Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
KOSMOS ŠTASMOS - Fermijev paradoks i ostale kosmološke glavolomke
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Wendigo" data-source="post: 747138" data-attributes="member: 76020"><p>Uobičajena rešenja Fermijevog paradoksa su sledeća :</p><p></p><p>1. Inteligencija je retkost / sami smo</p><p>Veoma validna pretpostavka, gledano iz bilo kog ugla - samoj evoluciji inteligencija nije neophodna, niti je inteligencija logični i sigurni produkt evolucije. Na našoj planeti je prost život vladao milijardama godina pre nego što su nastali višećelijski organizmi, i otpornost bakterija i virusa npr je gotovo legendarna. Previše parametara je neophodno da se inteligencija realizuje (palac, ili drugi način za držanje alatki / manipulisanje okolinom, razvijen čeoni režanj, sposobnost komunikacije i prenosa informacija na buduće generacije itd) da bi se kroz evoluciju razvio intelekt, na nivou na kome su ljudi.</p><p>No recimo da je retko, ali se ipak periodično dešava svuda u kosmosu - život evolucijom dostigne intelekt - ukoliko timeline samog kosmosa, od Velikog praska do danas, postavimo na vremenskoj osi od godinu dana - mi (ljudska civilizacija) smo se pojavili pre deset minuta, a naša industrijska revolucija je počela pre par sekundi. Nije nemoguće za pretpostaviti da je negde u Mlečnom putu postojala civilizacija koja se pojavila u martu, i nestala već do kraja aprila - i to je ono što će tim Dr. Loeba pokušati da pronađe - arheološke tragove prastarih civilizacija, koje mi možda i vidimo, ali ne prepoznajemo kao vanzemaljsku tehnologiju. Najoptimističnija predviđanja kosmologa su jedna, maksimalno dve napredne civilizacije po galaksiji.</p><p>Takođe ne treba potpuno smetnuti sa uma - koliko god zvučalo neverovatno - možda smo zaista prva napredna civilizacija u Mlečnom putu. Zbog svega ovoga, njihov zadatak će biti utoliko teži.</p><p></p><p>2. Veliki fiter</p><p>Kosmos je, blago rečeno, turbulentno mesto. Šanse da planeta poput naše, na udaljenosti dovoljnoj za tečnu vodu tj mogućnost začetka života milijardama godina bezbrižno plovi bez kataklizmičkih scenarija su minimalne. Zapravo, naša planeta koja se smatra jednom od stabilnijih (zahvaljujući između ostalog gasnim džinovima Jupiteru i Saturnu koji "odvlače" potencijalnu pretnju u vidu meteora - ovo uglavnom u drugim sistemima nije slučaj, masivnije planete su češće bliže svojim matičnim zvezdama) je opet prošla kroz nekoliko kataklizmičkih događaja koji su brisali život sa nje - procena je da je oko 98.5% svih vrsta koje su ikad postojale na Zemlji izumrlo. Mogućnost da se sistem stabilizuje kako bi život evoluirao je, gde god da pogledamo, prilično pesimistična..zvezde umiru i u procesu uništavaju i okolne planete, asteroidi nemilosrdno bombarduju, kvazar pulsevi masivnih crnih rupa su čista lutrija - pre ili kasnije pronaći će metu (jedna od hipoteza koja govori o razlogu za masovnu ekstinkciju mahom morskog sveta pre cca 2.6 miliona godina, kada smo ostali i bez megalodona - bavi se upravo kvazarom obližnje supernove, koja se tada otprilike i odigrala, koji je vrlo verovatno i glavni krivac za pomenuti genocid) - prosto, život u kosmosu je najveća od svih lutrija.</p><p>Pod "Veliki filter" se često (opravdano) vodi i hipoteza o samo-uništenju civilizacija - , postoji tačka tehnološkog napretka posle koje se sve civilizacije uruše, ili pak izuzetno mali broj, na nivou statističke greške, opstane - zapravo iz ove hipoteze se i rodila ideja Von Neumanna o "samoreciplirajućim sondama", njegova osnovna pretpostavka (koju će kasnije mnogi futuristi popularizovati, ponajviše Vernon Vinge, a potom Ray Kurzweill) je da postoji tačka u vremenu gde tehnološki napredak postaje bukvalno trenutan, prevazilazeći sposobnost ljudi (ili drugih bića) da ga isprate i shvate - Von Neumann ju je nazvao "tehnološka singularnost" - što bi uprošćeno značilo da svaki novi tehnološki proizvod postaje zastareo već sledećeg trenutka. Ovo je nešto što možemo videti već danas, recimo kad kupite najmoderniji mobilni telefon, budite sigurni da će već u roku od nekoliko meseci biti zastareo model, ili u našem growerskom slučaju - tek je desetak godina prošlo od neprikosnovenosti HPS lampi do LED dominacije, koja je tad počinjala a tek se zahuktava, dok prvi zapis o gajenju biljaka pod veštačkim svetlom datira još iz 1861 (Herve Mangon) a zvanično je prvi put korišćeno veštačko svetlo 1868 (Andrei Faminstyn) desetak godina pre nego što će Edison patentirati sijalicu. Pitanje je šta nas novo očekuje već sledeće godine.</p><p>Da se razumemo, mi imamo kapitalizam koji drastično usporava stvari - nijedna kompanija neće momentalno izbaciti najbolji i najjači model bilo čega, već će gledati da potroši postojeće resurse starih, ili da lagano uvodi promene (na primeru telefona - svake godine tek pomalo jača baterija, kamera, procesor, iako bi sigurno već sada mogli da izbace model koji bi "pojeo" sve ostale, da ne načinjem temu o fosilnim gorivima i slično, koje je bilo neophodno zameniti odavno - a nije da nismo u mogućnosti).</p><p>Koncept "tehnološke singularnosti" se neminovno vezuje za pojavu Veštačke Inteligencije - a to je upravo ono što je zabrinulo najpre Von Neumanna, a potom i mnogo drugih naučnika (među kojima je sigurno najpopularniji S Hawking) - sposobnost AI da se svakog sledećeg trenutka eksponencijalno unapređuje dovodi do neshvatljive brzine obrade podataka i nesposobnosti ljudi da ga isprate, a samim tim i nepotrebnosti ljudi za njegovo dalje funkcionisanje - čime se čitava zamisao svodi na samo dva moguća scenarija : ili će nas pustiti na miru, i pomagati nam u unapređenju civilizacije bez da mi uopšte i znamo za njegove buduće planove i imamo kontrolu nad tim, ili će se ostvariti gotovo svaki mračni holivudski scenario gde mi postajemo ili pretnja (što je malo verovatno), ili prosto nebitni za dalju ekspanziju mašina, koje će od tog trenutka biti sposobne da kolonizuju celu galaksiju, i koje mogu - uslovno rečeno - razviti nultu toleranciju prema bilo kakvom drugom biološkom obliku života, iz bilo kog razloga.</p><p></p><p>3. Interstelarna putovanja su nemoguća / neisplativa</p><p>Još jedna potpuno validna pretpostavka. Ajnštajn je neumoljiv - sa povećanjem brzine, povećava se masa, čime je potrebno više energije za dalje ubrzanje. Pri brzini svetlosti masa postaje beskonačna, i potrebno je beskonačno mnogo energije za dalje ubrzanje ili održavanje brzine. Koliko god mi voleli SF filmove, i želeli da ovo nije istina -prosto je tako. Ništa što ima masu ne može putovati brzinom svetlosti, ili ako postoji način, iziskuje neshvatljivo mnogo energije koju ni Kardashev tip VI civilizacija verovatno ne bi bila voljna da troši samo putovanja radi.</p><p>Ponuđena rešenja su razna, ali apsolutni favorit - verujem i svima koji nešto znaju o ovom problemu - je svakako "Alcubierre-ov pogon". Naime, za sam prostor ne postoji granica brzine širenja, i ukoliko bi osmislili način da brod stoji, a da se prostor pod brodom savija poput tepiha, praveći talas po kojim brod klizi - zaista ne postoji granica ubrzanja, pošto se brod sam po sebi ne kreće. Ovaj model je toliko validan "na papiru" da je NASA ozbiljno zagrizla i uzela u razmatranje kreiranje takvog pogona. Jedini problem - "saviti prostor" podrazumeva korišćenje neke egzotične materije (npr tamne materije), a mi ne samo da ne umemo da je kontrolišemo, već još uvek nismo ni potvrdili njeno postojanje. </p><p>Treba uzeti u obzir i da je putovanje kroz svemir izuzetno opasno, od mikro čestica prašine i kamenčića koji lete neshvatljivim brzinama, preko radijacije iz svih pravaca do nemogućnosti orijentacije u vremenu i prostoru.</p><p>Zamislite na primer da se ceo naš sajt Vutra spakovao u brod, i krenusmo negde daleko baš daleko, brzinom svetlosti. Koliko god vremena proveli na putovanju, 5 minuta ili 5 miliona godina (što više to gore naravno) pri povratku - a zbog relativnosti, jer za one koji su ostali na Zemlji vreme je brže teklo u odnosu na nas - naš sistem je prošao kroz stravične promene, zvezde više nisu na istim mestima (sve se u kosmosu kreće), pitanje je kako izgleda Zemlja, da li ljudska civilizacija uopšte i postoji - sve pod uslovom da uopšte uspemo da nađemo naš sistem. Bilo šta (osim supermasivne crne rupe u središtu Mlečnog puta, ali ona i jeste u centru, to nam ništa ne pomaže) što bi nam moglo poslužiti kao orijentir ili više ne postoji, ili drastično drugačije izgleda - a svakako nije na očekivanom mestu.</p><p>Možda na prvi pogled ne deluje kao ozbiljan problem - ali razmak između zvezda je neshvatljivo veliki i bilo kakva orijentacija iziskuje izuzetno kompleksne i precizne zvezdane mape koje su u stanju da predvide buduće položaje nebeskih tela, uzimajući u obzir i potencijalne kataklizmičke promene - udare meteora, supernove, supervulkane, itd</p><p>Sve ovo nas navodi na zaključak da je gotovo neminovno da civilizacije odustaju od interstelarnih putovanja, i okreću se sakupljanju energije prvo od svojih matičnih zvezda, a kasnije se šireći na ostale delove svog sistema, uz veoma malu verovatnoću da uopšte i stignu do drugih zvezda, a ponajmanje do susednih galaksija.</p><p></p><p>Ova pesimistična procena postaje još grozomornija kad se uzme u obzir da se svemir širi, i ubrzava. Šanse da dostignemo Alfa Proksimu, nama prvu zvezdu-komšinicu, će svake sledeće godine biti eksponencijalno manja. Tužno je što će neki budući kosmolozi na nekoj drugoj planeti gledajući u svoje nebo videti samo mrak.</p><p>Ironija je što smo nekad verovali da ne postoji ništa osim naše galaksije Mlečni put, da bi dokazali da zapravo postoji neshvatljivo mnogo galaksija u kosmosu, a trčimo ka vremenu kad zaista ništa osim najbližih zvezda nećemo ni videti..</p><p></p><p></p><p></p><p>U sledećem postu ćemo se dotaći malo egzotičnijih rešenja Fermijevog paradoksa</p><p>Od srca preporuka (ukoliko već niste čuli / ispratili) za sledeće YT kanale koji se detaljno i naučno potkovano bave sličnim temama:</p><p></p><p>[URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/channel/UCZFipeZtQM5CKUjx6grh54g/videos[/URL]</p><p></p><p>[URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/c/EventHorizonShow/videos[/URL]</p><p></p><p>[URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/c/DrBrianKeating/videos[/URL]</p><p></p><p>Ukoliko neko želi nešto da doda, ispravi, prokomentariše ili podeli svoje viđenje - i više ste nego dobrodošli, znam da vas ima koje ovakve teme "svrbe", i voleo bih da čujem vaše mišljenje, prevashodno na temu kako zamišljate napredne civilizacije - ukoliko verujete da postoje.</p><p>Nisam hteo da postujem u onaj stari thread, video sam da se pričalo i o ovome - čini mi se da zaslužuje svoju temu, ali ako treba - prebacite tamo</p><p></p><p>Peace</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Wendigo, post: 747138, member: 76020"] Uobičajena rešenja Fermijevog paradoksa su sledeća : 1. Inteligencija je retkost / sami smo Veoma validna pretpostavka, gledano iz bilo kog ugla - samoj evoluciji inteligencija nije neophodna, niti je inteligencija logični i sigurni produkt evolucije. Na našoj planeti je prost život vladao milijardama godina pre nego što su nastali višećelijski organizmi, i otpornost bakterija i virusa npr je gotovo legendarna. Previše parametara je neophodno da se inteligencija realizuje (palac, ili drugi način za držanje alatki / manipulisanje okolinom, razvijen čeoni režanj, sposobnost komunikacije i prenosa informacija na buduće generacije itd) da bi se kroz evoluciju razvio intelekt, na nivou na kome su ljudi. No recimo da je retko, ali se ipak periodično dešava svuda u kosmosu - život evolucijom dostigne intelekt - ukoliko timeline samog kosmosa, od Velikog praska do danas, postavimo na vremenskoj osi od godinu dana - mi (ljudska civilizacija) smo se pojavili pre deset minuta, a naša industrijska revolucija je počela pre par sekundi. Nije nemoguće za pretpostaviti da je negde u Mlečnom putu postojala civilizacija koja se pojavila u martu, i nestala već do kraja aprila - i to je ono što će tim Dr. Loeba pokušati da pronađe - arheološke tragove prastarih civilizacija, koje mi možda i vidimo, ali ne prepoznajemo kao vanzemaljsku tehnologiju. Najoptimističnija predviđanja kosmologa su jedna, maksimalno dve napredne civilizacije po galaksiji. Takođe ne treba potpuno smetnuti sa uma - koliko god zvučalo neverovatno - možda smo zaista prva napredna civilizacija u Mlečnom putu. Zbog svega ovoga, njihov zadatak će biti utoliko teži. 2. Veliki fiter Kosmos je, blago rečeno, turbulentno mesto. Šanse da planeta poput naše, na udaljenosti dovoljnoj za tečnu vodu tj mogućnost začetka života milijardama godina bezbrižno plovi bez kataklizmičkih scenarija su minimalne. Zapravo, naša planeta koja se smatra jednom od stabilnijih (zahvaljujući između ostalog gasnim džinovima Jupiteru i Saturnu koji "odvlače" potencijalnu pretnju u vidu meteora - ovo uglavnom u drugim sistemima nije slučaj, masivnije planete su češće bliže svojim matičnim zvezdama) je opet prošla kroz nekoliko kataklizmičkih događaja koji su brisali život sa nje - procena je da je oko 98.5% svih vrsta koje su ikad postojale na Zemlji izumrlo. Mogućnost da se sistem stabilizuje kako bi život evoluirao je, gde god da pogledamo, prilično pesimistična..zvezde umiru i u procesu uništavaju i okolne planete, asteroidi nemilosrdno bombarduju, kvazar pulsevi masivnih crnih rupa su čista lutrija - pre ili kasnije pronaći će metu (jedna od hipoteza koja govori o razlogu za masovnu ekstinkciju mahom morskog sveta pre cca 2.6 miliona godina, kada smo ostali i bez megalodona - bavi se upravo kvazarom obližnje supernove, koja se tada otprilike i odigrala, koji je vrlo verovatno i glavni krivac za pomenuti genocid) - prosto, život u kosmosu je najveća od svih lutrija. Pod "Veliki filter" se često (opravdano) vodi i hipoteza o samo-uništenju civilizacija - , postoji tačka tehnološkog napretka posle koje se sve civilizacije uruše, ili pak izuzetno mali broj, na nivou statističke greške, opstane - zapravo iz ove hipoteze se i rodila ideja Von Neumanna o "samoreciplirajućim sondama", njegova osnovna pretpostavka (koju će kasnije mnogi futuristi popularizovati, ponajviše Vernon Vinge, a potom Ray Kurzweill) je da postoji tačka u vremenu gde tehnološki napredak postaje bukvalno trenutan, prevazilazeći sposobnost ljudi (ili drugih bića) da ga isprate i shvate - Von Neumann ju je nazvao "tehnološka singularnost" - što bi uprošćeno značilo da svaki novi tehnološki proizvod postaje zastareo već sledećeg trenutka. Ovo je nešto što možemo videti već danas, recimo kad kupite najmoderniji mobilni telefon, budite sigurni da će već u roku od nekoliko meseci biti zastareo model, ili u našem growerskom slučaju - tek je desetak godina prošlo od neprikosnovenosti HPS lampi do LED dominacije, koja je tad počinjala a tek se zahuktava, dok prvi zapis o gajenju biljaka pod veštačkim svetlom datira još iz 1861 (Herve Mangon) a zvanično je prvi put korišćeno veštačko svetlo 1868 (Andrei Faminstyn) desetak godina pre nego što će Edison patentirati sijalicu. Pitanje je šta nas novo očekuje već sledeće godine. Da se razumemo, mi imamo kapitalizam koji drastično usporava stvari - nijedna kompanija neće momentalno izbaciti najbolji i najjači model bilo čega, već će gledati da potroši postojeće resurse starih, ili da lagano uvodi promene (na primeru telefona - svake godine tek pomalo jača baterija, kamera, procesor, iako bi sigurno već sada mogli da izbace model koji bi "pojeo" sve ostale, da ne načinjem temu o fosilnim gorivima i slično, koje je bilo neophodno zameniti odavno - a nije da nismo u mogućnosti). Koncept "tehnološke singularnosti" se neminovno vezuje za pojavu Veštačke Inteligencije - a to je upravo ono što je zabrinulo najpre Von Neumanna, a potom i mnogo drugih naučnika (među kojima je sigurno najpopularniji S Hawking) - sposobnost AI da se svakog sledećeg trenutka eksponencijalno unapređuje dovodi do neshvatljive brzine obrade podataka i nesposobnosti ljudi da ga isprate, a samim tim i nepotrebnosti ljudi za njegovo dalje funkcionisanje - čime se čitava zamisao svodi na samo dva moguća scenarija : ili će nas pustiti na miru, i pomagati nam u unapređenju civilizacije bez da mi uopšte i znamo za njegove buduće planove i imamo kontrolu nad tim, ili će se ostvariti gotovo svaki mračni holivudski scenario gde mi postajemo ili pretnja (što je malo verovatno), ili prosto nebitni za dalju ekspanziju mašina, koje će od tog trenutka biti sposobne da kolonizuju celu galaksiju, i koje mogu - uslovno rečeno - razviti nultu toleranciju prema bilo kakvom drugom biološkom obliku života, iz bilo kog razloga. 3. Interstelarna putovanja su nemoguća / neisplativa Još jedna potpuno validna pretpostavka. Ajnštajn je neumoljiv - sa povećanjem brzine, povećava se masa, čime je potrebno više energije za dalje ubrzanje. Pri brzini svetlosti masa postaje beskonačna, i potrebno je beskonačno mnogo energije za dalje ubrzanje ili održavanje brzine. Koliko god mi voleli SF filmove, i želeli da ovo nije istina -prosto je tako. Ništa što ima masu ne može putovati brzinom svetlosti, ili ako postoji način, iziskuje neshvatljivo mnogo energije koju ni Kardashev tip VI civilizacija verovatno ne bi bila voljna da troši samo putovanja radi. Ponuđena rešenja su razna, ali apsolutni favorit - verujem i svima koji nešto znaju o ovom problemu - je svakako "Alcubierre-ov pogon". Naime, za sam prostor ne postoji granica brzine širenja, i ukoliko bi osmislili način da brod stoji, a da se prostor pod brodom savija poput tepiha, praveći talas po kojim brod klizi - zaista ne postoji granica ubrzanja, pošto se brod sam po sebi ne kreće. Ovaj model je toliko validan "na papiru" da je NASA ozbiljno zagrizla i uzela u razmatranje kreiranje takvog pogona. Jedini problem - "saviti prostor" podrazumeva korišćenje neke egzotične materije (npr tamne materije), a mi ne samo da ne umemo da je kontrolišemo, već još uvek nismo ni potvrdili njeno postojanje. Treba uzeti u obzir i da je putovanje kroz svemir izuzetno opasno, od mikro čestica prašine i kamenčića koji lete neshvatljivim brzinama, preko radijacije iz svih pravaca do nemogućnosti orijentacije u vremenu i prostoru. Zamislite na primer da se ceo naš sajt Vutra spakovao u brod, i krenusmo negde daleko baš daleko, brzinom svetlosti. Koliko god vremena proveli na putovanju, 5 minuta ili 5 miliona godina (što više to gore naravno) pri povratku - a zbog relativnosti, jer za one koji su ostali na Zemlji vreme je brže teklo u odnosu na nas - naš sistem je prošao kroz stravične promene, zvezde više nisu na istim mestima (sve se u kosmosu kreće), pitanje je kako izgleda Zemlja, da li ljudska civilizacija uopšte i postoji - sve pod uslovom da uopšte uspemo da nađemo naš sistem. Bilo šta (osim supermasivne crne rupe u središtu Mlečnog puta, ali ona i jeste u centru, to nam ništa ne pomaže) što bi nam moglo poslužiti kao orijentir ili više ne postoji, ili drastično drugačije izgleda - a svakako nije na očekivanom mestu. Možda na prvi pogled ne deluje kao ozbiljan problem - ali razmak između zvezda je neshvatljivo veliki i bilo kakva orijentacija iziskuje izuzetno kompleksne i precizne zvezdane mape koje su u stanju da predvide buduće položaje nebeskih tela, uzimajući u obzir i potencijalne kataklizmičke promene - udare meteora, supernove, supervulkane, itd Sve ovo nas navodi na zaključak da je gotovo neminovno da civilizacije odustaju od interstelarnih putovanja, i okreću se sakupljanju energije prvo od svojih matičnih zvezda, a kasnije se šireći na ostale delove svog sistema, uz veoma malu verovatnoću da uopšte i stignu do drugih zvezda, a ponajmanje do susednih galaksija. Ova pesimistična procena postaje još grozomornija kad se uzme u obzir da se svemir širi, i ubrzava. Šanse da dostignemo Alfa Proksimu, nama prvu zvezdu-komšinicu, će svake sledeće godine biti eksponencijalno manja. Tužno je što će neki budući kosmolozi na nekoj drugoj planeti gledajući u svoje nebo videti samo mrak. Ironija je što smo nekad verovali da ne postoji ništa osim naše galaksije Mlečni put, da bi dokazali da zapravo postoji neshvatljivo mnogo galaksija u kosmosu, a trčimo ka vremenu kad zaista ništa osim najbližih zvezda nećemo ni videti.. U sledećem postu ćemo se dotaći malo egzotičnijih rešenja Fermijevog paradoksa Od srca preporuka (ukoliko već niste čuli / ispratili) za sledeće YT kanale koji se detaljno i naučno potkovano bave sličnim temama: [URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/channel/UCZFipeZtQM5CKUjx6grh54g/videos[/URL] [URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/c/EventHorizonShow/videos[/URL] [URL unfurl="true"]https://www.youtube.com/c/DrBrianKeating/videos[/URL] Ukoliko neko želi nešto da doda, ispravi, prokomentariše ili podeli svoje viđenje - i više ste nego dobrodošli, znam da vas ima koje ovakve teme "svrbe", i voleo bih da čujem vaše mišljenje, prevashodno na temu kako zamišljate napredne civilizacije - ukoliko verujete da postoje. Nisam hteo da postujem u onaj stari thread, video sam da se pričalo i o ovome - čini mi se da zaslužuje svoju temu, ali ako treba - prebacite tamo Peace [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
KOSMOS ŠTASMOS - Fermijev paradoks i ostale kosmološke glavolomke
Top
Bottom