Leukemija, kemoterapija i ulje od kanabisa

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
16.06.2019
1
27
3
33
Pozdrav svima! Imam potrebu podijeliti svoje iskustvo na ovom forumu jer znam koliko bi meni značilo da sam mogla ovako nešto pročitati :) Nedjelja je, skoro podne, sjedim u turskom sjedu s pljugicom u ruci i prstima na tastaturi i zahvalna sam do neba i nazad što mogu ovakvu priču tipkati s osmjehom na licu. Pa krenimo.. 6.11. prošle godine odlazim kod doktorice sa simptomima prehlade, angine. Već me 2 dana boli grlo, natekli limfni čvorovi i odlazim na vađenje krvi. Uskoro poziv od doktorice da se odmah spremim i dođem kod nje. Leukociti 100 000.. Kaže moguće nešto zarazno, moguće leukemija. Nije mi bilo na kraj pameti da bi bilo tako nešto ozbiljno. Šalje me u zaraznu, od tamo me odmah prebacuju na Rebro. Pregled u hitnoj ambulanti, 5 doktora hematologa oko mene, skidaju me, mjere sve moguće, na kraju odlučuju da me smjeste na hematologiju na odjel. Iskreno, mislila sam da griješe i da je samo neki žešći poremećaj u pitanju.
Drugi dan napravili su mi punkciju, potvrđeno je da je ipak leukemija. Kažu akutna limfoblastična leukemija, kao neka dječja leukemija.. 97% blasta, nezrelih krvnih stanica.. Da sam došla koji dan kasnije bila bi na patologiji. Usrala sam se. Mlada mama koja je izgradila i neku karijeru i ima cijeli život pred sobom sad je u bolničkom krevetu, odjednom, imam leukemiju. Kažu čeka me oko dvije godine liječenja- kemoterapije i transpatacija koštane srži. Ma daj..
Inače, zagovaram ulje kanabisa već godinama. Pušim već godinama, često i previše ali liječi mi živce ;) I imam punu glavu dredova.. Izliječila sam mamin lupus, artritis i dijabetes pomoću ulja. Prošlo mi je minimalno 20 kila trave kroz ruke, radila sam besplatno ulje ljudima, samo su trebali materijali.. Da se vratim na priču, dolazi mi cijela garda doktora, život mi je u velikoj opasnosti.. Moram primiti kemoterapiju ako želim preživjeti. A kako sam godinama zagovarala ulje tako sam bila i veliki protivnik kemoterapija. To za mene nije bio lijek, vidjela sam previše ljudi koji su samo patili još više.. Idem na google, svi rakovi, sve ekipa liječi ali za leukemiju nema baš podataka.. Strani sajtovi nešto više ali ništa što bi me moglo uvjerit da je sigurno za mene otići iz bolnice i krenut po ulju. I tako pristajem na kemoterapiju. Pošto sam bila svjesna svojih uvjerenja o kemoterapiji i općenito o farmaceutskim lijekovima znala sam da moram nekako svoj mozak uvjeriti da je to lijek. Došla sam do programiranja podsvjesti i CD-a Drage Plečke. Spasili su me od panike i straha, duboko preporučujem svima koji imaju problem s tim. I druga stvar koju sam trebala da bi to prošlo što bezbolnije je bilo ulje. Nisam se usudila primiti kemo bez ulja. Za 3 dana su trebale početi kemoterapije. Nabavili smo white widow sortu, makar je više preporučljiva indica ova mi se činila baš savršena. I bila je.
Pošto sam svakodnevno pušila samu marihuanu imala sam sreće pa sam imala jako dobru toleranciju na THC. Kako su krenule kemo tako sam ja počela piti ulje. Napravili su mi 50 ml ulja. Sad se više dobro ne sjećam baš točno, ali počela sam uzimati ulja otprilike kao zrno riže 3 puta dnevno. Drugi dan sam već uzela 5 doza zrna riže. Treći dan 7, za 2 tjedna kako su kemoterapije trajale ja sam već bila na kapsulama, u svaku sam stavljala ulja kao 3 zrna riže i uzimala sam ih svakih 3 sata. Uskoro sam imala alarm na svaka 2 sata, a za mjesec dana svakih sati pol. Da, puno. ALI mogla sam. I sva sreća da jesam :) Nuspojava nikakvih nije bilo, samo pad leukocita i opadanje kose., nema više mojih dugih dredova koje sam toliko brižno uzgajala, ali bože moj..
A to kako je djelovalo ulje na moju glavicu je posebna priča. Sativa me spasila jer nisam bila zakucana u krevet kao što to radi indica. I ja se slažem da se organizam najbolje oporavlja spavajući ali to ulje je za moju psihu bilo spas. Toliko me dizalo da sam povremeno bila euforična pa su me svi čudno gledali kako ja mogu biti tako pozitivna. Imala sam nade. Puno. I puno sam papala. Jako me veselila hrana. I od svega sam si napravila neki ritual i zabavu, kako god da zvučalo. Čak sam i heklala sinu šal i svačim sam se bavila kolko sam mogla. Najbolje od svega je bilo to da sam nakon što bi primila kemoterapiju imala toliko snage da sam kad su došle posjete išla van svaki dan po sat vremena u šetnju. Borila sam se za to i čudno su me gledali jer to nije uobičajeno na hematologiji, ali ja sam gledala da si napravim da mi je u toj bolnici što više moguće ugodnije. Za sve je to zaslužna draga naša marica/vutrica/biljčica divna jer to izvući sam iz sebe u takvoj situaciji mogu valjda samo prosvijetljeni hahhaha Uglavnom, nakon prijeđenog totalno bezbolnog prvog ciklusa kemoterapija rade mi opet punkciju. Ostalo je još 44% blasta. Leukociti nikakvi.. Doktori kažu da nisu očekivali tako slab rezultat i da mi treba još i to jača. Molim ih da me puste doma da dođem sebi 3 dana.. 15.12. dolazim na drugu rundu. Nisam imala muda ostati doma s takvim leukocitima i sama se liječiti, osjećala sam se fizički preslabo. Uvjerili su me da sam u bolnici najsigurnija. I tu počinje pakao. Dolazim u bolnicu, oblačim jaknu i zašteka me u lumbalnom dijelu kralježnice, bol neizrživa.. Ostajem gotovo zakucana za krevet ostala 2 mjeseca na injekcijama protiv bolova.. To je sve što mogu napraviti za mene, nije bitno što se ne mogu kretat niti ležat na boku niti okrenut.. ma bitno da ti primaš kemo.. I počinje druga runda. Neka odvratno plava tekućina se izlijeva u mene. Mislim si, mmmm fini koktelčić i pijem ulje ko sumanuta. U to vrijeme sam pila nekih 1,5 ml ulja dnevno. U noći sam imala alarm da me budi da pijem ulje. Napravili smo i još ulja ali indica sorte. Spavala sam cijele dane. Ne znam jel od ulja, jel od kemo, najvjerojatnije od svega. I tada kreću nuspojave plavog koktelčića.. Gore mi dlanovi, peče i svrbi, počinju trnci u prstima koji se šire na dlan i ruku, oštećenje živčanog sustava kažu. Proći će.. Trajalo je 2 mjeseca. Koža mi se sva ogulila, na krpe sam ju trgala.. Odvratno.. Kasnije mi i ispali nokti. Nakon što su trnci prestali hahah Malo mi je sjebano i lijevo oko, kažu proći će. I razvija mi se neka osteoporoza od kemo. Jebeno.. Spaljena usta pa ne možeš jest, ali kad te ulovi glad od ulja popapaš sve kaj ti je pod rukom hahaha I tako prođe i Nova godina, ja osjećam da sve u meni umire.. Krcaju u mene antibiotika za ubit kravu, nešto za gljive, neke infuzije, šaka tableta.. Ajme meni, ne ličim na sebe više.. I tako sve je to kao normalno, kažu.. 10.1. se diže temperatura. Nije mi dobro.. Sjećam se mame i muža kako gledaju u mene kako se tresem nekontrolirano na krevetu.. Voze me nekud, svjetla, vidim nešto sve tiho na odjelu, kažu mi da sam na intenzivnoj. Skidaju me, spavam, budim se, čujem sve nešto pišti oko mene. Dignem poplun i vidim imam kateter. Jebeno. Ne mogu ni pišat više ko čovjek očito. Slaba sam jako. Perem zube u krevetu i kažu mi da me vraćaju na odjel sutra. Imala sam sepsu. Dva dana nisu znali hoću li preživjeti.. Vraćam se na odjel, tražim da mi skinu kateter drugi dan. Mogu ta 2 metra do wca. Za početak uz pomoć sestre. Jebote, toliko sam oslabila da se sa školjke ne mogu dić bez da se primim za onu štangu za invalide. A dizala sam gajbe cijelo ljeto. Ajme..
Ponovno punkcija. Ne mogu više. Dosta mi je i bolnice i takvog života. Dolaze nalazi, u remisiji sam. Sreća do neba i nazad :) Mogu van čim ojačam. Drugi dan šećem 5 metara po hodniku. Treći 10.. Doktori me gledaju i ne vjeruju, 5 dana nakon intenzivne ja šećem laganim penzičkim korakom, al šećem. Snaga volje. I ulja. Po danu udaram po sativi, noću indicu. Uskoro me puštaju doma, radimo čepiće od ulja i kokosovog maslaca. Stavljali smo u svaki čepić po 0,5ml ulja. Stavim 2 prije spavanja i super sam.. Koristila sam čepiće dok nisam sve potrošila. Sveukupno sam od početka kemoterapija u 11 mjesecu pa do 2 mjeseca popila sveukupno 100 ml ulja. I mislim da me spasilo. Da ga nije bilo kemo bi me ubile. U to sam sigurna. Sada je 5 mjeseci kako sam u remisiji i mislim i ostati. Liječim se indijskom medicinom, ayurvedom i odlično se osjećam. Vjerujem da mi se ovo sve trebalo dogoditi baš ovako i samo želim pomoći svojom pričom kome god mogu.
Etoga, poduže, ali najsažetije moguće od mene.. Ako mogu bilo kome pomoći kakvim savjetom, tu sam.
Pozdrav i viva la chiba :)