Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Hazer" data-source="post: 487539" data-attributes="member: 42962"><p>Ako izvadim religijske osnove iz tvoje ispovjedaonice da li smijem biti slobodan reći koju/ispovijediti čovjeku "Papa Romeo" i ljudima koji čitaju?</p><p></p><p>Pretpostavljam da smijem <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite2" alt=";)" title="Wink ;)" loading="lazy" data-shortname=";)" /></p><p></p><p>Da li se čovjek može uvjeriti u misao koju ne vjeruje od početka a da ostane razuman, da zna da ta "istina" je bila laž od početka? Počeo sam sumnjati naime u svoj razum, vodio sam se osjećajima za koje sam znao da su nepostojeći (dakle laž) da bi dospio u stanje apsolutne ravnodušnosti. Slično nekim tvojim upisima Papa <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite2" alt=";)" title="Wink ;)" loading="lazy" data-shortname=";)" /></p><p>Onako kada čovjek cijeni nešto ili nekoga do granice apsurda pa onda nakon godina takvog života, u nekoj od retrospektiva, snova, pitam samoga sebe šta ja ovdje jebiga radim?</p><p></p><p>Eto moram i unaprijed se ispričavam ako koga "pogodim"; imam sada novopečenih kršćana (obraćenika) u obitelji široj s kojim dolazim povremeno u kontakt. Uvijek sam bio materijalist po uvjerenju (da vjerujem u materiju) i donedavno u ezoteričnu ljubav kao neku "tamnu energiju/tamnu tvar" svemira. Trenutno prelazim u fazu totalnog materijalista baš upravo i poradi iskustava sa tom širom rodbinom a po pitanju njihovih novih uvjerenja/svjetonazora kako god to nazvao. Ti me ljudi ... toliko ... izbace iz takta da ja to riječima ne mogu opisati. Ja jednostavno ne mogu shvatiti kako netko pri zdravoj pameti može za svaku ama najmanju sitnicu, gestu, radnju ili pojavu zahvaljivati Bogu ... jednostavno ne mogu to pojmiti pa da me nožem pod vrat ... nemogu</p><p></p><p>Ravnodušan postajem zbog toga što me pere kriza srednjih godina pa mislim da ne volim svoju ženu ili da je nikada volio nisam. A osjećaj koji imam od početka je možda laž ali tko mi kaže da me razum ne laže? Eh a ono malo bunta što me diže iznad te ravnodušnosti se eksponencijalno troši na napore sa mojom širom rodbinom. I tu se gubim, tu mi nestaje moja "tamna tvar" ... gubi mi se pred očima i ostaje samo hladna materija, bez okusa, mirisa i boje.</p><p></p><p>Eto dragi "Papa Romeo" i ti čitatelju/ico draga ... tako stvari stoje u mene trenutno ... i baš mi lakše sada <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Hazer, post: 487539, member: 42962"] Ako izvadim religijske osnove iz tvoje ispovjedaonice da li smijem biti slobodan reći koju/ispovijediti čovjeku "Papa Romeo" i ljudima koji čitaju? Pretpostavljam da smijem ;) Da li se čovjek može uvjeriti u misao koju ne vjeruje od početka a da ostane razuman, da zna da ta "istina" je bila laž od početka? Počeo sam sumnjati naime u svoj razum, vodio sam se osjećajima za koje sam znao da su nepostojeći (dakle laž) da bi dospio u stanje apsolutne ravnodušnosti. Slično nekim tvojim upisima Papa ;) Onako kada čovjek cijeni nešto ili nekoga do granice apsurda pa onda nakon godina takvog života, u nekoj od retrospektiva, snova, pitam samoga sebe šta ja ovdje jebiga radim? Eto moram i unaprijed se ispričavam ako koga "pogodim"; imam sada novopečenih kršćana (obraćenika) u obitelji široj s kojim dolazim povremeno u kontakt. Uvijek sam bio materijalist po uvjerenju (da vjerujem u materiju) i donedavno u ezoteričnu ljubav kao neku "tamnu energiju/tamnu tvar" svemira. Trenutno prelazim u fazu totalnog materijalista baš upravo i poradi iskustava sa tom širom rodbinom a po pitanju njihovih novih uvjerenja/svjetonazora kako god to nazvao. Ti me ljudi ... toliko ... izbace iz takta da ja to riječima ne mogu opisati. Ja jednostavno ne mogu shvatiti kako netko pri zdravoj pameti može za svaku ama najmanju sitnicu, gestu, radnju ili pojavu zahvaljivati Bogu ... jednostavno ne mogu to pojmiti pa da me nožem pod vrat ... nemogu Ravnodušan postajem zbog toga što me pere kriza srednjih godina pa mislim da ne volim svoju ženu ili da je nikada volio nisam. A osjećaj koji imam od početka je možda laž ali tko mi kaže da me razum ne laže? Eh a ono malo bunta što me diže iznad te ravnodušnosti se eksponencijalno troši na napore sa mojom širom rodbinom. I tu se gubim, tu mi nestaje moja "tamna tvar" ... gubi mi se pred očima i ostaje samo hladna materija, bez okusa, mirisa i boje. Eto dragi "Papa Romeo" i ti čitatelju/ico draga ... tako stvari stoje u mene trenutno ... i baš mi lakše sada :) [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom