Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 531164" data-attributes="member: 16675"><p>Mastanje nikad nisam izbio iz glave. Smuca se po vijugama bez ogranicenja, pa zna zabasati i u onaj dio mozga rezervisan za neke objektivnije radnje.</p><p>Iz tog razloga, posebno u slucajevima sireg porodicnog okupljanja i prezderavanja, najmilije drustvo su mi djecica. </p><p>Opkole me sa svih strana, razvlace kao plisanog medu na sve strane, smijemo se i glupiramo, dok se ostatak ekipe smara oko kojekakvih kriza i svjetskih politika.</p><p>Nama smijeh od uha do uha, a njima svakom novom rjecju nova frustracija i nova bora.</p><p>Spasavali smo i spasili, hrabra mala ekipa i ja, mnogo zivih bica; pcelice da se ne utope u bari, paukove smo selili iz kuce, da ne zavrse pod metlom bijesnih domacica, gliste od suncevih zraka, puzeve, pticice, jezeve...</p><p>Nismo im bili super heroji. Nismo to ni trazili. Bili smo sretni i bez onog "hvala", bez da nam se neko divi. Divili smo se svom djelu, divili smo se sebi samima.</p><p>Kakva je radost u divljenju na samog sebe, samo ako se neko drugi divi tebi?</p><p>Da li to znaci da, ako nekom pomognemo, a taj neko ne prica okolo o nasem junackom djelu, nista nismo napravili? Zar je trud sto ga cinimo sebi za radost uzaludan, ako ga neko drugi na neki nacin ne plati?</p><p></p><p>Rijetko kad nekome mogu posvetiti paznju duze od par minuta. U samom uvodu naslutim zaplet, vrhunac, preokret i svrsetak radnje, pa me masta odnese mnogo daleko, a tijelo ostane kao revers nekom ko ne zeli pricati sam sa sobom.</p><p>Zamisli, tako nesto napraviti rodjenoj zeni!</p><p>Zene imaju neiscrpan izvor ideja. Kako urediti kucu, okucnicu, dvoriste. Gdje ce doci koji komad namjestaja, gdje koja saksija i sa kojim cvijecem, a ova moja, zahvaljujuci meni, naucila da sama svoje ideje sprovodi u djelo.</p><p>Ne bas u potpunosti sama, ali vecinu posla odradi bez moje pomoci.</p><p></p><p>Nije tako bilo u pocetku. U pocetku je umjesto - "bi li mi mogao pomoci..." bilo - " trebao bi..."</p><p>Stani malo, duso draga. Bez obzira na svu ljubav koju osjecam prema tebi, ipak si malo previse zagrizla. </p><p>Mozemo imati suzivot i zajednicu, posto imamo dva tijela, dvije glave, ali da jedna glava misli, kako je druga glava visak i da trebaju dva tijela jednoj glavi, onda nadji nekog sa misicima i lobanjom bez mozga.</p><p>Bog nam je dao slobodu i na nama je odluka koliko cemo se, i za koga vezati.</p><p>Ja sam spreman da te, umjesto okova, njezno drzim za ruku, iz koje se kada god pozelis mozes istrgnuti.</p><p></p><p>Shvatila je.</p><p>Ljubav, razumijevanje i uzajamno postovanje drze jace od najjacih okova.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 531164, member: 16675"] Mastanje nikad nisam izbio iz glave. Smuca se po vijugama bez ogranicenja, pa zna zabasati i u onaj dio mozga rezervisan za neke objektivnije radnje. Iz tog razloga, posebno u slucajevima sireg porodicnog okupljanja i prezderavanja, najmilije drustvo su mi djecica. Opkole me sa svih strana, razvlace kao plisanog medu na sve strane, smijemo se i glupiramo, dok se ostatak ekipe smara oko kojekakvih kriza i svjetskih politika. Nama smijeh od uha do uha, a njima svakom novom rjecju nova frustracija i nova bora. Spasavali smo i spasili, hrabra mala ekipa i ja, mnogo zivih bica; pcelice da se ne utope u bari, paukove smo selili iz kuce, da ne zavrse pod metlom bijesnih domacica, gliste od suncevih zraka, puzeve, pticice, jezeve... Nismo im bili super heroji. Nismo to ni trazili. Bili smo sretni i bez onog "hvala", bez da nam se neko divi. Divili smo se svom djelu, divili smo se sebi samima. Kakva je radost u divljenju na samog sebe, samo ako se neko drugi divi tebi? Da li to znaci da, ako nekom pomognemo, a taj neko ne prica okolo o nasem junackom djelu, nista nismo napravili? Zar je trud sto ga cinimo sebi za radost uzaludan, ako ga neko drugi na neki nacin ne plati? Rijetko kad nekome mogu posvetiti paznju duze od par minuta. U samom uvodu naslutim zaplet, vrhunac, preokret i svrsetak radnje, pa me masta odnese mnogo daleko, a tijelo ostane kao revers nekom ko ne zeli pricati sam sa sobom. Zamisli, tako nesto napraviti rodjenoj zeni! Zene imaju neiscrpan izvor ideja. Kako urediti kucu, okucnicu, dvoriste. Gdje ce doci koji komad namjestaja, gdje koja saksija i sa kojim cvijecem, a ova moja, zahvaljujuci meni, naucila da sama svoje ideje sprovodi u djelo. Ne bas u potpunosti sama, ali vecinu posla odradi bez moje pomoci. Nije tako bilo u pocetku. U pocetku je umjesto - "bi li mi mogao pomoci..." bilo - " trebao bi..." Stani malo, duso draga. Bez obzira na svu ljubav koju osjecam prema tebi, ipak si malo previse zagrizla. Mozemo imati suzivot i zajednicu, posto imamo dva tijela, dvije glave, ali da jedna glava misli, kako je druga glava visak i da trebaju dva tijela jednoj glavi, onda nadji nekog sa misicima i lobanjom bez mozga. Bog nam je dao slobodu i na nama je odluka koliko cemo se, i za koga vezati. Ja sam spreman da te, umjesto okova, njezno drzim za ruku, iz koje se kada god pozelis mozes istrgnuti. Shvatila je. Ljubav, razumijevanje i uzajamno postovanje drze jace od najjacih okova. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom