Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="mlst" data-source="post: 356945" data-attributes="member: 8618"><p>"Bicu lucidan kazem sam sebi". Zadnje reci iz dnevnika sinoc. </p><p></p><p>Sledeca scena nalazim se na pocetku sna, stojim na poljani u mraku svetli tek poneka ulicna svetlost i neka suznezica pada. "Prelepo" pomislih u sebi "Najzad sam tu od pocetka, imam dovoljno vremena da upijem sve slike, a da se pritom ne probudim" (obicno postanem lucidan negde na polovini ili na kraju pred budjenje). Lagano sirim ruke i secam se treninga, pokusavam da u potpunosti osetim telo u snu. Vetar pocinje jace da duva i osecam blagu hladnocu kako prolazi kroz odecu. Osecam i sneg na svom licu. Nisam hteo da remetim pricu sna i odlucio sam se da ne odstupam od iste. Ulazim u neki stan i upoznajem dve devojke. Sada se ne secam razgovora koji sam vodio sa njima ali nekako sam zakljucio da im trebam pomoci, jedino sto znam je da nemaju duvana i da mi uopste nije problem da odem do trafike, taman usput i dok se vratim mogu da vidim svasta. Vec je bilo jutro u snu, secam se misli kako imam jos puno vremena dok se ne probudim. Sedam u neki stari automobil nalik na one iz 1920 i krecem uzbrdo prema trafici. Odjednom guzva, tramvaj ispred mene, deca sa strane puta idu na neku ekskurziju. Pokusavam da preteknem tramvaj i u tom trenutku iz suprtnog smera dolazi jos jedan. "Glupost" pomisljam u sebi, ne mogu da prodjem. Nekako sam se vec izvukao iz te guzve, dosao do trafike koja je vise licila na tezgu nekog cige. Uzeo sve kese duvana, filtera i rizli i krenuo nazad. Kada sam se vratio kod te dve devojke bile su tesko bolesne. Lice im je crveno i naduto. "Mislim da imas temperaturu" secam se obracanja jednoj od njih. Stavljam im ruku na celo onako kao sto sve majke mere svojoj deci temperaturu i osecam veliku vrelinu. "Ne brinite to je samo temperatura procice ce", tesio sam ih. "Evo doneo sam vam duvana da imate posto ne smete napolje u takvom stanju". Stojim iznad njih dok one sede za stolom i shvatam da nemam vise sta da trazim tu, vreme mi prolazi a ja se majem sa svojim projekcijama i pokusavam da ih zadovoljim duvanom koji prakticno ne postoji. Pozdravljam ih i krecem kuci. </p><p>Vec sam u dvoristu kuce, ne secam se sada budan kako sam dosao dotle. Primecujem da su svuda detektori za alarm. To cak nije ni moja kuca, nego neka "bogata" kuca. Vidim joint u ruci, povlacim par dima i krecem ka zavucenom mestu u uglu kuce. Tu su cetiri stolice i bastenski sto. Samo sto sam seo vidim deketor kretanja levo i desno od mene, "samo da ih ne aktiviram" pomisljam. Povlacim jos neki dim vec sam stigao do pola buxna. Cujem u udaljenom delu kuce kako tetka pere ves. Vec je kasno uvece. Pocinje da svetli tackica na detektoru kretanja i oglasava se alarm u kuci. "Gde bas sada kada sam na pola buxne". Pokusavam da je ugasim od dlan i onako polu ugasenu stavljam u dzep od dzempera. "Dodjavola izgoricu dzep" . Osluskujem dalji razvoj u kuci, cujem kako keva silazi i prica sa tetkom ko je aktivirao alarm. Vidim ispred sebe neki beli uredjedjaj kako jedno dugme treperi, pritiskam dugme i alarm se gasi. "Pomislice da je greska". U tom trenutku pojavljuje se moj otac na kapiji u skroz modernoj odeci sa crnim naocarima za sunce mrtav pijan, vodi sa sobom prijatelja koji je u istom takvom stilu i lici na Nikolasa Kejdza. "Pijane budale, pogledaj u sta ih je novac pretvorio" .</p><p>Nadalje san poprima neki cudni filmski scenario i gubim lucidnost, nesvesno sedim u ventilacionom sa snajperom u rukama cekam svoju zrtvu da se pojavi. </p><p></p><p>Dosta detalja se ne secam, ali se jasno secam kako sam sebe opominjao u snu kako bi sve to trebalo da se zapise kada ustanem. Ali vrag, ne secam se. Cak i kada sam ustao nisam se secao ni da sam sanjao. Tek posle dva minuta su mi se vratile scene koje sam ovde opisao. I mogu sa sigurnoscu reci da to nije ni trideset posto od celokupne price. Jer znam da sam ceo dan bio tamo. Sada je sve u magli i svakog sekunda sve vise bledi. Nema veze imam jos dosta noci da spavam, steta je sto ne mozemo da nastavimo tamo gde smo poceli, ali mozak me uvek prijatno iznenadi.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="mlst, post: 356945, member: 8618"] "Bicu lucidan kazem sam sebi". Zadnje reci iz dnevnika sinoc. Sledeca scena nalazim se na pocetku sna, stojim na poljani u mraku svetli tek poneka ulicna svetlost i neka suznezica pada. "Prelepo" pomislih u sebi "Najzad sam tu od pocetka, imam dovoljno vremena da upijem sve slike, a da se pritom ne probudim" (obicno postanem lucidan negde na polovini ili na kraju pred budjenje). Lagano sirim ruke i secam se treninga, pokusavam da u potpunosti osetim telo u snu. Vetar pocinje jace da duva i osecam blagu hladnocu kako prolazi kroz odecu. Osecam i sneg na svom licu. Nisam hteo da remetim pricu sna i odlucio sam se da ne odstupam od iste. Ulazim u neki stan i upoznajem dve devojke. Sada se ne secam razgovora koji sam vodio sa njima ali nekako sam zakljucio da im trebam pomoci, jedino sto znam je da nemaju duvana i da mi uopste nije problem da odem do trafike, taman usput i dok se vratim mogu da vidim svasta. Vec je bilo jutro u snu, secam se misli kako imam jos puno vremena dok se ne probudim. Sedam u neki stari automobil nalik na one iz 1920 i krecem uzbrdo prema trafici. Odjednom guzva, tramvaj ispred mene, deca sa strane puta idu na neku ekskurziju. Pokusavam da preteknem tramvaj i u tom trenutku iz suprtnog smera dolazi jos jedan. "Glupost" pomisljam u sebi, ne mogu da prodjem. Nekako sam se vec izvukao iz te guzve, dosao do trafike koja je vise licila na tezgu nekog cige. Uzeo sve kese duvana, filtera i rizli i krenuo nazad. Kada sam se vratio kod te dve devojke bile su tesko bolesne. Lice im je crveno i naduto. "Mislim da imas temperaturu" secam se obracanja jednoj od njih. Stavljam im ruku na celo onako kao sto sve majke mere svojoj deci temperaturu i osecam veliku vrelinu. "Ne brinite to je samo temperatura procice ce", tesio sam ih. "Evo doneo sam vam duvana da imate posto ne smete napolje u takvom stanju". Stojim iznad njih dok one sede za stolom i shvatam da nemam vise sta da trazim tu, vreme mi prolazi a ja se majem sa svojim projekcijama i pokusavam da ih zadovoljim duvanom koji prakticno ne postoji. Pozdravljam ih i krecem kuci. Vec sam u dvoristu kuce, ne secam se sada budan kako sam dosao dotle. Primecujem da su svuda detektori za alarm. To cak nije ni moja kuca, nego neka "bogata" kuca. Vidim joint u ruci, povlacim par dima i krecem ka zavucenom mestu u uglu kuce. Tu su cetiri stolice i bastenski sto. Samo sto sam seo vidim deketor kretanja levo i desno od mene, "samo da ih ne aktiviram" pomisljam. Povlacim jos neki dim vec sam stigao do pola buxna. Cujem u udaljenom delu kuce kako tetka pere ves. Vec je kasno uvece. Pocinje da svetli tackica na detektoru kretanja i oglasava se alarm u kuci. "Gde bas sada kada sam na pola buxne". Pokusavam da je ugasim od dlan i onako polu ugasenu stavljam u dzep od dzempera. "Dodjavola izgoricu dzep" . Osluskujem dalji razvoj u kuci, cujem kako keva silazi i prica sa tetkom ko je aktivirao alarm. Vidim ispred sebe neki beli uredjedjaj kako jedno dugme treperi, pritiskam dugme i alarm se gasi. "Pomislice da je greska". U tom trenutku pojavljuje se moj otac na kapiji u skroz modernoj odeci sa crnim naocarima za sunce mrtav pijan, vodi sa sobom prijatelja koji je u istom takvom stilu i lici na Nikolasa Kejdza. "Pijane budale, pogledaj u sta ih je novac pretvorio" . Nadalje san poprima neki cudni filmski scenario i gubim lucidnost, nesvesno sedim u ventilacionom sa snajperom u rukama cekam svoju zrtvu da se pojavi. Dosta detalja se ne secam, ali se jasno secam kako sam sebe opominjao u snu kako bi sve to trebalo da se zapise kada ustanem. Ali vrag, ne secam se. Cak i kada sam ustao nisam se secao ni da sam sanjao. Tek posle dva minuta su mi se vratile scene koje sam ovde opisao. I mogu sa sigurnoscu reci da to nije ni trideset posto od celokupne price. Jer znam da sam ceo dan bio tamo. Sada je sve u magli i svakog sekunda sve vise bledi. Nema veze imam jos dosta noci da spavam, steta je sto ne mozemo da nastavimo tamo gde smo poceli, ali mozak me uvek prijatno iznenadi. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom