Svi su ovde po malo u pravu, i od svakoga možeš da izvučeš pouku ali najviše se slažem sa kolegom iznad. Kao neko ko ima 22 godine i sam sam isto to proživeo skoro, doduše malo mlađi od tebe. Većina toga što si opisao nema direktne veze sa vutrom, to je taj period kada upoznaješ stvaran svet, kada se formiraš kao ličnost i kada realnost ume da zada dosta jake i zbunjujuće udarce. Radi na poboljšanju sebe kao čoveka, koriguj ishranu u zdravijem pravcu što više možeš. ubaci neku fizičku aktivnost makar 2-3 puta nedeljno, radi nešto korisno ili uzmi da učiš nešto što bi voleo. Pokušaj malo da se družiš i sa nekim drugim ljudima, a ne samo da gledaš one koji duvaju i bleje po kraju, čisto da vidiš da se može i bez toga. Znam da je teško u tim godinama slabog karaktera i da izgleda kao da si navučen, ali nisi. Sve je u TVOJOJ glavi! Da si ikada video nekoga ko je navučen na raznorazne hemije nikad ne bi za sebe rekao takvu stvar.
"Metoda" koju sam ja počeo da primenjujem u zadnje vreme sve više: prvo obaveze, pa onda duvkica, znači duvkica dolazi kao neka vrsta nagrade za odrađene korisne stvari, a ne kao potreba za funkcionisanjem. I lagao bih kad bih rekao da je uvek tako, desi se i meni da se izjutra spržim i budem uduvan ceo dan, ali mi je bitno da to više nije svakodnevnica. Dosada i blejanje sa društvom su ti najgori neprijatelji kada pokušavaš smanjiti/prestati. Ako je potrebno da se odvojiš od drugara na nekoliko dana zarad ličnog dobrog, u tome nema ništa loše, ne brini ništa bitno nećeš propustiti. Sve u čemu se pretera na kraju izađe na nos.
Ako ti je teško odma da prestaneš, prvo smanji na jednom dnevno, pa onda na jednom u 2 dana itd...Samo ne odustaj i ne bedači se crnim mislima jer se tako skreće u neka druga psihička stanja. Samo pozitiva!
"Metoda" koju sam ja počeo da primenjujem u zadnje vreme sve više: prvo obaveze, pa onda duvkica, znači duvkica dolazi kao neka vrsta nagrade za odrađene korisne stvari, a ne kao potreba za funkcionisanjem. I lagao bih kad bih rekao da je uvek tako, desi se i meni da se izjutra spržim i budem uduvan ceo dan, ali mi je bitno da to više nije svakodnevnica. Dosada i blejanje sa društvom su ti najgori neprijatelji kada pokušavaš smanjiti/prestati. Ako je potrebno da se odvojiš od drugara na nekoliko dana zarad ličnog dobrog, u tome nema ništa loše, ne brini ništa bitno nećeš propustiti. Sve u čemu se pretera na kraju izađe na nos.
Ako ti je teško odma da prestaneš, prvo smanji na jednom dnevno, pa onda na jednom u 2 dana itd...Samo ne odustaj i ne bedači se crnim mislima jer se tako skreće u neka druga psihička stanja. Samo pozitiva!