Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Papa Romeo" data-source="post: 535049" data-attributes="member: 16675"><p>Prebiram misli, kao da u ruci drzim saku rize, pa gledam koje je zrno zizljivo. I kada naletim na takvo, prosto mi citav svijet zasjeni nekim ruznim osjecanjem, kojeg se dugo vremena ne mogu otarasiti. Navuce mi neku mrenu preko oba oka, ostavi tek toliko bistrine da se ono jedino razaznaje, od mora drugih zdravih i pravih zrna. </p><p>Citav svijet mi se smraci. Izrodi se sumnja u tom mraku, zagrne ga svojim nepoderivim plastom, pa pocnem da sumnjam u sve i svakoga, a najbolnije bude kada, taj plast, zagrne meni najmilije, a ja slab, nemam snage da ga pocijepam.</p><p>Svo umijece, svo zivotno iskustvo je nedovoljno da se otarasim tog ruznog osjecanja, kao da namjerno uzivam u tom bolu, pa mu se svakog novog trenutka sve vise predajem.</p><p>Mozda, ali samo mozda, mora i to da se osjeti.</p><p>Mozda covjek zaboravi koliko je sretan, ako u toj sreci provede dugo vremena. </p><p>Bolni su prvi zuljevi na rukama. Krvave to rane znaju biti, al i na njih se covjek navikne i ogugla. Koza zadeblja, dlanovi ocvrsnu, al' kamo srece da je dusa poput dlana, pa da joj zulj nabijem i teskim radom ojacam.</p><p>Krhka je to sprava. Zna izdrzati nemoguce, al' zna i da pukne kad se covjek najmanje nada. Iznenada i bez ikakvog nagovjestaja da ce puci.</p><p></p><p>Dzaba se silom upirati.</p><p>Treba biti pametan, pa dokuciti kako se plast svlaci. </p><p>Sve sto je navuceno moze se i svuci, bez upotrebe sile.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Papa Romeo, post: 535049, member: 16675"] Prebiram misli, kao da u ruci drzim saku rize, pa gledam koje je zrno zizljivo. I kada naletim na takvo, prosto mi citav svijet zasjeni nekim ruznim osjecanjem, kojeg se dugo vremena ne mogu otarasiti. Navuce mi neku mrenu preko oba oka, ostavi tek toliko bistrine da se ono jedino razaznaje, od mora drugih zdravih i pravih zrna. Citav svijet mi se smraci. Izrodi se sumnja u tom mraku, zagrne ga svojim nepoderivim plastom, pa pocnem da sumnjam u sve i svakoga, a najbolnije bude kada, taj plast, zagrne meni najmilije, a ja slab, nemam snage da ga pocijepam. Svo umijece, svo zivotno iskustvo je nedovoljno da se otarasim tog ruznog osjecanja, kao da namjerno uzivam u tom bolu, pa mu se svakog novog trenutka sve vise predajem. Mozda, ali samo mozda, mora i to da se osjeti. Mozda covjek zaboravi koliko je sretan, ako u toj sreci provede dugo vremena. Bolni su prvi zuljevi na rukama. Krvave to rane znaju biti, al i na njih se covjek navikne i ogugla. Koza zadeblja, dlanovi ocvrsnu, al' kamo srece da je dusa poput dlana, pa da joj zulj nabijem i teskim radom ojacam. Krhka je to sprava. Zna izdrzati nemoguce, al' zna i da pukne kad se covjek najmanje nada. Iznenada i bez ikakvog nagovjestaja da ce puci. Dzaba se silom upirati. Treba biti pametan, pa dokuciti kako se plast svlaci. Sve sto je navuceno moze se i svuci, bez upotrebe sile. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Ispovjedaonica kod Papa Romea
Top
Bottom