Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Liber librae sub figura XXX
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="dziba" data-source="post: 58941" data-attributes="member: 1773"><p>Pa, ja sam, za sada, na nivou "izleta" po nedostupnim poljima i cenim da bih, ako nastavim ovom progresijom, mogao za jedno 4-5 godina (nadam se, u nekoj dobroj varijanti) da ovladam malo kretanjem, odnosno samokontrolom tako da mogu da se nadam nekoj komunikaciji, koja bi bila dogovorena... Naravno, ko zna? mozda i zastranim...</p><p>Nalazim da je poprilicno komplikovano dozvoliti sebi da se dozivi komunikacija u "astralu" ili kako vec da nazovemo to polje... Zasto kazem dozvoliti sebi? Pa kada sam bio dete (kao i svi drugi, verujem) redovno sam imao iskustva OBE ali su mi drugi govorili da je to san i da nije stvarno pa bih to trebao da zanemarim... Naravno, kroz vreme i sam sam sebi poceo da objasnjavam kako to nije stvarno vec je to san... i to do te mere da sam se uljuljao u komfor svoje bezbrizne, zasticene percepcije sveta. Stvorio sam jasno uverenje o razlici "stvarnog" sveta, koji je u budnom stanju, i "sna" koji je olicenje moje fantazije ili sta vec... Toliko daleko sam otisao u tom stanju komfora i zasticenosti da nisam mogao da se vratim prvobitnom iskustvu cak i nakon cetiri godine "verovanja" u duhovnu realnost koja je na visoj ravni dostupna meni kao coveku ali pre svega "duhovnom" bicu... Znaci, psihicki, razmisljanjem ili bolje reci filozofijom sam dosao do definitivnog zakljucka o postojanju duhovnog sveta ali na nivou prakse- to naravno nije bilo to. Negovorim o pojedinacnim iskustvima koja se mogu nazvati "paranormalnim" vec o konstanti, stanju svesti koje bi podrzavalo moj psihicki pogled na "realnost". O cemu se zapravo radi ovde...? Pa, dosao sam do skromnog resenja koje je dalo odgovor na moja pitanja... Ja sam, u stvari, kreirao jedan alter ego koji je funkcionisao paralelno sa mojim "primarnim egom" i taj alter je otisao do raznih filozofskih pogleda na zivot i oni su, sasvim, imali svoj smisao i verodostojnost ali sta je bio problem? zasto to nije funkcionisalo? Vrlo jednostavno... Ja nisam stvarno verovao u to. To je bilo ono najbitnije, kada se podvuce crta, ja nisam verovao u ono sto sam "razumeo" psihicki. Jedini nacin da se promeni sistem verovanja je licno iskustvo. Dakle ne filozofija, ne razmisljanjem vec iskustvo. Evo kako se to manifestovalo... Vec neko vreme sam bio okrenut vezbanju transa u hipnagogik stanju (stanje izmedju jave i sna, kada se pada u san) i cesto sam dolazio u stanje kada pocinju da naviru slike i zvuci tako da mogu da ih "posmatram" jedan kraci period ali nakon toga bih morao da se razbudim ili da utonem u san, sto bi cinilo download memorije tog iskustva prilicno nemogucim. Trebalo je lutati malo ali se razbuditi nakon toga... Cuo sam razne zvuke ali i ciste recenice, koje su izgovarali drugi ljudi koje znam... zbrka svega i svacega... sto se nastavljalo vizuelnom percepcijom, uglavnom nekih predela koji nemaju veze sa realnoscu ili moja soba koja je totalno izmenjena i takva slicna iskustva... Vec sam stekao utisak da je to "polje", koje je odvojeno od mene i nesto sto ja posecujem... Zvuke sam tretirao kao jednosmernu komunikaciju od strane neke nepoznate sile sa one strane mog razumevanja... Jednom prilikom desilo se nesto drugacije... Kada sam upao u stanje transa malo sam "tumarao" bez cilja, a zatim mi je palo na pamet da pozovem nekoga sa kim bih komunicirao. U istom trenutku, brzinom misli, ispred mene se naslo neko bice koje me je pozdravilo. To je bio takav sok za mene da sam se automatski razbudio kao da sam usao pod hladan tus! To nije bilo mlako iskustvo kao neka koja sam imao do tada, vec osecaj koji je tesko opisati. Osecao sam prisustvo na nekom dubljem nivou tako da nema sumnje u "realnost" dogadjaja. Zasto je to bio takav sok, iako sam vec "verovao" u postojanje bica koja nisu u ovom mom materijalnom svetu? Zato sto je to bio prvi put da sam suocio svoju budnu svest sa bicem koje nije iz ovog sveta i tada su se srusila moja verovanja i izgubio sam tlo pod nogama, a navikao sam da stojim na tom tlu tako cvrsto... Sistem verovanja se nemenja razmisljanjem vec iskustvom! A jako je tesko doziveti pravo iskustvo kada si pod uticajem loseg sistema verovanja... To je jedan zacaran krug koji je jako tesko razbiti ali kada se to desi izgleda smesno lako... Postavljao sam pogresna pitanja... Mislio sam ZASTO?... a pravo pitanje je KAKO? Uvek je bilo zasto ovo, zasto ono... to je sve potpora trenutnom sistemu verovanja, a pravo pitanje je "kako?" daj mi koordinate da odem tamo i vidim...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="dziba, post: 58941, member: 1773"] Pa, ja sam, za sada, na nivou "izleta" po nedostupnim poljima i cenim da bih, ako nastavim ovom progresijom, mogao za jedno 4-5 godina (nadam se, u nekoj dobroj varijanti) da ovladam malo kretanjem, odnosno samokontrolom tako da mogu da se nadam nekoj komunikaciji, koja bi bila dogovorena... Naravno, ko zna? mozda i zastranim... Nalazim da je poprilicno komplikovano dozvoliti sebi da se dozivi komunikacija u "astralu" ili kako vec da nazovemo to polje... Zasto kazem dozvoliti sebi? Pa kada sam bio dete (kao i svi drugi, verujem) redovno sam imao iskustva OBE ali su mi drugi govorili da je to san i da nije stvarno pa bih to trebao da zanemarim... Naravno, kroz vreme i sam sam sebi poceo da objasnjavam kako to nije stvarno vec je to san... i to do te mere da sam se uljuljao u komfor svoje bezbrizne, zasticene percepcije sveta. Stvorio sam jasno uverenje o razlici "stvarnog" sveta, koji je u budnom stanju, i "sna" koji je olicenje moje fantazije ili sta vec... Toliko daleko sam otisao u tom stanju komfora i zasticenosti da nisam mogao da se vratim prvobitnom iskustvu cak i nakon cetiri godine "verovanja" u duhovnu realnost koja je na visoj ravni dostupna meni kao coveku ali pre svega "duhovnom" bicu... Znaci, psihicki, razmisljanjem ili bolje reci filozofijom sam dosao do definitivnog zakljucka o postojanju duhovnog sveta ali na nivou prakse- to naravno nije bilo to. Negovorim o pojedinacnim iskustvima koja se mogu nazvati "paranormalnim" vec o konstanti, stanju svesti koje bi podrzavalo moj psihicki pogled na "realnost". O cemu se zapravo radi ovde...? Pa, dosao sam do skromnog resenja koje je dalo odgovor na moja pitanja... Ja sam, u stvari, kreirao jedan alter ego koji je funkcionisao paralelno sa mojim "primarnim egom" i taj alter je otisao do raznih filozofskih pogleda na zivot i oni su, sasvim, imali svoj smisao i verodostojnost ali sta je bio problem? zasto to nije funkcionisalo? Vrlo jednostavno... Ja nisam stvarno verovao u to. To je bilo ono najbitnije, kada se podvuce crta, ja nisam verovao u ono sto sam "razumeo" psihicki. Jedini nacin da se promeni sistem verovanja je licno iskustvo. Dakle ne filozofija, ne razmisljanjem vec iskustvo. Evo kako se to manifestovalo... Vec neko vreme sam bio okrenut vezbanju transa u hipnagogik stanju (stanje izmedju jave i sna, kada se pada u san) i cesto sam dolazio u stanje kada pocinju da naviru slike i zvuci tako da mogu da ih "posmatram" jedan kraci period ali nakon toga bih morao da se razbudim ili da utonem u san, sto bi cinilo download memorije tog iskustva prilicno nemogucim. Trebalo je lutati malo ali se razbuditi nakon toga... Cuo sam razne zvuke ali i ciste recenice, koje su izgovarali drugi ljudi koje znam... zbrka svega i svacega... sto se nastavljalo vizuelnom percepcijom, uglavnom nekih predela koji nemaju veze sa realnoscu ili moja soba koja je totalno izmenjena i takva slicna iskustva... Vec sam stekao utisak da je to "polje", koje je odvojeno od mene i nesto sto ja posecujem... Zvuke sam tretirao kao jednosmernu komunikaciju od strane neke nepoznate sile sa one strane mog razumevanja... Jednom prilikom desilo se nesto drugacije... Kada sam upao u stanje transa malo sam "tumarao" bez cilja, a zatim mi je palo na pamet da pozovem nekoga sa kim bih komunicirao. U istom trenutku, brzinom misli, ispred mene se naslo neko bice koje me je pozdravilo. To je bio takav sok za mene da sam se automatski razbudio kao da sam usao pod hladan tus! To nije bilo mlako iskustvo kao neka koja sam imao do tada, vec osecaj koji je tesko opisati. Osecao sam prisustvo na nekom dubljem nivou tako da nema sumnje u "realnost" dogadjaja. Zasto je to bio takav sok, iako sam vec "verovao" u postojanje bica koja nisu u ovom mom materijalnom svetu? Zato sto je to bio prvi put da sam suocio svoju budnu svest sa bicem koje nije iz ovog sveta i tada su se srusila moja verovanja i izgubio sam tlo pod nogama, a navikao sam da stojim na tom tlu tako cvrsto... Sistem verovanja se nemenja razmisljanjem vec iskustvom! A jako je tesko doziveti pravo iskustvo kada si pod uticajem loseg sistema verovanja... To je jedan zacaran krug koji je jako tesko razbiti ali kada se to desi izgleda smesno lako... Postavljao sam pogresna pitanja... Mislio sam ZASTO?... a pravo pitanje je KAKO? Uvek je bilo zasto ovo, zasto ono... to je sve potpora trenutnom sistemu verovanja, a pravo pitanje je "kako?" daj mi koordinate da odem tamo i vidim... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Liber librae sub figura XXX
Top
Bottom