Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 530258" data-attributes="member: 16675"><p>Sjedim jedne prilike u omiljenoj kafani, ispijam kafu i piljim u monitor na kojem se vrte kuglice sa brojevima. Otvaraju se vrata kafane, skrenem pogled s monitora u smjeru tek otvorenih vrata i ugledam zenu cetrdesetih godina, poznatog mi lika, al da me yebete, ne mogu se sjetiti odakle je znam. Ne mogu se sjetiti ni da li je znam, uopste.</p><p>I dok se ja naprezem u pokusaju prisjecanja, pridje mi zenska i polustidljivo upita, "Izvini, zasto piljis u mene?</p><p>U meni zbunjenost procvjeta, zapitah sam sebe - ko u koga pilji.</p><p>Tek tada shvatih da sam citavo vrijeme, dok sam prizivao sjecanje, piljio u njeno ljepuskasto lice.</p><p>Kao sto je red, kulturno je zamolim za oprostaj, uz opravdanje da nije bilo zlonamjerno. Rekoh joj kako i jeste, da mi se ucinila od nekud poznatom i da sam mozak pustio na lutanje kroz lavirint sjecanja. </p><p>Tog momenta nastade zavrzlama u dijalogu, koji je protekao ovako:</p><p></p><p>- Start ti je katastrofalan, bez obzira sto privlacno izgledas!</p><p>- Uljepsala si mi dan s tim "privlacno" ali si ga nulirala sa tim "startom". Nije mi namjera da te startujem, vec, kao sto spomenuh, sjecanje da vratim.</p><p>- Pa, jesi li ga vratio, ili ti treba jos malo vremena da piljis?</p><p>- Nema potrebe za cinizmom - rekoh joj, dok mi se osjecaj da je poznajem iz sekunde u sekundu pojacava.</p><p>- Znas, nije bas prijatan osjecaj ispijati kafu dok te neko netremice posmatra. Pogotovo neko koga prvi put vidis u zivotu.</p><p></p><p>Gleda me u oci, kao da pokusava u dusu da mi prozre.</p><p>Gledam i ja u njene. Boje su kestena, uokvirene izrazenom linijom blago otecenih kapaka oko kojih su se smjestile bore. Bore joj odisu zrelim godinama.</p><p></p><p>- Pa, frajeru... </p><p>- Imam li jos sta za reci ili odustajem od pokusaja? Jesi li to zaustila pitati?</p><p></p><p>Prodoran pogled smjeni joj zbunjenost.</p><p> </p><p>- Ti kao da mi misli citas. Kako si znao sta sam naumila reci.</p><p>- Davno prozvakana zvaka zene zeljne druzenja. </p><p></p><p>Slagah joj prvo sto mi palo na pamet. Nisam se usudio reci joj da mi se pamcenje vratilo, da sam se sjetio da sam sve to vece prije sanjao.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 530258, member: 16675"] Sjedim jedne prilike u omiljenoj kafani, ispijam kafu i piljim u monitor na kojem se vrte kuglice sa brojevima. Otvaraju se vrata kafane, skrenem pogled s monitora u smjeru tek otvorenih vrata i ugledam zenu cetrdesetih godina, poznatog mi lika, al da me yebete, ne mogu se sjetiti odakle je znam. Ne mogu se sjetiti ni da li je znam, uopste. I dok se ja naprezem u pokusaju prisjecanja, pridje mi zenska i polustidljivo upita, "Izvini, zasto piljis u mene? U meni zbunjenost procvjeta, zapitah sam sebe - ko u koga pilji. Tek tada shvatih da sam citavo vrijeme, dok sam prizivao sjecanje, piljio u njeno ljepuskasto lice. Kao sto je red, kulturno je zamolim za oprostaj, uz opravdanje da nije bilo zlonamjerno. Rekoh joj kako i jeste, da mi se ucinila od nekud poznatom i da sam mozak pustio na lutanje kroz lavirint sjecanja. Tog momenta nastade zavrzlama u dijalogu, koji je protekao ovako: - Start ti je katastrofalan, bez obzira sto privlacno izgledas! - Uljepsala si mi dan s tim "privlacno" ali si ga nulirala sa tim "startom". Nije mi namjera da te startujem, vec, kao sto spomenuh, sjecanje da vratim. - Pa, jesi li ga vratio, ili ti treba jos malo vremena da piljis? - Nema potrebe za cinizmom - rekoh joj, dok mi se osjecaj da je poznajem iz sekunde u sekundu pojacava. - Znas, nije bas prijatan osjecaj ispijati kafu dok te neko netremice posmatra. Pogotovo neko koga prvi put vidis u zivotu. Gleda me u oci, kao da pokusava u dusu da mi prozre. Gledam i ja u njene. Boje su kestena, uokvirene izrazenom linijom blago otecenih kapaka oko kojih su se smjestile bore. Bore joj odisu zrelim godinama. - Pa, frajeru... - Imam li jos sta za reci ili odustajem od pokusaja? Jesi li to zaustila pitati? Prodoran pogled smjeni joj zbunjenost. - Ti kao da mi misli citas. Kako si znao sta sam naumila reci. - Davno prozvakana zvaka zene zeljne druzenja. Slagah joj prvo sto mi palo na pamet. Nisam se usudio reci joj da mi se pamcenje vratilo, da sam se sjetio da sam sve to vece prije sanjao. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom