Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Obrazovanje
Landrace
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Tripco" data-source="post: 21823" data-attributes="member: 617"><p>Bliski Istok i Mala Azija</p><p></p><p>Iako se Cannabis vrlo često povezuje sa ovim regionom, tradicija korišćenja nije tako duga kao u nekim drugim delovima Azije (izuzimajući Iran). Zapravo kao biljka, konoplja je poznata na ovim prostorima još od 11.veka pre nove ere ili nešto ranije i od tada se koristi i kao psihoaktivna supstanca, ali u nešto većoj meri tek od 8. veka nove ere. Osim toga, na upotrebu Cannnabisa, konkretno, hašiša, nije se blagonaklono gledalo zbog određenih tumačenja nekih spisa iz Starog Zaveta, a to je kasnije bilo naročito izraženo u višim slojevima arapskog društva. Ipak, primarni razlozi za to najverovatnije leže u tome što su Sufiji, islamska sekta koja je potekla iz najnižih slojeva društva, koristili hašiš i propagirali njegovu upotrebu. Budući da je za njih vezivan i homoseksualizam a optuživani su i da su prihvatili neke aspekte hrišćanstva, jasno je zašto je hašiš, iako ne van zakona, bio na marginama društva. Drugi razlog, koji se više pominje na zapadu, je taj, da je hašiš povezivan sa asasinima, praktično prvom terorističkom grupom koja je delovala u oblasti današnje Sirije i Libana, a koji su, navodno, koristili hašiš koji ih je činio surovima. Istina je da se u arapskom svetu hašiš i Cannabis uopšte, nikad nisu povezivali sa svirepošću i pre će biti da je u pitanju zapadnjačka nadgradnja priče. Činjenica je, opet, da je upotreba hašiša ipak bila dosta rasprostranjena u arapskom svetu i da su ga koristili i neki, naročito mlađi, pripadnici viših slojeva, koji su se, neretko, prepuštali poročnom životu i time rasipali porodično bogatsvo, što opet možemo računati kao jedan od razloga za marginalizaciju Cannabisa. Upravo je jedan takav slučaj i opisan u jednoj od priča iz „hiljadu i jedne noći“ (skup priča koje su nastale u periodu 9.-17. veka i tek onda uobličene u celinu). Ako pogledamo s hortikultune strane, dobar deo ovog regiona uopšte i nije pogodan za uzgoj. Čitavo Arabijsko poluostrvo ima tek male delove gde je to moguće, jer su temperature uglavnom previsoke, zemlja neplodna (pesak), a i vode ima vrlo malo. Dalje, na sever, ima više pogodnih mesta za uzgoj, ali, ne računajući Tursku, te oblasti su ograničene na slivove velikih reka u Iraku, delove Irana i priobalni pojas Sirije, Jordana, Libana i Izraela sa relativno plodnom zemljom u dolinama i značajno većom količinom vode u odnosu na kopno dalje ka jugu i istoku. Imajući na umu da je primarna pra-vrsta ovog regiona C.sativa, a ne indica, jasno je zašto postoji takvo ograničenje. Kad smo kod taksonomije, sem onog, ranije pominjanog severnog dela Irana, sative se na ovim prostorima gaje od antičkih vremena. Indike su došle (makar u značajnijem broju) tek od kraja 19. i i prvoj polovini 20. veka i to kao pokušaj da se dobije značajno veća količina hasha nego što je to bilo moguće od lokalnih sativa. Na taj način su mnoge landrace sativa sorte i nestale ili ih je danas gotovo nemoguće naći. Klasičan primer za to je Liban gde se danas mogu naći sative (ili međuvrsni hibridi), ali one u najvećem broju potiču od sorti koje su tokom šesdesetih i sedamdesetih doneli zapadnjaci (kažimo, hipici) i najčešće su originalno meksičkog i južnoafričkog porekla, mada se još mogu naći lokalne sativa sorte. U Turskoj je situacija donekle slična, ali se još uvek mogu naći izolovani zasadi starih lokalnih sativa i nekoj većoj meri. Mada, ja sam u par navrata imao priliku da vidim da (mlađi) turski hobby groweri imaju poteškoća sa nalaženjem takvih sorti. U ostalim zemljama ovog regiona oko Sredozemnog mora (računajući i egipatsko poluostrvo Sinaj) mahom preovladavaju indica sorte. Iran još uvak ima jak potencijal za sative, ali seme (kao i informacije) dosta teško izlazi iz te države. U najskorije vreme dosta se priča i o Cannabisu koji se gaji u Iraku, ali izgleda da je tamo situacija sa landrace sortama najgora i da se sve više gaje moderni hibridi. To je, svakako i posledica rata, upliva tendencija sa zapada i izrazite komercijalizacije proizvodnje, što sve umnogome potseća na sitaciju u Afganistanu.</p><p></p><p><strong>Bekaa (Baalbek), Gaziantep, Iranian sativa (Abadan), Lebanese sativa (Tyre, Sidon), Sinai sativa (Bango), Smyrna</strong></p><p></p><p>Bekaa (takođe se može naći i u transkripciji kao B’kaa ili Beqaa) potiče iz istoimene doline (na oko 1000m nadmorske visine) u centralnom severnom Libanu. U pitanju je indika visine 1,5-1,8m. i u Liban je introdukovana sredinom tridesetih godina 20. veka. Praporeklo joj je severna Indija, verovatno Kašmir ili Pendžab. Najverovatnije je tokom vremena pretrpela izvesna ukrštanja sa lokalnom sativom na šta ukazuje njen relativno visok rast (za jednu indiku) i znatno uži lisni zaperci u odnosu na ostale indike kao i solidna otpornost ka vlagi i plesni. Poznata je i pod nazivom Baalbek (Baalbeck, Baalbak) prema istoimenom gradu u dolini Bekaa. Indike koje se gaje u zapadnim delovima Sirije i Jordana, kao i u Izraelu su direktno povezane sa ovom landrace. Gaziantep je indika iz okoline istoimenog turskog grada i gaji se od početka 20. ili kraja 19. veka. Neutvrđenog je praporekla. Visina rasta kao i kod prethodne, s tim što ima izraženije tamnozelene listove sa klasično indika širokim zapercima. Raširena je po svim, posebno planinskim, delovima Turske, kao i po istočnim delovima Grčke i Bugarske. Iranian sativa je izraz koji se odnosi na sve sative iz južnih delova Irana. Lokalana je sorta u pravom smislu te reči jer se gaji na tim prostorima od pamtiveka. Raste do visine od oko 2-2,5m i pravi vrlo jako stablo koje se dobro grana tako da formira kompaktan, ali ipak visok žbun. Ponegde se može naći i pod nazivom Abadan prema istoimenom gradu na severu Persijskog zaliva. Sative koje potiču iz južnih i centralnih delova Iraka (u slivovima reka Eufrat i Tigar) su verovatno jako slične, ako ne i iste sa ovom sortom. Lebanese sativa je pra-sorta koja je možda ista još od biblijskih vremena. Nekada je bila rasprostranjena na čitavoj teritoriji Bliskog Istoka, ali je danas sužena na padine planina obalskog pojasa Libana. Raste do oko 3m, relativno rano sazreva (od polovine ka kraju septembra) i ima cvetove zlatnožute boje. Nekada je korišćena i za spravljanje hasha, ali je danas praktično ne koriste u te svrhe. Ponegde se može naći pod nazivom Tyre ili Sidon, prema istoimenim oblaskim gradovima u čijoj se okolini njena kultivacija održala, ali to se isto može reći i za grad Tripoli koji se nalazi na severnom delu obale. Sinai sativa je sorta koja potiče sa juga Sinajskog poluostrva. Postoje indicije da je nekada ukrštena sa indikom (zbog širih lisnih zaperaka i tendencije da stvara jedan glavni hed, iako stiže tek tokom novembra), ali se ipak njeno dejstvo opisuje kao izrazito cerebralno. Poznata je i pod nazivom Bango, mada se taj izraz u Egiptu danas upotebljava za sve Vu visokog kvaliteta. Smyrna je turska sativa, nazvana po istoimenom priobalnom gradu (u stvari, to je stari, grčki naziv, danas se taj grad zove Izmir). Raste do visine od oko 2-2,5m, sa mnoštvom bočnih grana i hedova i najviše je poznata po upotrebi za spravljanje vlakana. Ipak, ima značajno cerebralno dejstvo, naročito ako je gajena u predelima sa suvim letima. U prošlosti je širena po nekim delovima sveta, kao što su SAD (Smyrna hemp), Čile i južna Evropa, isključivo kao izvor vlakna. Predstavlja polaznu osnovu za stvaranje mnogih modernih hibrida industrijske konoplje. Ono što je bitno za naše područje u vezi s ovom sortom je to, da sve balkanske landrace sative vuku direktno poreklo od nje (osim, možda, sativa u kopnenom delu Slovenije i severnoj Hrvatskoj koje, opet kažem možda, vuku poreklo iz Rusije, preko Nemačke). Sve do sredine osamdesetih godina 20. veka na našem tržištu se mogao naći hash spravljan od ove sorte mada je, neretko, spravljan u mešavini sa indika biljkama (Gaziantep). Vrlo bitno za ovu sativu je i njeno jako rano sazrevanje – od sredine do kraja avgusta. Ja sam nalazio takve biljke po brdskim predelima istočne Srbije, potpuno zrele i sa kompletno zrelim semenom već u prvoj polovini avgusta. Prilično je slabo poznata čak i kod svetski priznatih breedera, kako komercijalnih, tako i kod underground nekomercijalnih (čast izuzecima, svakako). S te strane apelujem na sve (aktivne i potencijalne) breedere kod nas da uzmu u obzir balkansku landrace sativu (O.K., kažimo Smyrna) u svojim daljim radovima.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Tripco, post: 21823, member: 617"] Bliski Istok i Mala Azija Iako se Cannabis vrlo često povezuje sa ovim regionom, tradicija korišćenja nije tako duga kao u nekim drugim delovima Azije (izuzimajući Iran). Zapravo kao biljka, konoplja je poznata na ovim prostorima još od 11.veka pre nove ere ili nešto ranije i od tada se koristi i kao psihoaktivna supstanca, ali u nešto većoj meri tek od 8. veka nove ere. Osim toga, na upotrebu Cannnabisa, konkretno, hašiša, nije se blagonaklono gledalo zbog određenih tumačenja nekih spisa iz Starog Zaveta, a to je kasnije bilo naročito izraženo u višim slojevima arapskog društva. Ipak, primarni razlozi za to najverovatnije leže u tome što su Sufiji, islamska sekta koja je potekla iz najnižih slojeva društva, koristili hašiš i propagirali njegovu upotrebu. Budući da je za njih vezivan i homoseksualizam a optuživani su i da su prihvatili neke aspekte hrišćanstva, jasno je zašto je hašiš, iako ne van zakona, bio na marginama društva. Drugi razlog, koji se više pominje na zapadu, je taj, da je hašiš povezivan sa asasinima, praktično prvom terorističkom grupom koja je delovala u oblasti današnje Sirije i Libana, a koji su, navodno, koristili hašiš koji ih je činio surovima. Istina je da se u arapskom svetu hašiš i Cannabis uopšte, nikad nisu povezivali sa svirepošću i pre će biti da je u pitanju zapadnjačka nadgradnja priče. Činjenica je, opet, da je upotreba hašiša ipak bila dosta rasprostranjena u arapskom svetu i da su ga koristili i neki, naročito mlađi, pripadnici viših slojeva, koji su se, neretko, prepuštali poročnom životu i time rasipali porodično bogatsvo, što opet možemo računati kao jedan od razloga za marginalizaciju Cannabisa. Upravo je jedan takav slučaj i opisan u jednoj od priča iz „hiljadu i jedne noći“ (skup priča koje su nastale u periodu 9.-17. veka i tek onda uobličene u celinu). Ako pogledamo s hortikultune strane, dobar deo ovog regiona uopšte i nije pogodan za uzgoj. Čitavo Arabijsko poluostrvo ima tek male delove gde je to moguće, jer su temperature uglavnom previsoke, zemlja neplodna (pesak), a i vode ima vrlo malo. Dalje, na sever, ima više pogodnih mesta za uzgoj, ali, ne računajući Tursku, te oblasti su ograničene na slivove velikih reka u Iraku, delove Irana i priobalni pojas Sirije, Jordana, Libana i Izraela sa relativno plodnom zemljom u dolinama i značajno većom količinom vode u odnosu na kopno dalje ka jugu i istoku. Imajući na umu da je primarna pra-vrsta ovog regiona C.sativa, a ne indica, jasno je zašto postoji takvo ograničenje. Kad smo kod taksonomije, sem onog, ranije pominjanog severnog dela Irana, sative se na ovim prostorima gaje od antičkih vremena. Indike su došle (makar u značajnijem broju) tek od kraja 19. i i prvoj polovini 20. veka i to kao pokušaj da se dobije značajno veća količina hasha nego što je to bilo moguće od lokalnih sativa. Na taj način su mnoge landrace sativa sorte i nestale ili ih je danas gotovo nemoguće naći. Klasičan primer za to je Liban gde se danas mogu naći sative (ili međuvrsni hibridi), ali one u najvećem broju potiču od sorti koje su tokom šesdesetih i sedamdesetih doneli zapadnjaci (kažimo, hipici) i najčešće su originalno meksičkog i južnoafričkog porekla, mada se još mogu naći lokalne sativa sorte. U Turskoj je situacija donekle slična, ali se još uvek mogu naći izolovani zasadi starih lokalnih sativa i nekoj većoj meri. Mada, ja sam u par navrata imao priliku da vidim da (mlađi) turski hobby groweri imaju poteškoća sa nalaženjem takvih sorti. U ostalim zemljama ovog regiona oko Sredozemnog mora (računajući i egipatsko poluostrvo Sinaj) mahom preovladavaju indica sorte. Iran još uvak ima jak potencijal za sative, ali seme (kao i informacije) dosta teško izlazi iz te države. U najskorije vreme dosta se priča i o Cannabisu koji se gaji u Iraku, ali izgleda da je tamo situacija sa landrace sortama najgora i da se sve više gaje moderni hibridi. To je, svakako i posledica rata, upliva tendencija sa zapada i izrazite komercijalizacije proizvodnje, što sve umnogome potseća na sitaciju u Afganistanu. [B]Bekaa (Baalbek), Gaziantep, Iranian sativa (Abadan), Lebanese sativa (Tyre, Sidon), Sinai sativa (Bango), Smyrna[/B] Bekaa (takođe se može naći i u transkripciji kao B’kaa ili Beqaa) potiče iz istoimene doline (na oko 1000m nadmorske visine) u centralnom severnom Libanu. U pitanju je indika visine 1,5-1,8m. i u Liban je introdukovana sredinom tridesetih godina 20. veka. Praporeklo joj je severna Indija, verovatno Kašmir ili Pendžab. Najverovatnije je tokom vremena pretrpela izvesna ukrštanja sa lokalnom sativom na šta ukazuje njen relativno visok rast (za jednu indiku) i znatno uži lisni zaperci u odnosu na ostale indike kao i solidna otpornost ka vlagi i plesni. Poznata je i pod nazivom Baalbek (Baalbeck, Baalbak) prema istoimenom gradu u dolini Bekaa. Indike koje se gaje u zapadnim delovima Sirije i Jordana, kao i u Izraelu su direktno povezane sa ovom landrace. Gaziantep je indika iz okoline istoimenog turskog grada i gaji se od početka 20. ili kraja 19. veka. Neutvrđenog je praporekla. Visina rasta kao i kod prethodne, s tim što ima izraženije tamnozelene listove sa klasično indika širokim zapercima. Raširena je po svim, posebno planinskim, delovima Turske, kao i po istočnim delovima Grčke i Bugarske. Iranian sativa je izraz koji se odnosi na sve sative iz južnih delova Irana. Lokalana je sorta u pravom smislu te reči jer se gaji na tim prostorima od pamtiveka. Raste do visine od oko 2-2,5m i pravi vrlo jako stablo koje se dobro grana tako da formira kompaktan, ali ipak visok žbun. Ponegde se može naći i pod nazivom Abadan prema istoimenom gradu na severu Persijskog zaliva. Sative koje potiču iz južnih i centralnih delova Iraka (u slivovima reka Eufrat i Tigar) su verovatno jako slične, ako ne i iste sa ovom sortom. Lebanese sativa je pra-sorta koja je možda ista još od biblijskih vremena. Nekada je bila rasprostranjena na čitavoj teritoriji Bliskog Istoka, ali je danas sužena na padine planina obalskog pojasa Libana. Raste do oko 3m, relativno rano sazreva (od polovine ka kraju septembra) i ima cvetove zlatnožute boje. Nekada je korišćena i za spravljanje hasha, ali je danas praktično ne koriste u te svrhe. Ponegde se može naći pod nazivom Tyre ili Sidon, prema istoimenim oblaskim gradovima u čijoj se okolini njena kultivacija održala, ali to se isto može reći i za grad Tripoli koji se nalazi na severnom delu obale. Sinai sativa je sorta koja potiče sa juga Sinajskog poluostrva. Postoje indicije da je nekada ukrštena sa indikom (zbog širih lisnih zaperaka i tendencije da stvara jedan glavni hed, iako stiže tek tokom novembra), ali se ipak njeno dejstvo opisuje kao izrazito cerebralno. Poznata je i pod nazivom Bango, mada se taj izraz u Egiptu danas upotebljava za sve Vu visokog kvaliteta. Smyrna je turska sativa, nazvana po istoimenom priobalnom gradu (u stvari, to je stari, grčki naziv, danas se taj grad zove Izmir). Raste do visine od oko 2-2,5m, sa mnoštvom bočnih grana i hedova i najviše je poznata po upotrebi za spravljanje vlakana. Ipak, ima značajno cerebralno dejstvo, naročito ako je gajena u predelima sa suvim letima. U prošlosti je širena po nekim delovima sveta, kao što su SAD (Smyrna hemp), Čile i južna Evropa, isključivo kao izvor vlakna. Predstavlja polaznu osnovu za stvaranje mnogih modernih hibrida industrijske konoplje. Ono što je bitno za naše područje u vezi s ovom sortom je to, da sve balkanske landrace sative vuku direktno poreklo od nje (osim, možda, sativa u kopnenom delu Slovenije i severnoj Hrvatskoj koje, opet kažem možda, vuku poreklo iz Rusije, preko Nemačke). Sve do sredine osamdesetih godina 20. veka na našem tržištu se mogao naći hash spravljan od ove sorte mada je, neretko, spravljan u mešavini sa indika biljkama (Gaziantep). Vrlo bitno za ovu sativu je i njeno jako rano sazrevanje – od sredine do kraja avgusta. Ja sam nalazio takve biljke po brdskim predelima istočne Srbije, potpuno zrele i sa kompletno zrelim semenom već u prvoj polovini avgusta. Prilično je slabo poznata čak i kod svetski priznatih breedera, kako komercijalnih, tako i kod underground nekomercijalnih (čast izuzecima, svakako). S te strane apelujem na sve (aktivne i potencijalne) breedere kod nas da uzmu u obzir balkansku landrace sativu (O.K., kažimo Smyrna) u svojim daljim radovima. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Obrazovanje
Landrace
Top
Bottom