Vidim da se nekome ni ne sviđa moja ispovijed. Ne sviđa se ni meni. Ali je tako bilo. U početku sam to krio, ali kada sam vidio svoje mlade prijatelje i djecu od prijatelja koji odlaze u veće gradove a naginju "cool, full" životu i hoće svašta probati . Znao sam da moram progovoriti koliko god me toga bilo sram, jer da im pričam fraze "droga je zlo" i sl. znam da to ne pali nije ni kod mene i mog društva naprotiv još nas je više vuklo to "zabranjeno". Pričam im kako se to neprimjetno uvuče, kako se to proba i najveći zajeb je što se osjećaš dobro, sutra se vrtiš gledaš u ogledalo pitaš se jesam li ja sad narkoman, jesam li ovisan.?! I ništa. niti ti se traži niti si ovisan. E tu je glavni zajeb. ja sam mislio nakon toga da ljudi seru, pretjeruju i oni koji su se navukli da su idioti, da nemaju karakter i da se to meni nemože desiti. Od tada nisam tražio droge ali ih nisam ni odbijao u društvu i takvo "vikendaško" pucanje je trajalo i godinu dana. Kako herion daje eben osjećaj sigurnosti i čvrstine. tako sam ja nalazio sam sebi izlike da se "puknem" i običnim danima jer eto baš trebam ovo,ono da obavim a neda mi se tlaka mi je, pa kažem sam sebi "ma puknuću se pa ću to lakše obaviti,ali samo da to obavim" Nakon toga počinješ i kupovati, jer "moraš i ti nekada počastiti a ne samo da tebe drugi" I uvjek neke izgovore laži nalaziš i pravdaš svoje pucanje. Kada se uhvatiš da se "rokaš svaki dan" Naravno i za to imaš opravdanje "ma to je samo onako, neka malo, pa mogu ja prestat kad god hoću nisam ja ko oni idioti" Da uvjek je neko drugi u banani i u problemu ti nikada. i koliko god tonuo uvjek ama baš uvjek je neko drugi "idiot koji je sebi takvo nešto dozvolio, i ti nikada nebi pao na takve grane" U početku ne osjećaš fizičke krize, ali psiha ti počinje raditi kako već opisah. u početku ti također svi vjeruju niko ništa ne kuži. Onda počinju problemi sa parama, sve što si imao si dao za to, pa kreneš prodavati svoje stvari i naravno uvjek imaš dobar izgovor, "ma nije to radi droge nego stvarno mi ovaj TV je već star slabo i lovi stanice, ma prodaću ga pa kupiti kasnije bolji" itd..
poslije kad sve rasprodaš počinje zaduživanje, naravno koje nikad ne vraćaš. Kad te ljudi skuže počinju i krađe,prevare i sl. Naravno uvijek imaš dobro opravdanje za sve. Dok se jednom ne uhvatiš da si sjebo sve što se moglo sjebati, Da ti je policija stalno za vratom, rodbina neće ni da čuje za tebe. Tada priznaš sam sebi ali je već kasno za mnoge, mnogi su se moji prijatelji ubili, overdozirali namjerno ili objesili u zatvoru, jedan se sjećam se dobro zaletio stojadinom ravno u zid, nije kočio. Mi smo sjedili na zidiću i sve gledali.
Eto tako ja pričam mladima, i ako sam samo jednog uspio odvratiti od toga da "samo proba" Smatram to svojim velikim uspjehom, a valjda jesam bar jednog. Također im pričam i za marihuanu i kako snjom nikada nisam imao problema.
Koliko god popusio danas, nije bitno da l je to jedan dim ili 10g. sutradan mi se tresu ruke sve dok opet ne zapalim. Ali mi se ne trazi i ne ludim bas toliko da moram da palim trube svaki dan.. Primetio sam da mi se to desava kada pravim pauze, kada pusim par dana i jedan preskocim 
Upropastio sam sve što se moglo upropastiti. 
