UltraST je napisao(la):
Al svi koji imaju dosta iskustva s marihuanom, i dosta tih napušavanja iza sebe... je svjestan negativnih strana marihuane tj negativnih djelovanje... iako neki to ne žele priznat tj. nevirujem da niko nikad to nije dozivija ko ima iskustva sa zelenilom...
Problem je pad samopouzdanja, nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti, besmislenost svega, crne misli...
Ovo mi je prvi post, pa zato odgovaram za odmakom od kojih 2 mjeseca... ali još je aktualno.
Ja te u potpunosti razumijem i osjećam se pozvanim ponuditi svoje objašnjenje. Mislim da drugi učesnici rasprave ili: 1) nisu shvatili što si htio reći, 2) nemaju to iskustvo pa i ne mogu komentirati.
Ja sam imao potpuno iste filmove kao i ti na travi. U početku (prvih par godina) bilo je sve divno i krasno, ljepota doživljaja, smijeh, zajebancija, life's perfect... a onda kasnije - crnjaci.
Tijekom tog perioda sam shvatio da marihuana uopće nije "laka droga" (to je samo kategorizacija za MUP) - istu činjenicu o jakosti trave tvrde i u mnogim stručnim literaturama o drogama, te da bi s nekim "težim drogama" imao vrlo vjerojatno nepostojeće ili osjetno ublažene crnjake. Nije jaka u odnosu na efekte ili štete po tijelo, nego psihu. Marihuana jest jaka i kompleksna droga, ukoliko imaš i takvu psihu.
Zaključak do kojeg sam ja došao je slijedeći:
ili spadaš u A kategoriju pušača - to su oni tvrdokorni, ne odveć senzibilni niti introspektivni tipovi, koje možeš napušavati od jutra do sutra a njima se psiha nikad neće poljuljati
ili spadaš u B kategoriju pušača - dakle senzibilan si na okolinu, tuđa mišljena (ali i svoje vlastito), možda na momente i preosjetljiv, ponekad razbijaš glavu svjetskim brigama i nedaćama, analiziraš svoj život te živote ljudi oko sebe, bole te neke stvari, a emocije ti igraju dosta veliku ulogu i ne možeš ih tek tako "ubiti".
U obe kategorije napušavanja mogu biti jako uspješna, tj.high, ali kod druge kategorije (B) mogući su i crnjaci. Time ne želim okarakterizirati prvu kategoriju kao neosjetljive ili bešćutne ljude, nego naprosto ljude takvog sklopa koji i inače tako funkcioniraju u životu - bilo da su dobri, loši, neutralni. Marihuana, kao što znamo, povećava osjete i one procese koje već imamo u sebi, samo ih ona još uvećava i podstiče. Nesenzibilni (npr. na tuđe mišljenje ili čak na vlastiti osjećaj osobne vrijednosti) će takvi i ostati, dok će ovima drugima biti pojačan doživljaj.
E sad, ako spadaš u drugu kategoriju, onda za tebe napušavanje može završiti i dobro, a bogme i loše. Neki eksterni faktori koji uvijek utiču, ali nisu toliko presudni za ovaj problem:
- društvo
- mjesto
-atmosfera
- kvaliteta dima
- glazba
- hrana, piće, itd...
To su eksterni faktori, i uvijek nadodaju/oduzmu cjelokupnom doživljaju, ali za ovo pitanje koje si ti postavio, nisu presudni. Za ovakvu vrstu problema, presudno je uglavnom slijedeće, idemo redom po vrsti važnosti:
1) Veza svijest - podsvijest: koliko je snažan protok informacija/misli/emocija iz jednog dijela uma u drugi, i u normalnom stanju i u stanju napušenosti.
Tu opet imamo nekoliko zasebnih kategorija unutar ove: sposobnost pojedinca da potisne svjesni sadržaj, sposobnost da spreči njegovo prodiranje nazad, nivo savjesti, osjećaj za osobnu vrijednost, estetiku i sl., nesvjesne vrijednosti koje nosi u životu, iskustva iz najranije dobi, dječaštva, mladenaštva itd. itd... Ne želim sad postati Freud ovdje.
Svi ti faktori igraju goleme uloge, i ako se prave kombinacije poklope - razina iskustva može varirati od ekstaze na "najobičnijoj" travi, do totalnog crnjaka, izgubljenosti u svemiru.
Jeste se ikada pitali zašto se neki kriminalnci, osuđene ubojice, svodnici ili dileri mogu napušavati do mile volje, a zadnja stvar koja im se može desiti je crnjak - premda žive takve živote, pune crnjaka (koje su i sami počinili)? Upravo zbog prethodno spomenutih kategorija: imaju snažnu sposobnost potiskivanja I sprečavanja povratka u svijest za vrijeme normalnog ili napušenog stanja, nemaju razvijenu savjest, nemaju visoke moralne vrijednosti inače u životu, niti imaju suosjećaja za ljude oko sebe a ni za svoje vlastite najdublje emocije. Njihov mentalni aparat funkcionira besprijekorno - braneći ih od (u ovom slučaju normalnih) osjećaja srama, krivnje i stida koje bi trebali osjećati kao normalne i zdrave ljudske jedinke, a također ih braneći i od ikakvih propitivanja o osjećajima osobne vrijednosti, odnosno kategorije koju su oni potpuno eliminirali iz svojih života (inače se ne bi bavili tim čime se bave).
Ovo su ekstremni primjeri uživaoca marihuane, ali savršeni za potrebe ilustracije ovog o čemu sam govorio.
Tako, ako je netko od nas npr. osoba s istančanim osjećajem za moralnost i humane vrijednosti, ako voli propitkivati i analizirati stvari u vezi sebe, društva i svijeta na dnevnoj bazi te ga boli npr. nepravda ili ljudska patnja, bilo najbližih ili daljnjih; ako se ne miri tako lako s vlastitim poteškoćama u životu ili ne podnosi tako lako neke događaje koje drugi lakše prebole i zaborave (npr. prekid s voljenom osobom), onda se ne treba čuditi ako marihuana to sve pojača i, dapače, još više otkrije pravu realnost vlastitog stanja, nakon bujice rijeke informacija i osjećaja koje iz podsvijesti prodru u svijest u tom stanju. To je ko da je netko podigao branu rijeke, i sad ona naprosto silovitom silom kreće naprijed i ruši sve.
Kod nekih se to dešava, kod nekih ne. Moje objašnjenje je upravo u ustroju ličnosti.
Dvoje osoba mogu imati i iste probleme/nedostatke u životu, ali jedna će zbog toga biti jako iskompleksirana, dok će druga to uzeti s većom lakoćom i tako će i prilaziti kroz život (npr. neka fizička mana, nedostatak, nesavršenost)
Ili, netko će na dan napušavanja npr. biti popodne na nečijem sprovodu, i poslije se sa škvadrom npr. uredno napušiti kad izađe navečer i bit će mu super (jer nije filozofski tip i ne propituje smisao života npr.), dok će neku drugu osobu ista situacija skroz pomesti, tako da će u upušenom stanju početi unutarnjim monologom sama sebi postavljati brojna pitanja (zašto je umro? koji je smisao tog čina? ima li boga uopće? što će biti kad ja umrem? zašto to sve tako mora izgledati? itd. itd.) Zbog tog monologa će u najboljem slučaju ostati neutralnog raspoloženja, ako već ne krene prema potištenosti. Veseo bi mogao biti samo netko ko ZNA odgovore na ovakva pitanja, i to ako su ti odgovori obećavajući.
Ista stvar je npr. i s vezama... Nekoga uopće ne boli srce kad prekine (jer ga nikad nije ni dao), dok se nekome raspada život po svim šavovima nakon takvog iskustva... a trava mu sigurno tada neće pomoći da se dobro osjeća. Ne možemo reći da je prva osoba "jača" ili "samosvjesnija" od druge zato što je osjećaji nisu pomeli, jer sve ovisi o definiciji i re-definiciji osjećaja "snage" ili "osobne vrijednosti". Za mene osobno, onaj prvi je slabić.
Želim reći da oni koji zbog ovakvih stvari upadnu u crnjak (mada i ne moraju, ovisi kako gledaju na te stvari) dok su na travi, uopće ne moraju biti duhovno ili mentalno "manje snažne" osobe. Dapače. Naprosto su senzibilnije, i za sebe i za okolinu, a možda i za neka univerzalna pitanja tj. filozofska, koja čovjeka zanimaju od pamtivijeka. Dakle, možda _upravo_ zbog svoje visoke obrazovanosti, viših moralnih ili duhovnih standarda, veće etike, viška savjesti i srca, češće upadnu u crnjak nego "neosjetljivi".
2) Trenutna sređenost/nesređenost, stanje u vlastitom životu
Igra jako veliku ulogu, jer sve što nas trenutno muči može lako isplivati dok si high... pogotovo ako se ne vide rješenja za te probleme. Ako rješenja imamo (ili barem nadu), onda je nekako tim pozitivnim osjećajima moguće "poklopiti" ove negativne, ali ukoliko ih nema onda se ne piše dobro.
Jasno, govorim ponovno o senzibiliziranim ljudima, i onima kojima je veza svijest-podsvjest u trenutku napušavanja jaka
3) Djetinjstvo, odnosi s roditeljima, iskustva iz rane dobi i mladih dana
Ovo kod raznih pojedinaca može itekako iskrsnuti u nekom trenutku, i to iz najdublje razine podsvijesti. Pogotovo ako su iskustva bila negativna i duboko potisnuta u najranijoj dobi, te ako je napušavanje posebno žestoko i silovito. Mogu doći kao neki "flash". Vjerujem i da je ove osjećaje/sjećanja koji mogu iskrsnuti ujedno i najteže kontrolirati.
4) vjerojatno ima još toga, ali ne mogu se sad sjetiti...
Bottom line: svi ljudi, po meni, kojima smo okruženi kao i mi sami imamo raznih problema u životu. Vrijedi ona izreka, "Svako nosi svoj križ." No, ovisno o pojedincu, kod nekih ljudi ti problemi katkad dođu do velikog izražaja za vrijeme napušenosti, a kod nekih ga uopće nema ili je minimalan. To ovisi najviše o tipu uma kojeg pojedinac ima (analitičnost vs. pragmatičnost) kao i emocionalnog ustroja kojeg osoba posjeduje.
Za kraj, rješenje za sve ove iz druge kategorije - ukoliko se žele i dalje napušavati ali da im ne bude loše: ključ je dugoročno ovladati sobom i svojim životom, a posebice problemima. Ovo možda zvuči kao topla voda, ali nema drugog, "lakšeg" rješenja. Dakle, u svjesnom stanju, na dnevnoj bazi, raditi na tome da svoj život oplemenimo i sebe zavolimo i naučimo više cijeniti, a paralelno probleme ne potiskivati nego dapače uporno tražiti rješenja i za one najtvrdokornije. Mnogi pri tom ne mogu sami (kod nekih posebno dubokih problema), nego im treba pomoći neki psihoterapeut ili jako dobro upućena kvalificirana osoba. Nitko to ne može sam; uvijek je prisutna neka druga strana (osoba, institucija, organizacija, religija) koja pomogne. Onda više neće biti prostora za crnjake, jer će sve "rupe" biti pokrivene i za svaku situaciju unaprijed imamo spreman odgovor. Tada nas ne može više iznenaditi nikakav "potisnuti" sadržaj, jer smo se s njim svjesno odlučili pozabaviti, naći mu rješenje i konačno ga trajno izbaciti iz svog života.