Lijepo je podijeliti iskustva vezana za koristenje konoplje sa sirim auditorijumom iz vise razloga. Medju prvima bih naveo dostupnost informacija da se mogu statisticki obradjivati. Recimo kada bi svi opisivali "rad" vutre kada god je upotrijebe sa iskrenim opisom psiho fizickog stanja u kom su se nalazili tokom djelovanja, mogli bismo ih razvrstati u dvije grupe, dobre i lose, te imati uvid koja je grupa prevagnula.
Sto se nas sa foruma tice, mi znamo na koju stranu ce, debelo, da vagne, ali ovo sve ne pisemo da bi se mi prisjecali, vec da onima sa suprotstavljenim stavom stavimo na uvid cinjenice koje ce im otvoriti oci, a to je jos jedan korak ka legalizaciji, mali korak, ali zajedno sa milion takvih malih koraka napravice veliki put.
Svi mi imamo razlog za upotrebom konoplje. Mazar je to svojim licnim primjerom postavio kao kamen temeljac na kojem cemo graditi legalizaciju, pa cu da slijedim njegov primjer i napisem svoj razlog zasto smatram da konoplja zasluzuje legalizaciju.
Rodjen sam u jednom malom, u vremenu zaostalom, selu i sa 6 godina, sa roditeljima, odselio u vece mjesto.
Osmogodisnje obrazovanje mi je proteklo u miru i sreci. Nije nam nista falilo, otac gastarbajter, majka domacica.
Srednjeskolsko obrazovanje mi je proteklo bezbrizno. Malo se obrazovalo, malo se izlazilo na pijanke. Ponekad bi neko na pijanki izvadio i "sibicu" iz dzepa, pa bi se jos i ismijali do suza. Bilo je i ljubavi. Radosnih, manje radosnih, tuznih ma, svakakvih je bilo.
Po zavrsetku srednje skole imao sam namjeru da upisem Likovnu Akademiju u glavnom gradu susjedne republike, ali mi je za to bila potrebna dozvola od vojnog referenta da smijem prelaziti granicu, tada vec podijeljene drzave.
Dakle, dolazim kod doticnog gospodina i saopstavam mu da je razlog moje posjete moja potreba za dozvolom za izlazak iz drzave.
Evo kako se to kod nas, na Balkanu, radi.
Vlast donese odluku, da je za izlazak iz drzave potrebna dozvola, za koju je potrebno ispuniti jedan od uslova koje je ista ta vlast propisala, a medju kojima je i odluka kojom se po zavrsetku srednjeusmjerenog obrazovanja, onima koji to zele, omogucava prelazak granice u svrhu upisa na jedan od fakulteta u inostranstvu, ali ne duze od 7 dana, jer po obavljenom upisu student, odnosno u to vrijeme regrut, mora se vratiti u maticnu drzavu radi ispunjenja vojnog roka i tu nema nista sporno. Sporno je sledece:
Vojni referent, brko koji je zaduzen da na osnovu svrhe izda trazenu dozvolu, pita mene u koju svrhu mi treba dozvola? - Za upis na Likovnu akademiju - odgovorih.
Pogleda mene brko u oci i cinicno rece - Ti bi da svrljas i mackas, dok narod gine! NE MOZE!
Ne trebam vam prepricavati sta sam mu sve izgovorio, a izmedju ostalog sam ga upoznao sa njegovom podredjenom funkcijom u odnosu na mene, te da je on tu da izvrsava zakonom propisane obaveze, a ne da donosi svoje zakljucke, ali bez ucinka, naravno.
Sta je tu je, upisujem fakultet u novonastaloj domovini i odlazim na odsluzenje vojnog roka, a nakon odsluzenja u obaveznu rezervu.
Tu pocinju dogadjaji koji ce mi formirati mladalacku svijest, koja ce mi biti primarna referentna tacka za sve sto ce mi se desavati u zivotu.
Kada vidite takve scene, jednostavno vi niste ista osoba, ne mozete to vise biti. Do juce momce,u cijem oku se vidi odraz sjajnog karmina sa djevojackih usana, vedra lica nestasnih drugara, vidio se i odraz kista umazanog uljanom bojom, kako se veselo igra po platnu vodjen vjestim rukama, a onda se slika iz korijena promijenila.
Umjesto djevojackih strukova promrzle ruke grle hladni metal orudja zvanog "Kalasnjikov".
Oci vide tugu i zalost, cemer i jad.
Gledaju pokocena tijela drugova, hipnoticki zadrzavajuci pogled na njihovim, ugasenim, sirom otvorenim ocima u kojima je juce gorio zivotni plam.
To je referenca za buducnost. Mjerilo vrijednosti, na zalost izopaceno.
Izopaceno je samo po sebi, jer ne postoji zakon na osnovu kojeg ce te nekoga osuditi da prozivljava takvo nesto. Da gleda granatama unakazena tijela, kako svojih drugova tako bilo kojeg zivog stvora na planeti. Jauk roditelja nad sandukom sina jedinca. Njihov ocaj, cinjenica da im je neko, s kim luk nit su jeli nit mirisali, ubio dijete, a s njim i citavo potomstvo. Ubio im je njihovo pravo, njihovu srecu da unuce cupkaju na koljenu.
To je meni bila stvarnost, to je bio moj svijet.
Ozenio sam se nakon rata, dobio potomstvo, odgajao ih po moralnim principima i najveca svetinja mi je bila porodica. To je i dan danas.
Zivio sam zivot gledajuci na njega iz perspektive ruznih sjecanja, umjesto iz perspektive lijepe i srecne buducnosti, iz koje je moja voljena supruga gledala citavo vrijeme.
Ona je gledala kako stvari idu i radovala se njihovom toku i onome sto slijedi, dok sam ja gubio sve lijepe trenutke posmatrajuci ga kakav trenutno jeste i poredeci ga sa onim prozivljenim, ali ruznim. U takvom pogledu na svijet vi ste zadovoljni sa svim sta vam se desava u zivotu pod izgovorom, opravdanim ili ne, bilo je i mnogo, mnogo gore!
Nema tu napretka, nema tu srece.
Igrao sam se sa rodjenim sinom jer on to zeli, a ja da udovoljim njegovoj zelji i dok smo se, u takvim situacijama igrali, mene su morile misli, hoce li nekoj budali u buducnosti pasti na pamet da mu cusne pusku u ruke, da se brani od istih takvih kojima je neko drugi cusnuo pusku u ruke, da se koljuci jedni druge, ustvari brane! Igrao sam se a brinuo.
Sa drustvom sam vrijeme provodio u ribolovu, opsesivnim, i jeduci i pijuci sve i svasta i svuda. Prica se vrtila ili o ribolovu ili o minulom ratu. Opet smaranje mladih zivota, besposlica, gdje zaraditi, kako porodicu prehraniti, sve dok jedne prilike, prije 5-6 godina neko iz drustva nije donio komadic prastarog, presusenog cvjetica indijske konoplje.
Popusili smo ga i tada je nastao preokret u mom zivotu. Progledao sam!
Poput slijepca, kojem neko sa okom sokolovim opisuje pejsaz u proljece, krvavo crvene ljetnje zalaske sunca, sarenilo jesenjih boja.., zamislite njegovu srecu, ushicenost, euforiju nakon sto sopstvenim ocima progleda i otkrije da svijet nije crn vec je blesavo saren, ziv, da titra, da se igra, kolo vrti. Sve plese, sve se njise, boje se pretapaju, svjetlo se sa sijenkom igra.
Nakon toga, vise ne gledam sopstvenog sina na nacin da vucem paralelu izmedju mene sretnog oca u odnosu na poginule drugove, koji tu priliku ne imadose u zivotu i da me takvo poredjenje sputava u sreci, vec na njega gledam kao na jedno unikatno bice koje trazi druga za igru i ciji cu drug, najbolji, da budem, kojem sreca sija iz ociju, jer ima oca pored sebe i koji ce, nadam se, usreciti mene sa potomstvom koje cu da cupkam na koljenu. Isto se na cerku odnosi.
To je BIT zivota, ostalo su nijanse.
Klicu te BITI, koja mi je zakrzljalo zjapila u tami uma, oprasila je konoplja svojim cvijecem. Sada se iz te klice razvio jedan prelijepi sareni cvijet (svijet) kojeg cu da oprasujem kada god pocne da vene!
Taj komad cvjetica je sadrzavao sjemenke, koje sam sacuvao. Jedno vrijeme nisam znao sta cu sa njima, pa sam na netu upisao pojmove vezane za uzgoj i nasao vas, dragi moji forumasi.
Vasa iskustva i savjeti pisani na forumu su mi mnogo pomogli. Posjecivao sam vas i pratio vodice za uzgoj.
Posijao sam sjemenke po vasim savjetima i krenuo u botanicare, jer se drugacije ne dozivljavam, radi dobijanja vlastitog lijeka. Lijeka koji mi zivot ispunjava srecom, vjerom u ljude i zajednicu, da je to nesto lijepo i humano, lijeka koji mi je ukazao da umjesto mog crnog, postoji mnogo sareniji i veseliji svijet, svijet kakav jeste.
Nije svijet nastao na tome sto mediji prikazuju, a prikazuju da bi nas zaglupili i hipnotisali nebitnim informacijama, zasnovan na ubistvima, silovanjima, navijackom divljanju, politici i svim drugim ruznim stvarima.
Svijet je nastao iz ljubavi. Iz potreba da se dvije razlike koje se privlace stope u jednu ili vise harmonicnih cjelina.
Nastao je iz privlacnosti izmedju muskarca i zene. Njihovom prirodnom potrebom da se zavole, privuku jedno drugom i stvore sebi potomstvo. Dao im je lijepe manire i ljubav da bi se uzajamno privukli, a ne oruzje i mrznju.
Ovo drugo oduzima tudje zivote, krade tudju srecu i kuda prodje ostavlja pustos i ocaj u srcima ljudi, medju kojima sam bio i ja.
Ali, ne vise!
Zahvaljujem se svima na forumu koji su doprinijeli da se napravi jedna ovako kvalitetna stranica.
Meni ste mnogo pomogli, a kako smatram da je jedna od vecih moralnih duznosti dobro vratiti dobrim, tako sam se u zadnje vrijeme i malo vise aktivirao na forumu, da se tim putem oduzim za primljeno dobro i vratim, ako ne duplom, bar, istom mjerom!
Hvala forume!
