Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 338893" data-attributes="member: 16675"><p>Apsurdno je preispitivati moci koje prevazilaze covjekovo shvatanje, s obzirom da covjek nije svjestan ni svojih vlastitih. Zasto bi bog zelio da sve zna? Zasto bi se trudio da nekom odredjuje sudbinu ili ga poput djeteta vodi kroz zivot. </p><p>Ja kao roditelj imam mogucnost da svoje dijete usmjeravam kako ce da zivi. Da ga od malih nogu naucim da vjeruje da zavisi od moje volje. Da mu odredjujem skolu, zanimanje, drustvo, s kim ce sticati vlastite potomke, koje ce auto voziti itd. Mogao bih, al ne zelim. Zelim da mi djeca budu samostalna, da me nije strah ispustiti im ruku pri nastojanju da kroce u svoje vlastite zivote. moje je da im u tome pomognem, a ne da umjesto njih zivim.</p><p>Vjerujem da i bog slicno razmislja, jer njegov sam dio.</p><p></p><p>Mozemo koristiti sve moguce pojmove da opisemo neku situaciju ili trenutno dusevno stanje, ali svi ti pojmovi sagovorniku nista ne znace ukoliko ih licno nije prozivio. Kako opisati osjecanje koje roditelja obuzme kada prvi put ugleda svoje novorodjenjce nekome ko to nikada nije dozivio i osjetio?! </p><p>Neke stvari ostaju u nama samima i sanse da ih s nekim dijelimo su veoma male ili nikakve.</p><p></p><p>Meni je fascinantna covjekova opsesija za vjecnim zivotom. Fascinira me cinjenica da su ljudi vjekovima trude da naprave eliksir mladosti koji ce zaustaviti starenje i odumiranje celija od kojih smo gradjeni. Zakljucio sam da ljudi zele vjecni zivot u ljudskom obliku, jer vjeruju da poslije smrti nema apsolutno nicega. Upravo iz tog straha od smrti ljudi se nesvjesno odricu vjecnog zivota, ali ne vjecnog u ljudskom oblicju, vec mnogo kompleksijeg nego sto to zaveden covjek moze pojmiti.</p><p>Svako od nas je nastao iz neceg sto je prije nas imalo svoj oblik, a to nesto je nastalo od neceg sto je vec imalo oblik prije nego sto je formiralo to nesto. Sila koja prozima svu materiju u univerzumu, postojace u mom oblicju odredjen vremenski period i nema teoretske sanse da ce s mojim tijelom zauvjek nestati, isceznuti. Naprotiv, nastavice postojati i dalje, u nekom drugom obliku, kao dio nekog drugog referentnog sistema nepoznatog covjeku.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 338893, member: 16675"] Apsurdno je preispitivati moci koje prevazilaze covjekovo shvatanje, s obzirom da covjek nije svjestan ni svojih vlastitih. Zasto bi bog zelio da sve zna? Zasto bi se trudio da nekom odredjuje sudbinu ili ga poput djeteta vodi kroz zivot. Ja kao roditelj imam mogucnost da svoje dijete usmjeravam kako ce da zivi. Da ga od malih nogu naucim da vjeruje da zavisi od moje volje. Da mu odredjujem skolu, zanimanje, drustvo, s kim ce sticati vlastite potomke, koje ce auto voziti itd. Mogao bih, al ne zelim. Zelim da mi djeca budu samostalna, da me nije strah ispustiti im ruku pri nastojanju da kroce u svoje vlastite zivote. moje je da im u tome pomognem, a ne da umjesto njih zivim. Vjerujem da i bog slicno razmislja, jer njegov sam dio. Mozemo koristiti sve moguce pojmove da opisemo neku situaciju ili trenutno dusevno stanje, ali svi ti pojmovi sagovorniku nista ne znace ukoliko ih licno nije prozivio. Kako opisati osjecanje koje roditelja obuzme kada prvi put ugleda svoje novorodjenjce nekome ko to nikada nije dozivio i osjetio?! Neke stvari ostaju u nama samima i sanse da ih s nekim dijelimo su veoma male ili nikakve. Meni je fascinantna covjekova opsesija za vjecnim zivotom. Fascinira me cinjenica da su ljudi vjekovima trude da naprave eliksir mladosti koji ce zaustaviti starenje i odumiranje celija od kojih smo gradjeni. Zakljucio sam da ljudi zele vjecni zivot u ljudskom obliku, jer vjeruju da poslije smrti nema apsolutno nicega. Upravo iz tog straha od smrti ljudi se nesvjesno odricu vjecnog zivota, ali ne vjecnog u ljudskom oblicju, vec mnogo kompleksijeg nego sto to zaveden covjek moze pojmiti. Svako od nas je nastao iz neceg sto je prije nas imalo svoj oblik, a to nesto je nastalo od neceg sto je vec imalo oblik prije nego sto je formiralo to nesto. Sila koja prozima svu materiju u univerzumu, postojace u mom oblicju odredjen vremenski period i nema teoretske sanse da ce s mojim tijelom zauvjek nestati, isceznuti. Naprotiv, nastavice postojati i dalje, u nekom drugom obliku, kao dio nekog drugog referentnog sistema nepoznatog covjeku. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom