vidis to mi sve zvuci jaaaakooooo poznato...ljudi kazu i za mene da mora da mi mozak luci neko sranje kad znam biti tako luda ...

ma nije ne...prirodno high
to valjda sa nama umjetnicima...nesto nam je cudno u mozgu, percepcija...ono kako ja vidim svijet najvjerojatnije "obicni" ljudi ne vide. sto je super extra dobro. ali kad kazes da on vidi zivotinje...ja se pitam---jebote ja stalo vidim pse! ovo je pomalo cudno...brrrrrr... znam setati i odjednom u djelicu sekunde ugledam psa...najcesce mali, crni. jednom kad sam imala 17 bilo je najgore ikad. sjecam se da sam sjedila sama uz obalu, kraj mora, cekala frendicu da zavrsi sa poslom. sjedim ja tako pa malo setam kad odjednom ugledam kako se iz daljine po stjenama munjevito priblizava crni pas srednje velicine. ja ostala skamenjena, mislim si jebote sad ce me! kad ono na 3 metra od mene on nestao! u tom trenutku sam se stvarno uplasila da silazim sa uma. a to je bio period kada u sebe nisam stavila nista vise od trave.
mada moram se nadovezat, npr. ljudi kazu da stvarno rijetko imaju halove na bombonima, ja npr sam ih imala uvijek, uvijek! svi smo razliciti, mozda mi koji imamo tu kretivnost, sklonost ka umjetnosti i slicna sranja malo drugacije percipiramo stvarnost. ne zalim se.
takoder ima nesto zanimljivo. to moram podjeliti a vezano je uz sunce i osjecaj ugode. Kad sam prije par godina experimentirala sa svim zivim bio je taj period kada sam jela bombone do zla boga. nisam isla na partye ili slicna sranja vec tripovala doma i kulirala ko nikad. slusala dobru muziku i uzivala. sada kada slusam muziku koju sam slusala dok sam brijala po bombonima mogu prizvati isti osjecaj ko da sam na bombonu...sto je jebena milina. 8)