prijasnje formalno znanje o prirodi je pretocila u emociju
nesto neopisivo.. evo napisat cu ovo po cjenu da ispadnem lud medju nekima, ali primjer od danas...
znate one malesne paukice sta skakucu? ee pa prije par tjedana je jedan unesen u kuhinju sa buketom ruza.. nisam ga dirao.. ostavio ga tamo neka stoji.. i danas ga ugledam na sanku... ispruzim ruku prema njemu, a on skace i bjezi od mene, i onda mentalno zamislih livadu punu cvjeca poslje kise i kazem mu odvest cu te tamo... neboj se... popni mi se na ruku.. (ne na glas). I zadrzavam tu viziju u glavi drzeci ruku 20cm od pauka.. u roku 10sec mi se popeo na ruku, a ja onako zatecen i iznenadjen izgubim viziju te livade i odjedno se preplasi i odskoci dalje. Zabezeknut otvorih prozor i pokusam ponovno... i OPET mi je doso na ruku al samo kad u glavi drzim snaznu mentalnu sliku livade i cvjeca.. i tako ga na ruci odnesem do prozora i pustim vani.
Eto.. ako to znaci da sam lud.. lud sam (nisam duvo 4 dana vec tako da odmah izbjegnem komentare tipa: "a jesi navaren.."