Pozdrav svima, jednostavno me nešto zanima i moram pitati, tj otvoriti raspravu.
Zadnjih par dana čitam raznorazne članke, pa mišljenja određenih ljudi (uglavnom stranci) oko štetnosti kanabisa, najviše sam pročitao da usporava ljude u smislu – „sve se stigne sutra“.
I kao drugi nusprodukt štetnost na pluća kad se mješa sa duhanom, ali o tome ne bih, nema smisla.
Kao primjer ću navesti neki intervju sa Elonom Muskom, ali zbog komentara na članak, iako takvih članaka ima više.
Ugl - nekolicina ljudi piše da od kad su prestali pušiti – da su napravili duplo više stvari u životu nego dok su pušili kanabis. Pa kako?
Šta su ti ljudi radili, pušili po cijele dane i spavali?
Nije mi jasan ovaj stav.
Istina – ponekad te umori, uspava, pa legneš, odmoriš itd.
No po ovome što pišu – ispada da kanabis izaziva nekakvu ovisnost i tjera ljude da budu usporeni.
Meni to nema smisla. Kao svoj primjer moram navesti da sam najproduktivniji dok zapalim nešto na bazi sative, tj nešto što „diže“. U drugom i trećem mjesecu ove godine sam recimo vikendom svaki dan radio po 12-14h doma na baušteli, a od jutra sam bio napušen.
Zadnjih mjesec dana nije prošao dan da nisam barem navečer sat vremena prije spavanja zapalio.
Ponekad me uhvati grižnja savjest i kažem sam sebi da ću preskočiti koji dan – ali drugi dan navečer kad skužim da imam slobodno 1-2h za sebe – odem van i zapalim. I dalje odmaram. Neću pušiti kad nemam prilike (nisam doma, teren, posao) ili kad nemam.
Imam frenda, 41 godinu, taj bi bio primjer ovim amerima – samo puši i igra plejku.Kuću nije prekrečio više od 10 godina, jer uvijek priča kako kreće sa nekim radovima, ali već 10 godina kreće.
Jel to do ljudi, do pojedinaca? Kako je vama – jel možete zapaliti i u rutini sve obaviti doma ili vas zaboli za sve?
I još nešto – prije cca 5-6 godina sam imao psihičke probleme, na način da sam imao i predinfarktno stanje radi ogromnog stresa, depresije i anskioznosti. Išao sam na terapije, rokali me nekim depresivima koji su mi pomogli, ali jako loše djelovali na kilažu i volju za poslom.
Od kad sam promjenio radno mjesto, izbacio (tad) lošu partnericu – totalno sam druga osoba i od lijekova popijem tu i tamo normabel – ali više kad me ubije sport i znam da se moram naspavati, pa koristim normabel da opusti tijelo (uskoro će indica i cbd zamjeniti ovo hahah).
Depresive ili nešto na bazi xanaxa nisam pio već 4 godine.
Ponekad (kao jučer) upadnem u tu neku zonu tjeskobe, osjećam se doma kao u nekom zatvoru, od svih hobija me ništa ne privlači, nego samo razmišljanje o glupostima i grižnja savjest.
I šta onda? Zapalim. Tjeskoba prođe, društven sam, skuham nešto, poslušam muziku, odigram Fifu sa klincem, napravim nešto po kući itd.
Kako onda na mene kanabis tako djeluje da me „digne“ iz te neke tjeskobe, dok ljudi uporno tvrde suprotno?
Ili su to pojedinci došli na štetu prirode? Sudeći po broju lajkova na komentare, jako puno ljudi se slaže sa njima.
Eto izvinite, možda sam nešto krivo rekao, zaključio, ali o ovome danas razmišljam i nisam mogao da ne napišem.
A nisam napušen hahah.