Vratite se sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije i rekao da je samoopažanje radosna i izvanredna stvar. Nakon nekog vremena neæete se više morati truditi, jer kada se iluzije poèinju raspadati, poèinjete se upoznavati sa stvarima koje se ne mogu opisati. To zovemo sreæom. Sve se mijenja i svjesnost postaje vaša navika.
Ima jedna prièa o uèeniku koji je došao k uèitelju i rekao mu: "Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reæi nešto što æe me voditi na mojem životnom putu?" Bio je to dan uèiteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: "Svjesnost." Kada je to uèenik vidio, reèe: "To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?" Uèitelj je opet uzeo natrag listiæ i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost." Uèenik reèe: "Dobro, ali što to znaèi?" Uèitelj je opet uzeo taj listiæ i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost - znaèi svjesnost."
Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim prièate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjeæujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li prouèavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i èega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit æe se.
Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Poèinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošæu. Nema nekog opæeg pravila. Jako je poznata ona prièa o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenaðenje ugledao lava meðu ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trèao okolo kao ovca. Lav je krenuo ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca poèeo je sav drhtati. Lav mu reèe: "Što radiš meðu ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav reèe: "Ne, ne, nisi ti ovca. Poði za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.
Ako imate sreæe, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošæu (upotrijebite teološki izraz koji hoæete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i više nikad neæete biti isti, nikada. Ništa vas više neæe moæi ožalostiti, i nitko vas više neæe moæi povrijediti.
Nikoga i nièega se više neæete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet æete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izaðe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obièna trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste "nitko". Uopæe vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znaèi. Èast, sramota, ne znaèe vam ništa! Takoðer vam ništa ne znaèi ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujuæi svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obeæavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoæa njihovog života se mijenja tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugaèiji su, drugaèije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli.
Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit æete ono što jeste, bit æete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na koènici onda kad to nije potrebno. Upravo bi se to dogodilo.
Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je nauèio napamet: “Kada strijelac gaða lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gaða kako bi osvojio mjedenu kopèu, veæ je nervozan; kada gaða za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gaðanju i potreba za pobjedom lišava ga snage."
Nije li to slika veæine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeðujete ili gubite.
Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošæu, i u svjesnosti æete shvatiti da slava i èast ne znaèe ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopæe nisu zamarali. Ni èast ni sramota nisu im ništa znaèile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuðenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa znaèili. Imali su ovaj stav: "Ja sam budala, i ti si budala, i u èemu je onda problem?"
Netko je jednom rekao: "Tri najteže stvari za èovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuæa, nego, prvo: uzvraæati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbaèene; i treæe: priznati da si u krivu." Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajuæim”. U tom sluèaju možete reæi stvari kao što su: "U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam èesto u krivu. Što biste drugo mogli oèekivati od jedne budale?" Meðutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U poèecima æe stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit æete potišteni i tjeskobni. Tugovat æete, plakati, i tako dalje. "Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten." Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjeæujem. Znate li kako je to velika razlika?
Iskoraèite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjeæujete se s njome. Ništa ne èinite da ona proðe; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom dok potištenost ne proðe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znaèi, imate se èemu radovati. A tjeskoba? Kada doðe, niste zabrinuti. Kako èudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti.
Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada doðe jer èim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Meðutim, ne smijete imati krivi pojam o sreæi. Mislili ste da je sreæa uzbuðenje ili ushiæenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushiæeni ste, ali samo pripremate teren za sljedeæu potištenost. Ushiæeni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: "Što uèiniti da to potraje?" To nije sreæa, to je ovisnost. Ono što vam treba je MIR.
Pitam se koliko ne-ovisnika sada èita ovaj tekst. U prosjeènoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholièare i narkomane - možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred oèima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znaèi biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude - jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike.
Može li ruža reæi: "Dat æu svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat æu ga od zlih"? Ili, može li svjetiljka reæi: "Dat æu svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdržat æu ga od zlih ljudi"? Ili, može li drvo reæi: "Dat æu svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat æu ga od zlih"? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav.
Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama - što uopæe nije ljubav, veæ njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreæa kada imate lijep ten i vikendicu. Sreæa nije u tim stvarima, ali mi na profinjene naèine našu sreæu èinimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas.
Govorimo: "Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze." Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni veæ sada, s neurozom. Želite li èuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeæate MIR. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeæate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotoèujete se na ono što nemate. Inaèe biste osjetili blaženstvo. Usredotoèujete se na ono što nemate. Meðutim, veæ sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo.
Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoæe li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju.
Ima jedna prièa o uèeniku koji je došao k uèitelju i rekao mu: "Možete li mi dati neki mudri savjet? Možete li mi reæi nešto što æe me voditi na mojem životnom putu?" Bio je to dan uèiteljeve šutnje, pa je uzeo list papira i napisao: "Svjesnost." Kada je to uèenik vidio, reèe: "To je prekratko. Možete li mi to malo pojasniti?" Uèitelj je opet uzeo natrag listiæ i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost." Uèenik reèe: "Dobro, ali što to znaèi?" Uèitelj je opet uzeo taj listiæ i dopisao: "Svjesnost, svjesnost, svjesnost - znaèi svjesnost."
Upravo to je promatranje samog sebe. Nitko vam ne može pokazati kako se to radi, jer bi vam dao neku tehniku, programirao bi vas. Ali, promatrajte se. Kada s nekim prièate, jeste li toga svjesni ili se s time jednostavno poistovjeæujete? Kada ste se na nekoga naljutili, jeste li bili svjesni da se ljutite ili ste se jednostavno poistovjetili sa svojom ljutnjom? Kasnije, kada ste imali vremena, jeste li prouèavali svoje iskustvo i jeste li se trudili da ga shvatite ? Otkuda je ljutnja došla? Što ju je uzrokovalo? Ne znam ni jedan drugi put do svjesnosti. Možete promijeniti samo ono što shvatite. Ono što ne shvatite i èega niste svjesni, to potiskujete, a sami se ne mijenjate. Ali kada to shvatite, promijenit æe se.
Ponekad me pitaju: "Je li taj rast u svjesnosti postupna stvar ili dolazi kao grom iz vedrog neba?" Neki sretnici to dožive kao blijesak. Jednostavno postanu svjesni. Drugi opet rastu u tome, polako, malo po malo, sve više i više. Poèinju zapažati stvari. Iluzije nestaju, fantazije se gube i dolaze u dodir sa stvarnošæu. Nema nekog opæeg pravila. Jako je poznata ona prièa o lavu koji je naišao na stado ovaca i na svoje iznenaðenje ugledao lava meðu ovcama. To je bio lav kojeg su ovce othranile kad je bio mali. Blejao je kao ovca i trèao okolo kao ovca. Lav je krenuo ravno prema njemu i kad je stao pred njega, lav-ovca poèeo je sav drhtati. Lav mu reèe: "Što radiš meðu ovim ovcama?" I ovca-lav odgovori: "Ja sam ovca." I lav reèe: "Ne, ne, nisi ti ovca. Poði za mnom." I tako je poveo ovcu-lava sa sobom do jezera i rekao mu: "Pogledaj." I kada je ovca-lav pogledao u svoj odraz u vodi snažno je zaurlikao, i u tom trenutku bio je promijenjen, i nikad više nije bio onaj isti.
Ako imate sreæe, i ako su vam bogovi naklonjeni, ili ako ste blagoslovljeni Božjom milošæu (upotrijebite teološki izraz koji hoæete), mogli biste iznenada shvatiti tko je "ja", i više nikad neæete biti isti, nikada. Ništa vas više neæe moæi ožalostiti, i nitko vas više neæe moæi povrijediti.
Nikoga i nièega se više neæete bojati. Nije li to nešto jedinstveno? Živjet æete kao kralj, kao kraljica. To je pravi kraljevski život, a ne ona glupost kad vam, na primjer, izaðe slika u novinama, ili kada imate puno novaca, to je obièna trulež. Nikoga se ne bojite zato što ste savršeno zadovoljni time što ste "nitko". Uopæe vas nije briga za uspjeh ili neuspjeh. To vam ništa ne znaèi. Èast, sramota, ne znaèe vam ništa! Takoðer vam ništa ne znaèi ako napravite budalu od sebe. Zar nije divno biti u takvom stanju! Neki ljudi stižu do tog cilja mukotrpno, korak po korak, primjenjujuæi svjesnost samih sebe mjesecima i tjednima. No, obeæavam vam ovo: nisam još sreo ni jednu osobu koja bi uložila vrijeme u svjesnost, a da nije primijetila razliku za najviše nekoliko tjedana. Kakvoæa njihovog života se mijenja tako da više ne moraju vjerovati jer tada vide, drugaèiji su, drugaèije reagiraju. U stvari, manje reagiraju, a više djeluju. Vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli.
Imate puno više energije, puno više života. Ljudi misle da bez želja izgledaju kao panjevi, mrtvi. A u stvari, ne bi više bili napeti. Otarasite se svojeg straha od neuspjeha, svoje napetosti kada uspijete, i bit æete ono što jeste, bit æete opušteni. Više ne biste vozili s nogom na koènici onda kad to nije potrebno. Upravo bi se to dogodilo.
Tranxu, veliki kineski mudrac izrekao je jednu misao koja mi se toliko svidjela da sam je nauèio napamet: “Kada strijelac gaða lukom bez razmišljanja o nekoj posebnoj nagradi, koristi sve svoje vještine; kada gaða kako bi osvojio mjedenu kopèu, veæ je nervozan; kada gaða za zlatnu medalju, oslijepi, vidi dvije mete, i izvan sebe je. Njegova vještina nije se promijenila, ali nagrada mu podjeljuje pažnju. Stalo mu je do nagrade! Više razmišlja o pobjedi, nego o gaðanju i potreba za pobjedom lišava ga snage."
Nije li to slika veæine ljudi? Kada nemate za što živjeti, posjedujete sve svoje vještine, na raspolaganju vam je sva vaša energija, opušteni ste, ne brinete, nije važno da li pobjeðujete ili gubite.
Evo pravog, ljudskog života za vas. To je život. Do toga se dolazi samo svjesnošæu, i u svjesnosti æete shvatiti da slava i èast ne znaèe ništa. To je samo društvena konvencija i ništa drugo. Zato se mistici i proroci s time uopæe nisu zamarali. Ni èast ni sramota nisu im ništa znaèile. Živjeli su u drugom svijetu, u svijetu probuðenih. Ni uspjeh ni neuspjeh nisu im ništa znaèili. Imali su ovaj stav: "Ja sam budala, i ti si budala, i u èemu je onda problem?"
Netko je jednom rekao: "Tri najteže stvari za èovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni intelektualna dostignuæa, nego, prvo: uzvraæati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti odbaèene; i treæe: priznati da si u krivu." Ali to su istovremeno i najlakše stvari ako se ne poistovjetite s “pripadajuæim”. U tom sluèaju možete reæi stvari kao što su: "U krivu sam. Da me bolje poznajete vidjeli biste kako sam èesto u krivu. Što biste drugo mogli oèekivati od jedne budale?" Meðutim, ako se ne poistovjetim s tim svojim aspektom, ne možete me povrijediti. U poèecima æe stara uvjetovanost ponovno navaljivati, i bit æete potišteni i tjeskobni. Tugovat æete, plakati, i tako dalje. "Prije prosvjetljenja bio sam potišten; poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten." Ali postoji razlika: više se s time ne poistovjeæujem. Znate li kako je to velika razlika?
Iskoraèite iz sebe i promatrate tu potištenost i ne poistovjeæujete se s njome. Ništa ne èinite da ona proðe; savršeno ste spremni nastaviti sa svojim životom dok potištenost ne proðe kroz vas i dok ne nestane. Ako ne znate što to znaèi, imate se èemu radovati. A tjeskoba? Kada doðe, niste zabrinuti. Kako èudno! Potišteni ste. Ali niste zabrinuti.
Zar to nije paradoksalno? Spremni ste prihvatiti taj oblak kada doðe jer èim se više borite protiv njega, dajete mu više snage. Spremni ste promatrati ga dok odlazi. Možete biti sretni u svojoj tjeskobi. Zar to nije ludo? Možete biti sretni u svojoj potištenosti. Meðutim, ne smijete imati krivi pojam o sreæi. Mislili ste da je sreæa uzbuðenje ili ushiæenje? To je ono što uzrokuje potištenost. Zar vam to nitko nije rekao? Ushiæeni ste, ali samo pripremate teren za sljedeæu potištenost. Ushiæeni ste, ali uz put ste pokupili i tjeskobu koja je prati. Pitate se: "Što uèiniti da to potraje?" To nije sreæa, to je ovisnost. Ono što vam treba je MIR.
Pitam se koliko ne-ovisnika sada èita ovaj tekst. U prosjeènoj skupini ljudi ima ih malo, jako malo. Nemojte gledati s visokog na alkoholièare i narkomane - možda ste isto toliko ovisni koliko i oni. Kad mi se prvi put pred oèima pojavila prava slika ovoga novoga svijeta, bio sam užasnut. Shvatio sam što znaèi biti sam, kada nemate gdje nasloniti svoju glavu, kada sve ostavljate slobodnima, i kada ste sami slobodni, kada za nikoga niste ništa posebno i kada volite sve ljude - jer to je ljubav: grije i dobre i loše, daje da kiša pada i na svece i na grešnike.
Može li ruža reæi: "Dat æu svoj miris dobrim ljudima koji me pomirišu, ali suzdržat æu ga od zlih"? Ili, može li svjetiljka reæi: "Dat æu svoju svjetlost ljudima u ovoj sobi. Ali suzdržat æu ga od zlih ljudi"? Ili, može li drvo reæi: "Dat æu svoj hlad dobrim ljudima koji se odmaraju pod mojom krošnjom, ali suzdržat æu ga od zlih"? Ove prispodobe opisuju kakva je ljubav.
Cijelo vrijeme bila je tu, bila nam je ispred nosa u Svetom pismu, iako se nikada nismo potrudili da je vidimo jer smo bili toliko uronjeni u ono što naša kultura naziva ljubavlju, sa svojim ljubavnim pjesmama i pjesmicama - što uopæe nije ljubav, veæ njezina suprotnost. To je manipulacija, strah, i tjeskoba, a ne ljubav. Rekli su nam da je sreæa kada imate lijep ten i vikendicu. Sreæa nije u tim stvarima, ali mi na profinjene naèine našu sreæu èinimo ovisnom o stvarima u nama i oko nas.
Govorimo: "Odbijam biti sretan dok se ne riješim neuroze." Imam radosnu vijest za vas: možete biti sretni veæ sada, s neurozom. Želite li èuti još radosniju vijest? Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeæate MIR. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ne osjeæate blaženstvo ovoga trenutka, a to je da mislite i usredotoèujete se na ono što nemate. Inaèe biste osjetili blaženstvo. Usredotoèujete se na ono što nemate. Meðutim, veæ sada imate sve što vam je potrebno za blaženstvo.
Isus je neobrazovanima, gladnima i siromašnima propovijedao zdrav razum. Propovijedao im je Radosnu vijest, i vi je možete propovijedati, ali hoæe li tko slušati? Nikoga to ne zanima. Ljudi radije spavaju.
