Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 485533" data-attributes="member: 16675"><p>Nesto kontam oko ovog "putovanja na mentalnim talasima" i odjednom skontam da je kod mene, trenutno, bonaca. Ni daska vjetra, ni talasica, barem maleckog.</p><p>Osjecam se bezosjecajno, sta god to znacilo. Nit' mi je dobro, niti lose. U radu ne vidim smisao u neradu vidim besmisao. Seks mi dodje kao neko trosenje energije ubudale, nema rezultata pri tom djelovanju i sto je jos grdje rezultat se namjerno izbjegava.</p><p>S vremena na vrijeme zamolim boga za neku uslugicu, da pripomogne malo, a on mi posalje pomoc u vidu staroegipatskih hijeroglifa, pa dok to protumacim prodje me volja da mi se pomogne, a nemam pojma ni sta treba da mi se pomaze.</p><p>Imam nekakav filing, da bi mi zadovoljstvo predstavljala samoca u nekoj vukojebini ili duzi odmor na Plutonu.</p><p>Mars mi je preblizu, jer ovi iz NASA-e planiraju slati neke budale da ga nasele. </p><p>Zamislite, ja na Marsu, taman poceo da se gotivim u samoci, kad brrrmmm, slijecu neki gerilci sa spejs satlom i svi uglas, ushiceno, uzviknu - "pazi marsovca!". Pa, jebo vam marsovac mater.</p><p></p><p>Nemam pojma, zbog cega se osjecam kao listic u sumi, medju morem drugih listica, koji ceka da ga ovaj jesenji vjetar otpirne sa grane i njime natori obliznju livadu po kojoj raste ambrozija i krave kenjaju. Mada, da me i medj' ruze odnese ista bi mi cuna bila.</p><p></p><p>Kazu ljudi, a ljudi sve znaju, da sam meteoropata. Nije da nisam, jebe me kuk svaki put pred neku promjenu vremena, al' nije to to. Mozda i patim za vremenom, onim nekim predjasnjim, davno proslim, makar se i juce zbilo, al je isti pandrk, proslo juce ili prije 100 godina, ako ga se covjek sjeca, a rijetko se cega sjetim.</p><p></p><p>Mozda je to, sjecanje, odgovor na onu mentalnu bonacu, s pocetka ove ispovijesti. </p><p>Mozda, zbog mnostva ruznih sjecanja, koja odnekud nahrle i podignu buru, covjek skupa sa tom burom pokopa i ona lijepa. Jednostavno zaboravi sve, pa ostane kao zvjerka sa instinktom za samoodrzanje, bez trunke emocije, bez ikakvih zelja, bez ideje kuda bi ga put odveo. Mozda u nekom trenutku shvati, da je jedini put onaj koji vodi na Pluton. Da ce, mozda, na tom putu sresti nekog plutonca, koji bi s njim podijelio neka visa osjecanja, neke vece vrijednosti, jer, te su vrijednosti kod zemljana poodavno zakrzljale, iscezla poput lastavicijih repova jedne hladne jeseni, nekada davno, pradavno. </p><p></p><p>Sad, u podne, treba jedan smotati. Pustiti jedan blagi mentalni talasic u eter i osluskivati, da li ce stici odgovor od neke usamljene plutonke, zeljne nekih visih vrijednosti, neke vise emocije od ove zemaljske, sirove i okrutne.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 485533, member: 16675"] Nesto kontam oko ovog "putovanja na mentalnim talasima" i odjednom skontam da je kod mene, trenutno, bonaca. Ni daska vjetra, ni talasica, barem maleckog. Osjecam se bezosjecajno, sta god to znacilo. Nit' mi je dobro, niti lose. U radu ne vidim smisao u neradu vidim besmisao. Seks mi dodje kao neko trosenje energije ubudale, nema rezultata pri tom djelovanju i sto je jos grdje rezultat se namjerno izbjegava. S vremena na vrijeme zamolim boga za neku uslugicu, da pripomogne malo, a on mi posalje pomoc u vidu staroegipatskih hijeroglifa, pa dok to protumacim prodje me volja da mi se pomogne, a nemam pojma ni sta treba da mi se pomaze. Imam nekakav filing, da bi mi zadovoljstvo predstavljala samoca u nekoj vukojebini ili duzi odmor na Plutonu. Mars mi je preblizu, jer ovi iz NASA-e planiraju slati neke budale da ga nasele. Zamislite, ja na Marsu, taman poceo da se gotivim u samoci, kad brrrmmm, slijecu neki gerilci sa spejs satlom i svi uglas, ushiceno, uzviknu - "pazi marsovca!". Pa, jebo vam marsovac mater. Nemam pojma, zbog cega se osjecam kao listic u sumi, medju morem drugih listica, koji ceka da ga ovaj jesenji vjetar otpirne sa grane i njime natori obliznju livadu po kojoj raste ambrozija i krave kenjaju. Mada, da me i medj' ruze odnese ista bi mi cuna bila. Kazu ljudi, a ljudi sve znaju, da sam meteoropata. Nije da nisam, jebe me kuk svaki put pred neku promjenu vremena, al' nije to to. Mozda i patim za vremenom, onim nekim predjasnjim, davno proslim, makar se i juce zbilo, al je isti pandrk, proslo juce ili prije 100 godina, ako ga se covjek sjeca, a rijetko se cega sjetim. Mozda je to, sjecanje, odgovor na onu mentalnu bonacu, s pocetka ove ispovijesti. Mozda, zbog mnostva ruznih sjecanja, koja odnekud nahrle i podignu buru, covjek skupa sa tom burom pokopa i ona lijepa. Jednostavno zaboravi sve, pa ostane kao zvjerka sa instinktom za samoodrzanje, bez trunke emocije, bez ikakvih zelja, bez ideje kuda bi ga put odveo. Mozda u nekom trenutku shvati, da je jedini put onaj koji vodi na Pluton. Da ce, mozda, na tom putu sresti nekog plutonca, koji bi s njim podijelio neka visa osjecanja, neke vece vrijednosti, jer, te su vrijednosti kod zemljana poodavno zakrzljale, iscezla poput lastavicijih repova jedne hladne jeseni, nekada davno, pradavno. Sad, u podne, treba jedan smotati. Pustiti jedan blagi mentalni talasic u eter i osluskivati, da li ce stici odgovor od neke usamljene plutonke, zeljne nekih visih vrijednosti, neke vise emocije od ove zemaljske, sirove i okrutne. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom