Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="mlst" data-source="post: 341936" data-attributes="member: 8618"><p>Zaboravio sam na post, ali ne i na snove <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" />. Sve ih uglavnom cuvam u glavi koliko god mogu, obicno ih i kada ih zaboravim aktiviraju realne situacije koje se manje ili vise poklapaju sa trenutkom u snu. </p><p>Sve je pocelo kada sam bio klinac, jedno od najranijih secanja je kako stojim sa drugarima i pokusavam da im objasnim kako sam bio lucidan u snu. Tada za tako nesto mislim da skoro niko u mom okruzenju nije znao, kome god bi pricao svoje dozivljaje nije mi verovao, odbacili bi me momentalno smehom "Pa to nije moguce". Tek pre nekoliko godina sam saznao za coveka koji je lucidne snove uveo u nauku <span style="font-size: 15px"><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Stephen_LaBerge" target="_blank"><strong>Stephen LaBerge</strong></a>. </span></p><p><span style="font-size: 15px">Sve obicno pocne tako sto se setim da sam legao kuci da spavam i da je prosto nemoguce da se nalazim tu gde jesam u snu. Cesto me sama prica u snu toliko zaludi da zaboravim da sam bio lucidan i upadam u neku sasvim drugu pricu. Sto mi je fascinantno jer kako to kada sam se setio da sanjam moj mozak me opet prevari da je to sasvim normalno i realno da zaboravim. Cak i da sam svestan da sanjam nekako se podsvesno prepustam prici jer znam da nista lose ne moze da mi se desi. Cak svojim projekcijama u snu ponekad pokusavam da objasnim da sanjam. Uvek me manje vise gledaju cudno zbog toga. Vremenom sam razvio neke meni olaksice. Skacem sa zgrada, bez problema ulazim u bilo koja kola ako mi treba prevoz ili hocu da se provozam. Kola uvek imaju kluc u bravi. Devojke jednostavno uhvatim za ruku i odvedem na neko malo zavuceno mesto, iako znam da niko relativno ne moze da mi sudi tu gde jesam opet imam strah od "javnosti". Letim samo kada sam potpuno opusten, mada vecinom me znanje o gravitaciji vraca na dole. Pa na kraju to nekako izgleda kao hulk kada skoci. U poslednje vreme pokusavam da pricam sa ljudima koji se nadju oko mene u snu. Ko su oni? Sta rade tu? i sta misle o nekom problemu koji me muci. Vrlo retko mi to uspe i kada mi uspe nakon budjenja ne mogu da se setim tacno sta su mi rekli. Sve nekako pocne da bledi vrlo brzo. I kada pocnem da ih zapisujem ne mogu bas recima da se izrazim sve sto sam doziveo. Prekopiracu vam iz dnevnika jednu od situacija ,jer san koji sam sanjao kada sam napisao prethodni post je trajao bas dugo. I ne mogu vise bas da se setim nekih detalja kao i samu poentu price.</span></p><p><span style="font-size: 15px"></span></p><p><span style="font-size: 15px"><strong>januar 31 2015</strong></span></p><p><span style="font-size: 15px"><strong>"</strong>Pokusavam da imam prorocke vizije kada legnem da spavam, ponekad mi se cini da uspem, ali retko ili skoro nikada ne mogu da se setim vividno prorocanstva. Nesto kazem, ali zaboravim, nesto vidim ali ubrzo izgubim sliku povucen dramom realnog zivota. </span></p><p><span style="font-size: 15px"></span></p><p><span style="font-size: 15px">U snu sam prolazio kroz stari prolaz, iz mraka na cistom plavom nebu se mogla videti stara zgrada. Bila je ista. Suze su mi potekle u tom trenutku. Osetio sam srecu sto je ponovo vidim, ali i tuzan sto nekako svesno znam da se nikada necu vratiti tu osim u snu. Nailazim na stara kola, i krecem po nesto, Nesto cega se nisam mogao setiti kada sam usao u kola. Nisam znao zasto sam posao tamo gde sam posao. Znao sam samo da trebam nesto da uradim. Nisam vozio ni dvadesetak metara naisao sam na slepu ulicu. Nisam mogao dalje pa sam resio da to nesto potrazim peske. Cim sam otvorio vrata kola, opet sam podigao pogled na zgradu. Odjednom pocinjem da budem lucidan. Starija zena, crne kose nalik na nekog koga sam mozda znao mi krece u susret. Shvatam da je od neke vaznosti ovde u snu dok mi ona u istom trenutku progovara "Vagas, vagas", misleci na to da vec mislim da li je dobra ili zla. Pitao sam je "Sta ce biti sa buducnoscu?" Nije htela da zastane da mi da odgovor nego je u onako u prolazu sa polu okrenutom glavom samo rekla "Sredina". "Da mora da je to drzacu sredinu" pomislih ja u snu. </span></p><p><span style="font-size: 15px"></span></p><p><span style="font-size: 15px">Celog tog dana sam razmisljao o tom snu, da li ja to mozda izmisljam vaznost svega toga ili ne stvarno ne znam. Pokusavam da odgonetnem ceo san do najsitnijeg detalja, ali mi je najteze da se setim nekih pojedinosti koje su jednostavno iscezle, mada znam, znam sigurno da su bile vazne. Osecam tako. Zeleo bih da budem korak ispred necega, zasto?<strong>"</strong></span></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="mlst, post: 341936, member: 8618"] Zaboravio sam na post, ali ne i na snove :). Sve ih uglavnom cuvam u glavi koliko god mogu, obicno ih i kada ih zaboravim aktiviraju realne situacije koje se manje ili vise poklapaju sa trenutkom u snu. Sve je pocelo kada sam bio klinac, jedno od najranijih secanja je kako stojim sa drugarima i pokusavam da im objasnim kako sam bio lucidan u snu. Tada za tako nesto mislim da skoro niko u mom okruzenju nije znao, kome god bi pricao svoje dozivljaje nije mi verovao, odbacili bi me momentalno smehom "Pa to nije moguce". Tek pre nekoliko godina sam saznao za coveka koji je lucidne snove uveo u nauku [SIZE=4][URL='http://en.wikipedia.org/wiki/Stephen_LaBerge'][B]Stephen LaBerge[/B][/URL]. Sve obicno pocne tako sto se setim da sam legao kuci da spavam i da je prosto nemoguce da se nalazim tu gde jesam u snu. Cesto me sama prica u snu toliko zaludi da zaboravim da sam bio lucidan i upadam u neku sasvim drugu pricu. Sto mi je fascinantno jer kako to kada sam se setio da sanjam moj mozak me opet prevari da je to sasvim normalno i realno da zaboravim. Cak i da sam svestan da sanjam nekako se podsvesno prepustam prici jer znam da nista lose ne moze da mi se desi. Cak svojim projekcijama u snu ponekad pokusavam da objasnim da sanjam. Uvek me manje vise gledaju cudno zbog toga. Vremenom sam razvio neke meni olaksice. Skacem sa zgrada, bez problema ulazim u bilo koja kola ako mi treba prevoz ili hocu da se provozam. Kola uvek imaju kluc u bravi. Devojke jednostavno uhvatim za ruku i odvedem na neko malo zavuceno mesto, iako znam da niko relativno ne moze da mi sudi tu gde jesam opet imam strah od "javnosti". Letim samo kada sam potpuno opusten, mada vecinom me znanje o gravitaciji vraca na dole. Pa na kraju to nekako izgleda kao hulk kada skoci. U poslednje vreme pokusavam da pricam sa ljudima koji se nadju oko mene u snu. Ko su oni? Sta rade tu? i sta misle o nekom problemu koji me muci. Vrlo retko mi to uspe i kada mi uspe nakon budjenja ne mogu da se setim tacno sta su mi rekli. Sve nekako pocne da bledi vrlo brzo. I kada pocnem da ih zapisujem ne mogu bas recima da se izrazim sve sto sam doziveo. Prekopiracu vam iz dnevnika jednu od situacija ,jer san koji sam sanjao kada sam napisao prethodni post je trajao bas dugo. I ne mogu vise bas da se setim nekih detalja kao i samu poentu price. [B][/B] [B]januar 31 2015[/B] [B]"[/B]Pokusavam da imam prorocke vizije kada legnem da spavam, ponekad mi se cini da uspem, ali retko ili skoro nikada ne mogu da se setim vividno prorocanstva. Nesto kazem, ali zaboravim, nesto vidim ali ubrzo izgubim sliku povucen dramom realnog zivota. U snu sam prolazio kroz stari prolaz, iz mraka na cistom plavom nebu se mogla videti stara zgrada. Bila je ista. Suze su mi potekle u tom trenutku. Osetio sam srecu sto je ponovo vidim, ali i tuzan sto nekako svesno znam da se nikada necu vratiti tu osim u snu. Nailazim na stara kola, i krecem po nesto, Nesto cega se nisam mogao setiti kada sam usao u kola. Nisam znao zasto sam posao tamo gde sam posao. Znao sam samo da trebam nesto da uradim. Nisam vozio ni dvadesetak metara naisao sam na slepu ulicu. Nisam mogao dalje pa sam resio da to nesto potrazim peske. Cim sam otvorio vrata kola, opet sam podigao pogled na zgradu. Odjednom pocinjem da budem lucidan. Starija zena, crne kose nalik na nekog koga sam mozda znao mi krece u susret. Shvatam da je od neke vaznosti ovde u snu dok mi ona u istom trenutku progovara "Vagas, vagas", misleci na to da vec mislim da li je dobra ili zla. Pitao sam je "Sta ce biti sa buducnoscu?" Nije htela da zastane da mi da odgovor nego je u onako u prolazu sa polu okrenutom glavom samo rekla "Sredina". "Da mora da je to drzacu sredinu" pomislih ja u snu. Celog tog dana sam razmisljao o tom snu, da li ja to mozda izmisljam vaznost svega toga ili ne stvarno ne znam. Pokusavam da odgonetnem ceo san do najsitnijeg detalja, ali mi je najteze da se setim nekih pojedinosti koje su jednostavno iscezle, mada znam, znam sigurno da su bile vazne. Osecam tako. Zeleo bih da budem korak ispred necega, zasto?[B]"[/B][/SIZE] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom