razbijena koljena i oderani lakat.