Da ne zalazim u filozofiranje o zavisnosti, mislim da je komplikovana tema za koju ja nisam dovoljno informisana. Ali koliko jesam govori mi da je u pitanju jedan dosta individualni proces, i ako želite da zaita poradite na svojoj zavisnosti morate da nađete zašto ste zavisni. Šta vam to tačno kanabis pruža što vam nedostaje. Koju prazninu njegov
magični dim ispunjava...
Na temu nekih praktičnih saveta. Apsolutno sam protiv "samo ću uveče", "samo ću još jedan" i sl. pristupa. Mi kao ljudi vrlo teško baratamo sa nijansama sive. Zato nam je lakše da ceo svet gledamo kao crno-beli, da je nešto ili dobro ili loše, nešto ili korisno ili beskorisno. Najbolje je odmah sada da prestaneš i stegneš zube. Isto je i u dijetema, tu je vršeno dosta ispitivanja gde je utvrđeno da su starving dijete (gde totalno nešto isključiš) mnogo uspešnije od onih koje delimično nešto isključe.
Sada, da malo pričamo u metaforama. Možeš svoj deo za "odupiranje zavisnosti" da posmatraš kao biljku koja se slomila.
Da bi se oporavila biljka koju si slomio moraš da joj daš strukturu za koju će da se drži i da joj ne dodaješ neki dodatni teret.
U ovom slučaju: imao bi tačan plan za narednih nekoliko dana.
Šta radiš u kom delu dana, ceo isplaniran. Nema mesta za kanabis. Što misliš da je zavisnost jača to ti napravi jaču strukturu da te drži.
Kada imaš tako ispisano, isplanirano, biće ti teže da odustaneš.
I druga stvar je da izbegavaš situacije koje vode ka travi.
Ako obično uveče sam kod kuće uzimaš - izađi. Ako uzimaš sa određenim društvom - izbegavaj ih. Pa čak i ako ti forum pravi zazubice - kuliraj ga malo
Bottom line: tvoja odgovornost. Šta god uradio to je izbor. Možemo da nađemo 1000 uzroka, 1000 razloga, 1000 opravdanja. Ali na kraju dana nikoga nismo slagali. Nikoga nismo prevarili. Duvao/ne duvao - na tebi je. Radi š'a oćeš.