Možda je odgovor u evoluciji. Ona se podrazumjeva, jel, bez obzira o kojem se kvartalu galaksije radi.
Svaka vrsta (i svaka populacija unutar vrste) teži rastu, širenju, dominaciji... Bilo da je riječ o miceliju, bakterijama, algama, vukovima... Srećom, uspostavljeni eko sistemi imaju mehanizme koji sprječavaju i reguliraju odnose
Zato su zanimljivi slučajevi prodiranja neke populacije u sustav gdje nema konkurencije. To vrijedi i za inteligentne oblike...
Prva područje osvajanja je geografsko. S obzirom da postoji obilje, populacija se povećava. Razdvaja...(čopori, krda...)
Nakon prve faze dolazi jedna podfaza karakteristična za inteligentne oblike. S obzirom da je genima uvjetovana težnja ka rastu i širenju, napredak ne smije stati. Iznalaze se tehnološka rješenja za maksimalno iskorištavanje resursa. Jer stagnacija nam nije mila ni prirodna
E, ali i tu se kad tad dolazi do kraja, do granice mogućeg rasta.
Dolazi slijedeća faza svojstvena svim višim oblicima. Rast ne smije stati, jel. Jedini mogući resursi su oni koje imaju oni drugi... Populacija protiv populacije.
To su po meni pravilnosti, redovna događanja u povjesti života i evolucije.
I kada neka vrsta dostigne tehnološku razinu koja može uništavati u nezamislivim razmjerima, to je otprilike i razina do koje će doći. A to se dogodi prije nego počme kolonizirati svemir
Po toj logici, bit će sranja.
I to brzo...