Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="joe123" data-source="post: 526778" data-attributes="member: 47407"><p>Evo, mene drži žešći optimizam ovijeh dana. Tako da one moje žalopojke iz gornjega posta možemo slobodno zanemariti, jerbo je cijelome postu cilj bio da se ubacim u priču.</p><p></p><p>Ali, ima u tom postu istine. U biti, cijela je istina, ali ne bojim se da sam trudan i ništa me ne muči. I ova priča sa ukidanjem cigara i smanjivanjem doza rs ulja i posljedičnih 10 dana "very high" života je živa živcata istina. I u tom periodu mi se izdogađalo svašta nešto u životu, a sve čudno, neobično i lijepo. A baš to sam na neki način i prizivao, jerbo sam svakodnevno meditirajući zavaljen u fotelju, u eter izbacivao količine pozitive k`o da mi je guzica uštekana direktno na Krško.</p><p>I bilo je tu nekih momenata a da ne znaš je li čudo ili nije, pa se pitaš tko uopće određuje što je čudo a što nije, pa kažeš da je to što se desilo čudo jest, jer se desilo tebi, a ti imaš pravo odlučiti u svome životu što je to čudo.</p><p>I potom se upitaš je li možda moguće da si ti - ja - svaki od nas - ustvari doslovno dijete Božje, kojemu je dan cijeli Svemir na upravljanje, tebi tvoj, a meni moj, a na tebi je samome naučiti se, pa svoj vlastiti svemir dovest u Harmoniju? A štos je u tome da i ja i ti i svaki od nas ponaosob, doista i možemo dovesti svoj vlastiti Svemir u Harmoniju. Pa su sada moj Svemir i tvoj Svemir i Svemir od sviju skupa u međusobnoj interakciji na nevidljivoj Božjoj vagi?</p><p>A onda mi je potom palo na pamet da se ideja kako sam Bog u vlastitome Svemiru koji se mora naučiti kako ga dovesti u Harmoniju, u stvari naročito ne razlikuje od mogućnosti da sam potprogram u ogromnom sveprisutnom inteligentnom programu, te da svoju pripadnost tome programu, svoju svrhovitost, svoj smisao, moram dokazati na način da pokažem svoju vlastitu inteligenciju. I kad bi uspio, vjerojatno bi tada i taj potprogram osjetio isto, što i onaj mali Bog svoga Svemira. Harmoniju. </p><p></p><p>I tako, razmišljao sam ja, stvarno, o svemu.</p><p></p><p>I sad, možeš ti meni reći da sam ja totalno popizdio od dima, što možebitno i jesam. Ali, bauljajući kroz mjesece svega ovoga što si ti ovdje nadrobio, vidim ne jednu, ne pet, nego na desetine poruka, koje se perfektno uklapaju u ta moja snatrenja, meditacije, štaliveć. Ja mislio da sam otkrio nešto novo, a onda pročitam ovako ovdje tebe na forumu (što sam mogao i prije, ali nisam, a i da jesam - ne bih shvatio). I ne samo to! Onda iste takve poruke - crtice - sitnice - mudrosti nađem u nekom filmu, kojega također tek tada ispravno shvaćam. Pa neku crticu u nekoj knjizi. I onda jednostavno dođe vrijeme i ja osvijestio sebi da od ovoga momenta odlučujem gledati život u punijim bojama, sa intenzivnijim mirisima i dubljim osjećajima. Jer imam pravo na to, a imam i mogućnost. Naime, upravo mi je onako, kako ja mislim da mi je. Moj život - moja odluka. Pa onda, zašto bih odlučio ovako živjeti? Ovako je ljepše.</p><p></p><p>A onda opet, ne znam šta da kažem, nit za što da se uhvatim.</p><p>Sad bi ja trebao dati neku pametnu poveznicu, ali ne mogu. Neke stvari osjećam, a osjećaje jednostavno ne možeš napisati na papir.</p><p></p><p>I tako ...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="joe123, post: 526778, member: 47407"] Evo, mene drži žešći optimizam ovijeh dana. Tako da one moje žalopojke iz gornjega posta možemo slobodno zanemariti, jerbo je cijelome postu cilj bio da se ubacim u priču. Ali, ima u tom postu istine. U biti, cijela je istina, ali ne bojim se da sam trudan i ništa me ne muči. I ova priča sa ukidanjem cigara i smanjivanjem doza rs ulja i posljedičnih 10 dana "very high" života je živa živcata istina. I u tom periodu mi se izdogađalo svašta nešto u životu, a sve čudno, neobično i lijepo. A baš to sam na neki način i prizivao, jerbo sam svakodnevno meditirajući zavaljen u fotelju, u eter izbacivao količine pozitive k`o da mi je guzica uštekana direktno na Krško. I bilo je tu nekih momenata a da ne znaš je li čudo ili nije, pa se pitaš tko uopće određuje što je čudo a što nije, pa kažeš da je to što se desilo čudo jest, jer se desilo tebi, a ti imaš pravo odlučiti u svome životu što je to čudo. I potom se upitaš je li možda moguće da si ti - ja - svaki od nas - ustvari doslovno dijete Božje, kojemu je dan cijeli Svemir na upravljanje, tebi tvoj, a meni moj, a na tebi je samome naučiti se, pa svoj vlastiti svemir dovest u Harmoniju? A štos je u tome da i ja i ti i svaki od nas ponaosob, doista i možemo dovesti svoj vlastiti Svemir u Harmoniju. Pa su sada moj Svemir i tvoj Svemir i Svemir od sviju skupa u međusobnoj interakciji na nevidljivoj Božjoj vagi? A onda mi je potom palo na pamet da se ideja kako sam Bog u vlastitome Svemiru koji se mora naučiti kako ga dovesti u Harmoniju, u stvari naročito ne razlikuje od mogućnosti da sam potprogram u ogromnom sveprisutnom inteligentnom programu, te da svoju pripadnost tome programu, svoju svrhovitost, svoj smisao, moram dokazati na način da pokažem svoju vlastitu inteligenciju. I kad bi uspio, vjerojatno bi tada i taj potprogram osjetio isto, što i onaj mali Bog svoga Svemira. Harmoniju. I tako, razmišljao sam ja, stvarno, o svemu. I sad, možeš ti meni reći da sam ja totalno popizdio od dima, što možebitno i jesam. Ali, bauljajući kroz mjesece svega ovoga što si ti ovdje nadrobio, vidim ne jednu, ne pet, nego na desetine poruka, koje se perfektno uklapaju u ta moja snatrenja, meditacije, štaliveć. Ja mislio da sam otkrio nešto novo, a onda pročitam ovako ovdje tebe na forumu (što sam mogao i prije, ali nisam, a i da jesam - ne bih shvatio). I ne samo to! Onda iste takve poruke - crtice - sitnice - mudrosti nađem u nekom filmu, kojega također tek tada ispravno shvaćam. Pa neku crticu u nekoj knjizi. I onda jednostavno dođe vrijeme i ja osvijestio sebi da od ovoga momenta odlučujem gledati život u punijim bojama, sa intenzivnijim mirisima i dubljim osjećajima. Jer imam pravo na to, a imam i mogućnost. Naime, upravo mi je onako, kako ja mislim da mi je. Moj život - moja odluka. Pa onda, zašto bih odlučio ovako živjeti? Ovako je ljepše. A onda opet, ne znam šta da kažem, nit za što da se uhvatim. Sad bi ja trebao dati neku pametnu poveznicu, ali ne mogu. Neke stvari osjećam, a osjećaje jednostavno ne možeš napisati na papir. I tako ... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom