Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 305585" data-attributes="member: 16675"><p>Osvrnem se na proteklu subotu, a i nedelju bogami, pa se zapitam - koliko puta covjek treba da se obloce do stanja potpune amnezije da bi samostalno, bez da ga drugi podsjecaju na to, prestao sa takvim nacinom opijanja? - Zakljucak je, dokle god to voli!</p><p>Ne sjecam se kada sam se zadnji put napio prije navedene subote, a evo ni ovog pijanstva se ne sjecam, al bukvalno.</p><p>Svadba, odradimo sve po ps-u, docekasmo svatove, pa vjencanje ovo, vjencanje ono, onaj nesto kenja, drugi se jos vise prosro od kenjanja jbg licno ga bog ovlastio da spaja, a kad te bog ovlasti za nesto ne moze se to tek tako na brzinu i jednostavno, treba malo razvuci i zakomplikovati jer se za jednostavne stvari ne moze uzeti ozbiljna para. </p><p>Jedva sam docekao da sjednemo i bacimo noge pod stol.</p><p>Kao sto to po obicaju biva, prvo aperitiv u vidu domace rakije sljivovice, par komada prije meze i jos par uz mezu. Ondak prebacimo na pivo marke jelen, ledeno svez, a uz to ce i glavno jelo tzv. gozba. Jelo se lijepo, zatego stomak ko indijanski dobos, ne moze vise ni ono za zuba sto jezikom iscackas da stane u njega, al piva moze koliko hoces. E to mi nikako nije jasno. Sta god pomislim da pojedem muka me uhvati kao i fobija da ce mi strije po glatkom, njegovanom stomacicu poiskakati, al mjesta za pivo ima koliko hoces, kao da ima neka namjenska komora, nekakva rezerva za pivu.</p><p>Pa, onda, kasnije opet rakija, u to ce i slatka, valja i nje potegnuti, pa poslije mozes mirno da se olesis dokle god te ruke sluze, posto mozak zakaze...</p><p></p><p>I tako, neka tama oko mene, razmisljam zasto je tako mracno i shvatim da su mi kapci preko ociju pali. Nakon tren-dva pocinjem osjecati neku ostricu po sredini ledja. Kapci teski, olovni, ne daju se pomjeriti kao da nisu moji, a ona ostrica se sve vise urezuje u ledja. Pokusavam se okrenuti i shvatim da nemam nikakvog osjecaja u nogama, pretrno sam, hladan znoj me oblio. Na jedvite jade pomaknuh kapke tek toliko da registrujem zid od opeke i svijetli otvor u zid, zakljucujem da je to zidarski otvor poznatiji kao prozor, doduse bez stolarije, posto su samo grubi radovi uradjeni na zidu. Pocese me trnci hvatati po nogama za koje sam i zaboravio da ih nisam osjecao. Previsile se preko drvene grede 18x16 cm u narodu poznate kao vjencanica ili sljemenjaca.</p><p>Otkud greda pod mojim nogama? Napeo sam trbusne misice u nadi da cu uspjeti da ustanem, a ona ostrica skliznu niz kicmu kao da je struja tuda prosla. Gdje god se pomjerim nesto je ubocilo pa malo bode malo sjece. Uspijem se nekako pridici u sjedeci polozaj i osmotriti okolinu iz prihvatljivije perspektive.</p><p>Sjedim na hrpi drvenog otpada koji su majstori nabacali u cosak novosagradjene kuce, nakon sto su srezali krov za istu. Ona ostrica koja mi se usijecala u ledja nije nista drugo do drveni rog 12x10 cm duzine cca 150 cm okrenut jednom ivicom prema gore. Zakljucih da sam ja lijepo odspavao na toj hrpi drveta kao i to da su mi ruke do ramena izgrebane, vjerovatno od pokusavanja da se udobnije namjestim.</p><p>Pitam se, otkud ja tu, al nije imao ko da mi odgovori. Potezem rukom za mobitel no dzep prazan, kao i ostali dzepovi.</p><p>Onda pomislih da sam opljackan. Napokon uspijevam da ustanem na klimave noge, krenuh naci izlaz iz gradjevine i u susjednoj prostoriji vidim telefon na betonu, naravno izgreban od klizanja po istom. Ima par propustenih poziva i dvije poruke. Otkud telefon tu, pojma nemam.</p><p>Tada mi se i pamcenje djelimicno vratilo, veci dio je ostao prekriven gustim velom zaborava.</p><p></p><p>Sada, dok presabiram utiske, umjesto gorkog kajanja zbog nerazumnog pijancenja nadvi mi se pitanje nad glavu - kuda ce nas sledeca avantura odvesti i sta cemo sledece zaboraviti? Lebdi iznad masuci krilcima a mene strah podici pogled, kao da se plasim da ce mi se u usta posrati.</p><p>Odgovor ne znam, al znam da, ako ga prezivim i bude uslova vec ce negdje biti zapisan.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 305585, member: 16675"] Osvrnem se na proteklu subotu, a i nedelju bogami, pa se zapitam - koliko puta covjek treba da se obloce do stanja potpune amnezije da bi samostalno, bez da ga drugi podsjecaju na to, prestao sa takvim nacinom opijanja? - Zakljucak je, dokle god to voli! Ne sjecam se kada sam se zadnji put napio prije navedene subote, a evo ni ovog pijanstva se ne sjecam, al bukvalno. Svadba, odradimo sve po ps-u, docekasmo svatove, pa vjencanje ovo, vjencanje ono, onaj nesto kenja, drugi se jos vise prosro od kenjanja jbg licno ga bog ovlastio da spaja, a kad te bog ovlasti za nesto ne moze se to tek tako na brzinu i jednostavno, treba malo razvuci i zakomplikovati jer se za jednostavne stvari ne moze uzeti ozbiljna para. Jedva sam docekao da sjednemo i bacimo noge pod stol. Kao sto to po obicaju biva, prvo aperitiv u vidu domace rakije sljivovice, par komada prije meze i jos par uz mezu. Ondak prebacimo na pivo marke jelen, ledeno svez, a uz to ce i glavno jelo tzv. gozba. Jelo se lijepo, zatego stomak ko indijanski dobos, ne moze vise ni ono za zuba sto jezikom iscackas da stane u njega, al piva moze koliko hoces. E to mi nikako nije jasno. Sta god pomislim da pojedem muka me uhvati kao i fobija da ce mi strije po glatkom, njegovanom stomacicu poiskakati, al mjesta za pivo ima koliko hoces, kao da ima neka namjenska komora, nekakva rezerva za pivu. Pa, onda, kasnije opet rakija, u to ce i slatka, valja i nje potegnuti, pa poslije mozes mirno da se olesis dokle god te ruke sluze, posto mozak zakaze... I tako, neka tama oko mene, razmisljam zasto je tako mracno i shvatim da su mi kapci preko ociju pali. Nakon tren-dva pocinjem osjecati neku ostricu po sredini ledja. Kapci teski, olovni, ne daju se pomjeriti kao da nisu moji, a ona ostrica se sve vise urezuje u ledja. Pokusavam se okrenuti i shvatim da nemam nikakvog osjecaja u nogama, pretrno sam, hladan znoj me oblio. Na jedvite jade pomaknuh kapke tek toliko da registrujem zid od opeke i svijetli otvor u zid, zakljucujem da je to zidarski otvor poznatiji kao prozor, doduse bez stolarije, posto su samo grubi radovi uradjeni na zidu. Pocese me trnci hvatati po nogama za koje sam i zaboravio da ih nisam osjecao. Previsile se preko drvene grede 18x16 cm u narodu poznate kao vjencanica ili sljemenjaca. Otkud greda pod mojim nogama? Napeo sam trbusne misice u nadi da cu uspjeti da ustanem, a ona ostrica skliznu niz kicmu kao da je struja tuda prosla. Gdje god se pomjerim nesto je ubocilo pa malo bode malo sjece. Uspijem se nekako pridici u sjedeci polozaj i osmotriti okolinu iz prihvatljivije perspektive. Sjedim na hrpi drvenog otpada koji su majstori nabacali u cosak novosagradjene kuce, nakon sto su srezali krov za istu. Ona ostrica koja mi se usijecala u ledja nije nista drugo do drveni rog 12x10 cm duzine cca 150 cm okrenut jednom ivicom prema gore. Zakljucih da sam ja lijepo odspavao na toj hrpi drveta kao i to da su mi ruke do ramena izgrebane, vjerovatno od pokusavanja da se udobnije namjestim. Pitam se, otkud ja tu, al nije imao ko da mi odgovori. Potezem rukom za mobitel no dzep prazan, kao i ostali dzepovi. Onda pomislih da sam opljackan. Napokon uspijevam da ustanem na klimave noge, krenuh naci izlaz iz gradjevine i u susjednoj prostoriji vidim telefon na betonu, naravno izgreban od klizanja po istom. Ima par propustenih poziva i dvije poruke. Otkud telefon tu, pojma nemam. Tada mi se i pamcenje djelimicno vratilo, veci dio je ostao prekriven gustim velom zaborava. Sada, dok presabiram utiske, umjesto gorkog kajanja zbog nerazumnog pijancenja nadvi mi se pitanje nad glavu - kuda ce nas sledeca avantura odvesti i sta cemo sledece zaboraviti? Lebdi iznad masuci krilcima a mene strah podici pogled, kao da se plasim da ce mi se u usta posrati. Odgovor ne znam, al znam da, ako ga prezivim i bude uslova vec ce negdje biti zapisan. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom